Već skoro šest mjeseci, demonstranti u Tirani traže ostavku premijera Edija Rame. Prema riječima aktivista i analitičara, dugotrajnost protesta izvršila je pritisak kako na vlast, tako i na opoziciju.
Protesti su počeli u maju kao građanski pokret poznat pod nazivom "Revolucija flamingosa".
Građani su prvobitno izašli na ulice protiveći se turističkom projektu u Zvernecu, kod Valone, koji se dovodi u vezu sa Jaredom Kushnerom.
Početkom oktobra, pokretu su se pridružili studenti, a zatim i univerzitetski profesori. Kako su se protesti širili, različite građanske grupe iznosile su nezadovoljstvo koje se tokom godina nagomilalo u vezi sa vladavinom premijera Rame.
Od samih početaka protesta, govori se o mogućnosti da iz njih proistekne nova politička alternativa. Međutim, do sada nisu preduzeti nikakvi konkretni koraci u tom pravcu.
Demonstranti navode da su pažljivo pratili slične pokrete u Srbiji i drugim zemljama.
Oni ukazuju kako na sličnosti, tako i na razlike između tih pokreta, kao i na izazove koji bi mogli uticati na nastavak protesta u Albaniji i na njihov konačni ishod.
Šta demonstranti u Tirani vide u srpskom iskustvu?
Zhakline Lekatari, aktivistkinja za ljudska prava, učestvuje na protestima od samog početka.
Ona za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da su demonstranti pomno pratili kako su u Srbiji organizovane studentske demonstracije, uključujući taktike poput blokiranja puteva, metode samoodbrane, načine prenošenja poruka i strategije za podsticanje šireg učešća.
Međutim, prema njenim riječima, interesovanje za srpski model poraslo je nakon političkog organizovanja studenata u Srbiji u "Studentsku listu" i njihovih napora da izgrade novu političku alternativu.
"Studentska lista" je pobijedila na parlamentarnim izborima 25. oktobra, okončavši četrnaestogodišnju vladavinu Srpske napredne stranke (SNS), koju predvodi Aleksandar Vučić.
"Postojalo je sve veće interesovanje za usvajanje ovog novog tipa političkog modela", kaže Lekatari, ističući da je za grupu srpskih studenata zajednički imenitelj bio protest protiv korupcije.
Čitajte:
Ako Rama ode, ko bi trebalo da dođe na njegovo mesto?"Isto važi i za Albaniju; i ovdje je korupcija zajednički imenitelj koji je okupio različite interesne grupe – grupe koje su ideološki suprotstavljene i nalaze se na suprotnim stranama – da zajedno ostanu na javnom prostoru skoro šest mjeseci", kaže Lekatari za RSE.
Ona dodaje da se sa jednakim interesovanjem prati i razvoj situacije u Srbiji nakon protesta, uključujući istrage i hapšenja zvaničnika.
Prema riječima ove aktivistkinje, iskustvo iz Srbije takođe bi moglo poslužiti kao referentna tačka za organizovanje foruma i izgradnju horizontalne političke strukture, za razliku od vertikalne organizacije u kojoj je donošenje odluka koncentrisano u rukama lidera.
Ona posebno cijeni uključivanje univerzitetskih fakulteta, predavača i intelektualaca u proces artikulisanja nove političke alternative.
Analitičar Ben Andoni takođe ističe sličnosti između političke situacije i protesta u Albaniji i Srbiji.
"Ono što je zajedničko političkim situacijama u Albaniji i Srbiji jeste ogromna moć koju je Vučić izgradio sa svojim saradnicima; s druge strane, u Albaniji je Rama uspostavio klijentelistički sistem – pružajući usluge određenim pojedincima, dok je srednju klasu i siromašne ostavio bez nade", kaže Andoni.
On takođe ukazuje na podatke Zavoda za statistiku, prema kojima je oko 40 posto stanovništva Albanije u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, što je brojka koja, prema njegovim riječima, naglašava ozbiljnost društvenih i ekonomskih problema u toj zemlji.
Ko može da pokrene protestni pokret u Albaniji?
Uprkos ovim sličnostima, demonstranti i analitičari ukazuju i na razlike i izazove koji bi mogli uticati na održivost i ishode protesta u Albaniji.
Lekatari smatra da protestnom pokretu u Albaniji nedostaje politička vizija, ona koja bi morala biti formulisana tako da prevazilazi puki zahtjev za smjenom Ramine vlade.
"U nama se nagomilalo mnogo bijesa i frustracije, koje smo konačno uspjeli da usmjerimo ka političkom djelovanju ili pokretu. Međutim, nakon kritikovanja vlade, koju želite da smijenite, nužno mora uslijediti druga faza protesta: formulisanje političke vizije, odnosno artikulacija 'nove Albanije'", kaže ona za RSE.
Andoni kao ključnu razliku navodi nivo organizovanosti i zrelost protesta.
"U Beogradu i Novom Sadu, pokret je prerastao u formalnu strukturu, 'listu', koja je na kraju pobijedila vladajuću stranku, SNS, u Srbiji. Međutim, u Albaniji je pokret još uvijek u povoju; iako je izazov održati ga, trenutno nema naznaka da će se razviti u potpuno formiran pokret", navodi Andoni.
Prema njegovim riječima, dok su u Srbiji politički pokret koji je proizašao iz protesta koji su predvodili plenumi (unutrašnje organizacije na fakultetima), "u Albaniji su studenti svedeni na puku pozadinu, jer glavni teret situacije preuzimaju anarhija i opozicija", kaže Andoni za RSE.
Čitajte:
Suzavac i vodeni topovi na protestima u TiraniJurgen Shperdhea, student druge godine master studija, smatra da bi demonstranti u Albaniji trebalo da slijede sličan model, budući da su upravo studentski pokreti ti koji bi trebalo da usmjere energiju protesta i rade na stvaranju nove političke snage.
Prema njegovim riječima, sljedeći korak trebalo bi da bude mobilizacija na fakultetima – predlaganje stručnjaka i pojedinaca koji nisu bili dio "stare politike" i koje bi studenti željeli da vide kao svoje predstavnike.
"Biće teško. To je proces koji mora doprijeti do svakog fakulteta i podrazumijeva razgovore sa studentima kako bi se identifikovali potencijalni kandidati", kaže on za RSE.
On se protivi praksi iznošenja potencijalnih imena na društvenim mrežama, gdje su se posljednjih dana pojavile liste i ankete sa imenima pojedinaca koji bi mogli da predstavljaju novu političku alternativu.
"Imena nikako ne bi trebalo da se objavljuju na društvenim mrežama; o njima treba razgovarati u amfiteatrima. Tu treba predložiti ljude koji nisu ukaljani 'starom politikom'", ističe on.
S druge strane, Lekatari napominje da je protestu od samog početka nedostajala dovoljna podrška nezavisnih intelektualaca, onih koji nisu povezani sa dvije glavne stranke: Socijalističkom partijom Edija Rame i Demokratskom partijom Salija Berishe.
"To je bio najveći problem, uz nedostatak institucionalne studentske strukture, one koju nisu organizovali studenti 'izvana', već oni iznutra, uz učešće predavača koji su istinski intelektualci, spremni da se suprotstave onima na vlasti i da to javno iskažu", kaže Lekatari.
Čitajte:
Andi Hodžaj: U Srbiji i Albaniji vidimo otuđenje mladih od postojećih politikaProtestu u Tirani 20. oktobra pridružili su se i predavači. Međutim, taj događaj pratile su rasprave i međusobne optužbe različitih grupa koje učestvuju u protestu.
Njihovo učešće dovedeno je u pitanje zbog političkih veza ili pripadnosti koje se pripisuju pojedinim predavačima, što je izazvalo sumnju u nepristrasnost njihovog angažmana.
Neki demonstranti su izrazili zabrinutost da bi to moglo dovesti do podjela i skrenuti fokus sa zajedničkih građanskih zahtjeva ka specifičnim interesima i agendama određenih grupa.
Lekatari napominje da je ovaj razvoj događaja takođe uticao na nivo povjerenja unutar protestnog pokreta.
"Dolaskom predavača, eskalacija protesta, kao i nasilje, je splasnula, ali isto tako i povjerenje. Vjerujem da je jedan od najvrednijih resursa u današnjem svijetu, zapravo, povjerenje", kaže ona.
U međuvremenu, posljednjih dana, Demokratska stranka organizovala je zasebne skupove, da bi se potom priključila studentskom protestu.
Pojedini studenti su insistirali na očuvanju nezavisnog karaktera svog protesta, protiveći se njegovom povezivanju i poistovećivanju sa političkim djelovanjem demokrata.
Izborni zakonik: 'Začarani krug protesta'
Od samog svog početka, protest je formulisao pet zahtjeva. Prvi i najvažniji je ostavka premijera Rame.
Ostali zahtjevi uključuju formiranje prelazne, nestranačke tehničke vlade; ustavne amandmane – koji bi se takođe odnosili na Izborni zakonik; ukidanje određenih zakona, uključujući i onaj koji se tiče zaštićenih područja; kao i novi društveni ugovor između građana i države.
Andoni navodi da predložene promjene nužno moraju proći kroz parlament te da, u suštini, zavise od dvije glavne političke stranke.
"Upravo one moraju promijeniti izborni sistem pokretanjem suštinskih reformi. Čak se ni predložena tehnička vlada ne može uspostaviti bez parlamentarne deklaracije", kaže Andoni, dodajući da je Ahilova peta sporazum iz 2008. godine o ustavnim i izbornim izmjenama.
Godine 2008. provedena je ustavna i izborna reforma na temelju političkog sporazuma postignutog između tadašnjeg premijera Salija Berishe i tadašnjeg vođe opozicije Edija Rame.
Glavna promjena bio je prelaz s mješovitog izbornog sistema na regionalni proporcionalni sistem, pri čemu su liste kandidata određivale političke stranke.
Čitajte:
Balkanski recept za dugovečnu vlastReforma je stranačkim liderima omogućila veću kontrolu nad odabirom zastupnika u parlamentu te je išla na ruku velikim strankama na štetu manjih političkih snaga.
Manje stranke usprotivile su se tom sporazumu, tvrdeći da su bile isključene iz pregovaračkog procesa te da promjene narušavaju politički pluralizam.
"Upravo to stvara 'začarani krug' u zemlji", kaže Andoni.
Shperdhea takođe smatra Izborni zakon jednim od ključnih pitanja koje treba riješiti ako je cilj stvoriti uslove za ravnopravnu političku utakmicu.
"Prema ovom zakonu, sigurno je da će vladajuća stranka pobijediti na izborima, bez obzira na to ko je nasuprot nje. Zato ne tražimo samo ostavku Rame i njegove vlade, već i tehničku vladu, onu koja može da garantuje te promjene i osigura jednake uslove za poštenu političku borbu", kaže on.
Čitajte:
Žrtve, otmice, policija i strano uplitanje: Tvrdnje vezane uz proteste u AlbanijiAndoni smatra da bi energiju protesta trebalo usmjeriti prema ostvarivim ciljevima, kako se ne bi uzalud trošila na zahtjeve za koje ne postoji jasan put do realizacije, poput zahtjeva za Raminom ostavkom.
Prema njegovu mišljenju, demonstranti moraju međusobno razjasniti svoje ciljeve i strategiju te postepeno preći s horizontalnog modela organizovanja na strukturu s jasnije definisanom zastupljenošću.
Tvrdi da bi to pokret učinilo organizovanijim, institucionalnijim i spremnijim za politički sukob s Raminom vladom.
Međutim, prema Shperdheinu mišljenju, izostanak imenovanih predstavnika jedna je od najznačajnijih odluka koje je protestni pokret dosad donio.
On tvrdi da bi, u slučaju da je protest imao zvanične predstavnike, poziv premijera Rame na dijalog mogao dovesti do pregovora, a time i do okončanja protesta, te da pritom ne budu ostvarene zahtijevane promjene.
Dok se protest nastavlja, a zahtjevi za njegovu ostavku ostaju nepromijenjeni, premijer Rama ne pokazuje nikakve znake popuštanja.
U govoru održanom 14. novembra na Nacionalnoj skupštini Socijalističke partije, odbacio je ideju o svom prinudnom uklanjanju sa vlasti, nazvavši je iluzijom.
Rama je izjavio da je vlada saslušala demonstrante, ali je naglasio da je sada red na socijaliste da stupe u kontakt sa građanima u svakom naselju i selu.
Priznao je da pojedini demonstranti imaju opravdane razloge za zabrinutost, ali je istovremeno ukazao na prisustvo drugih elemenata, koje je nazvao "stranim rukama".
Protesti koji se odvijaju u Tirani u više navrata su bili obilježeni tenzijama i nasilnim sukobima sa policijom, naročito početkom oktobra.
Policija je upotrijebila suzavac i vodene topove, a stotine ljudi odvela u policijsku stanicu. Pojedini demonstranti bacali su kamenje i Molotovljeve koktele. Tokom sukoba povrijeđeni su demonstranti i policajci, dok je javna i privatna imovina oštećena.