Poslednji čin za Hamneija s petodnevnim državnim ispraćajem u Iranu

Vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei pozdravlja okupljene 4. juna 2018. godine, tokom ceremonije u Teheranu povodom 29. godišnjice smrti osnivača Islamske Republike.

Više od četiri meseca nakon što je ubijen u napadu SAD i Izraela na početku rata, Ali Hamnei, koji je vladao zemljom više od tri decenije gvozdenom pesnicom, konačno će biti sahranjen.

Počev od 4. jula, Iran organizuje, kako zvaničnici navode, jednu od najvećih i najsloženijih sahrana u svojoj istoriji: pet dana ceremonija koje se protežu preko Teherana, Koma i Mešheda – sa zaustavljanjima u Bagdadu, Karbali i Nadžafu u susednom Iraku – pre nego što njegovo telo stigne na svoje poslednje odredište u svetilištu Imama Reze 9. jula.

Očekuje se da će događaj imati razmere pompe obično rezervisane za osnivače države, ali budući da je vladao Iranom skoro 37 godina, Hamnei odlazi kao vladajući vrhovni vođa Islamske Republike s najdužim stažom na vlasti i snaga koja je definisala modernu istoriju Irana.

Ovaj višednevni događaj, prema rečima Tagija Rahmanija, aktiviste za ljudska prava i supruga dobitnice Nobelove nagrade za mir Narges Mohamadi, osmišljen je da pokaže da država "još uvek postoji" i da ponovo uspostavlja svoj autoritet posle rata. Takođe će pokušati da zataška smrt desetina hiljada Iranaca od ruku Hamneijevog režima.

Čitajte:

Pomešana osećanja među Irancima dok počinje sahrana Hamneija

Rahmani je dodao da Islamska Republika pokušava da projektuje snagu i stranoj publici i na unutrašnjem planu, kroz zastrašivanje i autoritet, iako je, kako kaže, jaz između države i iranskog društva ogroman. Za stanovništvo kaže da je osiromešno, oslabljeno, ugnjeteno i ogorčeno, ali i u strahu od posleratnog talasa pogubljenja.

Zašto sada i zašto ovako

Sahrana je trebalo da se održi u martu, ubrzo pošto je Hamneiji ubijen 28. februara. Nije se tada dogodila, a razlozi za odlaganje iznose priču o stanju u kojem se Iran nalazi.

Planovi su više puta revidirani neposredno posle Hamneijeve smrti, pošto je zemlja bila u ratu. Tako da su zvaničnici procenjivali bezbednosne pretnje, neizvesnost oko prisustva stranih gostiju i nerešeno pitanje sukcesije.

Umesto sahrane, telo je mesecima čuvano dok je Islamska Republika pokušavala da iznađe način kako da sahrani svog drugog vrhovnog vođu, a da se ceremonija ne pretvori u haos ili da ne postane žarište krize.

Ljudi prolaze pored bilborda s likom osnivača Islamske Republike i njenog prvog vrhovnog vođe, ajatolaha Ruhole Homeinija, i njegovog naslednika, ajatolaha Ali Hamneija, na ulici u Teheranu, 6. jun 2026.

Bezbednost je sada dominantna briga, a izvori za Radio Farda (Iranski servis RSE) kažu da je pojačana bezbednost oko džamije Mosala u Teheranu, odakle će krenuti pogrebna procesija.

Planeri takođe pokušavaju da izbegnu ponavljanje dve zloglasne katastrofe: meteža u kojem je poginulo osam ljudi i povređene hiljade tokom sahrane ajatolaha Ruholaha Homeinija 1989. godine, i stampeda u kojem su stradale desetine ljudi tokom sahrane generala Kasema Sulejmanija 2020. Pokrajinski zvaničnici u Horasan Razaviju, gde će Hamnei biti sahranjen, predložili su da se helikopteri koriste za kontrolisanje gužve oko kovčega.

Na Homeinijevoj sahrani hiljade ožalošćenih su pohitale ka kovčegu osnivača Islamske Republike, zbog čega se otkotrljalo njegovo telo umotano u pokrov. Organizatori će sigurno želeti da izbegnu da se tako nešto ponovi.

Svođenje računa

Režirana ceremonija ne može u potpunosti da prikrije šta je Hamneijeva vladavina zapravo značila za ljude od kojih se traži da ga oplakuju.

Više od tri decenije bio je na vrhu sistema koji je drugačije stavove tretirao kao stranu zaveru i odgovarao na njih smrtonosnom silom – od Zelenog pokreta 2009. godine, preko ustanka "Žene, život, sloboda" 2022. godine, do talasa protesta koji je izbio samo nekoliko nedelja pre početka rata.

Stoga ne čudi što su, između ostalih, porodice demonstranata koje su ubile snage bezbednosti slavile Hamneijevu smrt u ratu, uprkos tome što je sukob podstakao strah i anksioznost u društvu.

"Osećao sam da je pravda prevladala nad ugnjetavanjem", rekao je za Radio Farda Muslem Hakiki, čiji je sin Milan Hakiki ubijen 2022. "To je donelo izvesnu utehu ranama koje su godinama teško opterećivale moje srce".

Vaš browser nepodržava HTML5

Dok se Iran sprema za raskošnu sahranu Hamenejija, mnogi se prisećaju brutalnog lidera

Neki, međutim, tvrde da je Hamneijeva smrt tokom napada na njegovu rezidenciju dala Islamskoj Republici priliku da ga predstavi kao svetu ličnost i da pokuša da obnovi deo svog narušenog legitimiteta kroz sahranu čak i veću od onih koje su priređene za Homeinija ili Sulejmanija.

Rahmani je za sam rat kaže da je nesrećna okolnost za opoziciju u Iranu.

"Ovaj rat je zapravo mnoge napore učinio manje efikasnim, znatno oslabio iransku srednju klasu i zasad je režim uspostavio autoritet i strah", rekao je on. Ipak, on kaže da je dominacija krhka i da bi i dalje mogla da se uruši uz pravu strategiju opozicionih snaga.

Čitajte:

Da li dogovor s Vašingtonom razbija konsenzus u iranskoj eliti?

Pazite na Modžtabu

Najveće otvoreno pitanje za predstojeće dane je da li će se treći vrhovni vođa Irana uopšte pojaviti u javnosti.

Modžtaba Hamnei nije viđen u javnosti od početka rata u februaru. Nijedan video, audio ili nova fotografija nije se pojavila od njegovog imenovanja – samo pisane izjave koje su čitane naglas na državnoj televiziji.

Čovek drži transparent s likom vrhovnog vođe Irana Modžtabe Hamneija, u Teheranu 4. juna.

Čak je i njegov tast, Golam Ali Hadad Adel, javno rekao da od vremena pre rata nije imao kontakt s njim niti ima informacije o njegovom stanju. Modžtaba nije prisustvovao sahrani svoje supruge 2. jula, koja je ubijena u istom napadu u kojem je ubijen i njegov otac.

Zvaničnici koji organizuju sahranu odbili su da kažu da li će prisustvovati.

Ako se ipak pojavi, trenutak koji treba pratiti nije da li je negde u gomili – već da li sam vodi pogrebnu molitvu. Neki posmatrači veruju da bi Modžtaba mogao da je preuzme ako bude prisustvovao, iako zvaničnici nisu dali nikakve naznake ni u jednom pravcu. Istupanje kako bi vodio molitve nad telom svog oca bilo bi najbliže javnom krunisanju koje ova sukcesija može da ima.