Američki predsednik Donald Tramp javno je stavio naglasak na diplomatiju po pitanju Irana posle sastanka 11. februara s izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom. Međutim, stručnjaci kažu da u središtu dubljeg spora možda nije iranski nuklearni program, već njegovi sve veći raketni kapaciteti.
Posle sastanka, Tramp je naznačio da treba nastaviti pregovore s Teheranom. Netanjahu je, međutim, insistirao da se iranski raketni program formalno uključi u svaki sporazum, što je Teheran više puta odbacio.
Odbrambeni analitičar Hosein Arjan koji živi u Velikoj Britanije je za Radio Farda (Iranski servis RSE) rekao da dugoročni strateški cilj Izraela prevazilazi nuklearno pitanje.
"Ako ovo pitanje posmatramo u širem smislu, cilj Izraela je drastično smanjenje odbrambenih kapaciteta Irana, kako pod Islamskom Republikom, tako i u periodu nakon nje", rekao je on.
Prema Arjanu, Izrael smatra da je iranski raketni arsenal najznačajniji vojni resurs Teherana i "njegov jedini kapacitet za odvraćanje".
Mada i druge države u regionu poseduju balističke rakete, on je rekao je da izraelski stratezi iranski program smatraju fundamentalno drugačijim jer je sve više autohton i samoodrživ.
Čitajte: Zašto se Izrael sada više fokusira na iranske rakete nego na nuklearno oružje?Izraelske procene sugerišu da bi, ako ne bude pod kontrolom, Iran mogao da proširi svoj arsenal na čak 8.000 raketa do 2028. Takve projekcije pomažu u objašnjenju izraelske zabrinutosti da bi budući napadi mogli da opterete njegov sisteme protivraketne odbrane.
"Upravo zato fokus Netanjahua trenutno nije na nuklearnom programu, jer veruju da je taj deo pod kontrolom ili trenutno nije u kritičnoj fazi; njegov glavni fokus je na zaustavljanju iranske vojne i raketne mašinerije", rekao je Arjan.
Iranski nuklearni program je pretrpeo veliki udarac kada su se SAD pridružile izraelskoj vazdušnoj kampanji protiv Irana u junu 2025. godine, ciljajući nuklearna postrojenja u Fordovu, Isfahanu i Natanzu.
Nema sporazuma o zabrani raketa
Pitanje raketa predstavlja veliku diplomatsku prepreku. Teheran insistira da se o njegovom konvencionalnom raketnom programu ne može pregovarati i Arjan je ukazao da nijedan obavezujući međunarodni ugovor ne obuhvata potpunu zabranu razvoja raketa.
Radio Slobodna Evropa na Telegramu
Registrujte se i budite u toku uz sadržaje Radija Slobodna Evropa na Telegramu!
Klikom ovde dobijate brze, pouzdane i relevantne informacije o najvažnijim dešavanjima o kojima svakodnevno izveštavamo.
Okviri kao što su Režim kontrole raketne tehnologije (MTCR) i Haški kodeks ponašanja su dobrovoljni aranžmani, a ne zabrane koje se mogu nametnuti.
Arjan je rekao da kretanja američke vojske u blizini Irana ukazuju na planiranje za nepredviđene situacije ako pregovori ne uspeju. On je raspoređivanje okarakterisao delom kao odvraćanje, delom kao taktiku pritiska.
"Deo ovoga je medijsko oblikovanje, a deo je zaoštravanja – da se Iran gurne ka diplomatiji i iznude maksimalni ustupci", rekao je Arjan. Ipak, on je izrazio sumnju da će takav pritisak primorati Islamsku Republiku da smanji raketni program ili odustati od njega.
'Operacija obmane'
Iako Tramp i Netanjahu dele cilj zaustavljanja nuklearnog Irana, oni se razlikuju po pitanju obima potencijalnog sporazuma – barem javno. Oprezan prema uskom nuklearnom sporazumu, Netanjahu je otputovao u Vašington posebno kako bi osigurao da pitanje raketa bude neodvojivi deo američkog predloga.
Neki analitičari pozivaju na oprez u tumačenju Trampovog javnog optimizma u vezi s diplomatijom.
"Po mom mišljenju, Trampove izjave ne ukazuju nužno na nešto konkretno i ne može se na njih sa sigurnošću osloniti", rekao je Mohamed Gadi, predavač na Univerzitetu Džordž Vašington.
On je sugerisao da bi primetne razlike između Vašingtona i Izraela oko toga šta predstavlja prihvatljiv sporazum mogle biti strateške poruke.
Čitajte: Ključne sporne tačke u američko-iranskim pregovorima s ciljem izbjegavanja rata"Te izjave mogu odražavati razlike između SAD i Izraela, ali bi se mogle smatrati i operacijom obmane, što znači da on govori o jazovima i neslaganjima dok se istovremeno priprema za iznenadni napad", rekao je Gaedi.
Iako su SAD pojačale svoje vojno prisustvo u regionu, Gaedi je procenio da je verovatnoća da napadi budu izvedeni vrlo brzo relativno niska.
On umesto toga očekuje intenziviranje sankcija i ekonomskog pritiska. Ukazao je na izjave američkog ministra finansija Skota Besenta (Scott Bassent) na Svetskom ekonomskom forumu u Davosu, u kojima je sankcijama pripisao zasluge za slabljenje iranske ekonomije i podsticanje unutrašnjih nemira.
Ipak, Gaedi je rekao da bi Tramp, potencijalno pod uticajem regionalnih aktera poput Katara i Turske, mogao da prihvati privremeni aranžman, čak i ako Netanjahu insistira da svaki sporazum mora biti trajan i da uključuje ograničenja iranskog raketnog programa.
Iran i SAD su razgovarali ranije ovog meseca u Omanu, a očekuje se da će se pregovori nastaviti. Teheran, međutim, tvrdi da se diskusije mogu fokusirati samo na njegov nuklearni program. Ali Hamkani, viši savetnik iranskog vrhovnog vođe, ponovio je 11. februara da "pitanje raketa nije u nadležnosti pregovarača".