Kineski odnosi s Iranom pokazuju svoja ograničenja u jeku protesta i pretnji SAD

Ljudi na ulici ispod bilborda s prikazima vrhovnog vođe Irana ajatolaha Alija Hamneija i pokojnog vođe Ruholaha Homeinija u Teheranu, 14. Januar 2026.

Dok se iranski klerikalni režim bori da preživi jednu od najvećih pretnji svojoj vlasti poslednjih nekoliko godina, a Sjedinjene Američke Države prete potencijalnom vojnom operacijom protiv te zemlje, Kina ima malo opcija – i sve više okleva – da pomogne svom partneru u Teheranu.

Pasivnost Pekinga odražava pragmatičnu prirodu njihovog saveza, koji se više zasniva na koristi nego na dobroj volji ili poverenju, kažu stručnjaci.

Ta ograničenja su vidljiva dok iranske vlasti sprovode nezabeleženo i krvavo gušenje masovnih protesta protiv establišmenta, što je dovelo do toga da američki predsednik Donald Tramp (Trump) uvede nove carine i zapreti vojnim udarima na bliskoistočnu zemlju.

Čitajte: Od Tajvana do Irana, američki napad na Venecuelu testira globalni domet Kine

"Iran je važan partner Kini, ali ne mislim da je Peking posebno vezan za Islamsku Republiku", napisao je Džonatan Fulton (Jonathan Fulton), stručnjak za Kinu na Bliskom istoku na Univerzitetu Zajed u Abu Dabiju, u svom biltenu koji prati prisustvo Kine u regionu.

Reakcija Pekinga na događaje u Iranu ograničila se na osudu Trampove najave da će Vašington uvesti dodatnih 25 odsto carina zemljama koje posluju s Iranom.

"Oduvek smo verovali da nema pobednika u carinskom ratu i Kina će odlučno štititi svoja legitimna prava i interese", rekla je portparolka kineskog Ministarstva spoljnih poslova Mao Ning 13. januara.

Dan ranije, Mao je rekla da se Kina nada da će "iranska vlada i narod prevazići trenutne teškoće i održati nacionalnu stabilnost", u odgovoru na pitanje o represiji u Iranu u kojoj je, prema podacima grupa za ljudska prava, ubijeno najmanje 2.400 demonstranata.

Čitajte: Iran u digitalnom mraku dok Trump razmatra akciju SAD-a zbog brutalnog gušenja protesta u Iranu

Dve zemlje su pronašle zajednički jezik u želji da potisnu SAD, dok je Kina postala ekonomski spas za Iran koji je pod strogim sankcijama.

Kina je glavni trgovinski partner Irana, kupujući, kako se procenjuje, 90 odsto njegovog izvoza nafte, dok otprilike 12 odsto kineskog uvoza nafte dolazi iz Irana, iako su procene neprecizne s obzirom na to da iranska nafta teče kroz flotu brodova u senci i plaća se kroz finansijske mreže koje izbegavaju tradicionalni bankarski sistem.

"Postoji korist (za Kinu) u velikoj antizapadnoj vladi u Zalivu, ali bez obzira da li njome upravlja ajatolah, vojska ili savet starešina, mislim da je Peking uglavnom agnostičan. Sve dok energija teče, njima je dobro", rekao je Fulton.

Kineska zaštita od naftnih šokova

Iako je nafta poslednjih godina bila temelj odnosa Kine i Irana, ona je takođe otkrila pukotine u njihovom partnerstvu, rekao je za RSE Džozef Vebster (Joseph Webster), viši saradnik u Centru za globalnu energiju Atlantskog saveta.

"Kina se već neko vreme priprema za šokove na tržištu nafte i skladišti sirovu naftu od 2024. godine", rekao je on. "Suština je da kineske rafinerije imaju pokriće za uvoz i mogle bi da zamene iransku naftu. Ali gubitak pristupa Irana uvoznoj robi iz Kine mogao bi da pogorša ekonomsku krizu i izazove još veću inflatornu spiralu".

Vaš browser nepodržava HTML5

Zašto se poruke o protestima u Iranu pojavljuju ispod videa o kuvanju

Prema podacima kompanije Kpler, koja de bavi analizama globalnih tokova robe, kineske rafinerije su na kraju 2025. godine imale uskladištenih između 1,2 i 1,4 milijarde barela nafte.

Vebster kaže da bi to bilo dovoljno za tri meseca ako bi se uvoz nafte u Kinu prekinuo. Dodaje da se značajna količina iranske nafte nalazi u plutajućim skladištima kod obale Malezije, čijem bi "značajnom delu Kina verovatno pristupila ako bude potrebno, dodatno štiteći svoje tržište nafte od geopolitičkih šokova na ponudu".

Takvoj zaštiti se dodaje i kineska strategija diverzifikacije uvoza nafte kako bi se sprečila preterana zavisnost od jednog izvora, pri čemu se Peking oslanja i na Rusiju, Saudijsku Arabiju, Irak i Maleziju.

Čak i uz nedavne poremećaje izazvane udarom Vašingtona na Venecuelu u kojem je zarobljen Nikolas Maduro (Nicolas) i Trampovom objavom da će SAD nadgledati njenu naftnu industriju, uvoz energenata u Kinu je i dalje stabilan.

Čitajte: Koje opcije, vojne ili druge, SAD imaju protiv Irana?

Nasuprot tome, Kina je zvanično u Iran izvezla robu u vrednosti od 8,9 milijardi dolara u 2024. godini, što predstavlja mali deo globalne trgovine Pekinga od 6.000 milijardi dolara.

Iranska nafta ima ograničene kupce usled američkih sankcija usmerenih na prekid finansiranja nuklearnog programa Teherana, dok su kupovine Pekinga pomogle u jačanju ekonomije Irana. To se dogodilo kroz sistem razmene nafte za robu koji je doveo do toga da je iransko tržište preplavljeno kineskom robom i tehnologijom, dok je Kina kupovala naftu uz značajne popuste.

Nepostojani spas iz Pekinga

Međutim, ta energetska veza se nije pretočila u širu podršku Iranu u jeku ekonomske krize i uličnih protesta koji su izbili krajem decembra.

Usred nestanka komunikacione mreže u Iranu i porasta broja žrtava državne represije, iranski ambasador u Pekingu Abdolreza Rahmani-Fazli dospeo je u vesti u Kini kada je 8- januara rekao državnoj Feniks TV da će Iran zaštititi kineska preduzeća i državljane i da se nada da će dobiti pomoć od Kine i drugih "prijateljskih zemalja".

Taj apel je naišao na oštre kritike na cenzurisanim i strogo nadgledanim kineskim platformama društvenih medija, dokumentovao je Tuvia Gering, istraživač za Kinu u Institutu za studije nacionalne bezbednosti u Izraelu, u svom biltenu Discourse Power.

Posebno je objava Žanhaoa, popularnog nacionalistički orijentisanog naloga na mreži WeChat, bila kritična zbog izjave Rahmani-Fazlija.

"Iran i dalje očekuje da Kina primi metak za njega", navodi se u objavi. "To je čista fantazija!"

Peking i Teheran su poslednjih godina nastojali da prodube odnose, pri čemu je Kina podržala kandidature Irana za ulazak u Šangajsku organizaciju za saradnju (ŠOS) 2023. i BRIKS 2024. U decembru, Iran je bio domaćin trupama iz Kine, Rusije i sedam drugih zemalja za vežbe protiv terorizma organizovane u okviru ŠOS-a.

Čitajte: Blok koji vode Kina i Rusija izvodi antiterorističke vežbe u Iranu: Koliko je to važno za Teheran?

Međutim, i drugi napori da se uspostave bliže veze takođe su doveli do trvenja.

Iran i Kina su 2021. godine objavili sporazum o ekonomskoj saradnji na 25 godina, što je iranska javnost dočekala podozrenjem i protestima. Iranski kritičari ističu da tekst sporazuma o partnerstvu još nije javno objavljen, dok su iranski zvaničnici pozvali Kinu da učini više kako bi sprovela sporazum, koji je imao ograničene rezultate usled međunarodnih sankcija.

Ograničenja kineske podrške su takođe bila vidljiva u junu pošto su Izrael i SAD pokrenuli napade na Iran, a Peking nije mnogo učinio da pomogne Iranu.

"To potvrđuje ono što neki posmatrači iransko-kineskih odnosa upozoravaju godinama", napisao je Gering u svom biltenu, pozivajući se na prigušenu kinesku reakciju na proteste. "Teheran i Peking ne vide odnos na isti način".