Okvirni sporazum sa Iranom dao je trenutni podsticaj tržištima, s rastom akcija i padom cena nafte. Međutim, da li će se to pretočiti u trajne ekonomske dobitke u velikoj meri će zavisiti od pomorskog saobraćaja u Ormuskom moreuzu.
Odmah u satima nakon što su predsednici SAD i Irana 17. juna potpisali memorandum o razumevanju za okončanje rata, pojavili su se znaci da je saobraćaj počeo da oživljava, pokazuju informacije kompanije Vinvard (Windward), koja obezbeđuje podatke i analize za pomorski saobraćaj.
Glavna analitičarka kompanije Vivarda Mišel Vize Bokman (Michelle Wiese Bockmann) rekla je na onlajn brifingu da je 18 brodova prešlo moreuz između 18 časova 17. juna i 14 časova po Griniču 18. juna, što je opisala kao "znak poverenja u sporazum".
Ona je rekla da se konkretno radi o tankeru za tečni prirodni gas (LNG) pod francuskom zastavom, dva tankera pod hongkonškom zastavom, brodu za prevoz vozila pod italijanskom zastavom, tankeru za naftu pod japanskom kontrolom i tankerima pod saudijskom zastavom.
Deset brodova je isplovilo iz Persijskog zaliva nakon što su u tom moru bili blokirani 109 dana zbog rata koji je počeo vazdušnim napadima SAD i Izraela na Iran 28. februara.
Pre rata, oko 20 odsto svetskih isporuka nafte prolazilo je kroz Ormuski moreuz, kao i velike količine tečnog prirodnog gasa, đubriva i drugih važnih proizvoda i roba.
'Kapanje' brodova
"Počeće kao kapanje, ali svakako je to veoma dobar znak, rani znak da postoji poverenje u tranzit ka spolja", rekla je Bokman.
"Tranzit je u proseku iznosio oko sedam brodova dnevno u prve dve nedelje juna dok nismo dobili vest o ovom sporazumu (14. juna). A ukupan obim tranzita dosad u junu već premašuje 156 koje smo imali u maju. Svakako vidimo da se sve ubrzava", dodala je ona.
Ben Kejhil (Cahill), nerezidentni viši saradnik u Globalnom energetskom centru Atlantskog saveta, ukazao je da ovo kapanje mora da se pojača da bi se ostvarila nada u ekonomsku mirovnu dividendu.
Čitajte:
Trampov sporazum sa Iranom i nuklearni dogovor iz 2015: U čemu je razlika?"Sve se vrti oko tankerskog saobraćaja. Sporazumi na papiru nemaju mnogo značaja osim ako zaista ne pokrenu ponovni protok nafte kroz Ormuski moreuz, jer će to svi pratiti – broj tankera koji izlaze iz moreuza da bi prevozili naftu, gas i druge proizvode na tržište", rekao je on za RSE.
"Ali takođe, ulazak tankera u moreuz, jer će se tada nastaviti normalne operacije utovara i kada se može nastaviti i proizvodnja nafte i gasa širom Bliskog istoka. Morate pratiti dvosmerni tankerski saobraćaj", dodao je on.
To je pravi test. Brodske kompanije moraju biti uverene da njihovi brodovi ako uđu u Persijski zaliv, neće tamo ponovo biti blokirani usled obnavljanja neprijateljstava. To je ključno za ponovno pokretanje utovara tankera za naftu iz iračkih, kuvajtskih i saudijskih lučkih postrojenja i za prenos katarskog tečnog prirodnog gasa.
Prema sporazumu, Vašington je takođe izdao izuzeće od sankcija na iransku naftu, što daje dodatni potencijalni ekonomski podsticaj.
Vinvard je takođe pratio iranske brodove koji se kreću kroz moreuz, kao i tankere za LNG i naftu pod kontrolom Irana koji se kreću ka zapadu iz jugoistočne Azije kroz Malajski moreuz – očigledno uvereni da će moći da se utovaruju u iranskim lukama sada kada je ukinuta američka pomorska blokada iranskih luka i voda.
Prvi test je na moru
Ipak, optimistično raspoloženje traje samo dok traje sporazum.
"U svemu ovome postoji element dokaza izvodljivosti", rekao je za RSE Najsan Rafati, viši analitičar za Iran u Međunarodnoj kriznoj grupi.
"Prvi test je na moru. Da li saobraćaj u Ormuzu počinje da se povećava? Da li Iranci i dalje pokušavaju da uznemiravaju brodove ili ispaljuju dronove na njih? Da li SAD dozvoljavaju iranskim brodovima da prođu kroz kordon", dodao je on.
Drugi ključni testovi održivosti moreuza uključuju premije osiguranja, prisustvo morskih mina i pitanje naplata prolaza.
U tekstu američko-iranskog memoranduma se navodi: "Saobraćaj komercijalnih brodova će odmah početi i, uzimajući u obzir potrebu za uklanjanjem tehničkih i vojnih prepreka i razminiranjem od strane Islamske Republike Iran, biće potpuno uspostavljen u roku od 30 dana."
Ipak, u ovoj fazi nema detalja o tome kada će početi razminiranje i ko će to raditi.
Čitajte:
Američki zvaničnici obelodanili detalje okvirnog sporazuma s IranomSporazum takođe navodi da je Iran pristao na tranzit kroz Ormuski moreuz bez naplata 60 dana, do daljih razgovora s američkim pregovaračima.
Bokman je rekla da je južna ruta kroz moreuz u omanskim vodama i da, kada se to deminira, pitanje naplate prolaza postaje nevažno. Teheran je govorio o uvođenju "naknada za pomorske usluge" u saradnji s Omanom, ali je Bokman rekla da ne misli "da će to proći".
Po pitanju osiguranja, ona je za RSE rekla da je "prerano reći" da li će troškovi početi da se smanjuju.
"Znamo da se dodatne premije, koje su deo ratnih rizika za ulazak u takozvana navedena područjaa, svakodnevno preračunavaju. One se određuju kao procenat od vrednosti trupa broda. Pre rata, iznosile su manje od jedan odsto vrednosti trupa. A onda smo videli da su skočile na između tri i pet odsto, ponekad i do 10 odsto", rekla je ona, dodajući da bi povratak na niže premije bio važan da bi se brodski saobraćaj vratio na normalan nivo.
Kejhil je rekao da ne očekuje da se troškovi osiguranja brzo stabilizuju, ali da to nije glavni problem.
"Problem je bio u tome što vlasnici brodova jednostavno nisu želeli da izlože svoje posade riziku. Kada budu imali tu sigurnost, tu bezbednost, taj osećaj da je u redu ponovo da plove, mislim da ćete videti prilično brz rezultat", rekao je on.
Kraj Ormuza?
Iran je blokirao saobraćaj kroz moreuz kao odgovor na vazdušne napade SAD i Izraela kojima je rat počeo 28. februara. Taj potez je doveo do previranja na globalnim tržištima, izazvao akutnu nestašicu goriva širom Azije i naveo proizvođače nafte i gasa iz Zaliva da počnu da se pitaju da li treba da pripreme druge rute isporuka na tržišta.
Čitajte:
Bivša američka diplomatkinja Gina Abercrombie-Winstanley o tome šta će odrediti uspjeh sporazuma s IranomSaudijska Arabija je povećala protok na svom cevovodu Istok-Zapad, pumpajući sirovu naftu do luke Janbu na Crvenom moru kako bi zaobišla moreuz. Ujedinjeni Arapski Emirati su pronašli slično rešenje, koristeći svoj cevovod do luke Fudžejra, u Omanskom zalivu. Iran je gađao obe rute tokom sukoba, ali nijedna nije bila toliko ranjiva kao moreuz.
To je navelo neke da pretpostave da je rat Iranu obezbedio buduće oružje koje ima čak i veći uticaj nego što bi imao nuklearni arsenal – naime, mogućnost isključivanja globalnih trgovinskih tokova kad god mu se prohte. Međutim, ne slažu se svi.
"Jedna od lekcija ove epizode je da je opasno biti previše zavisan od jedne tačke zagušenja. I naravno, Ormuski moreuz je za naftu najkritičnija tačka zagušenja na svetu", rekao je Kejhil.
"Kupci u zemljama uvoznicama će ponovo proceniti rizik snabdevanja i rizik tranzita preko Bliskog istoka na zaista značajne načine", dodao je on. "Postoji izvesna skepsa da će Ormuski moreuz ikada više činiti tako veliki udeo globalnog tranzita i izvoza nafte. Obilazni cevovodi su u toku. Ljudi će istraživati alternativnu infrastrukturu."