Dok se ruske trupe okupljaju oko Ukrajine u brojevima kojima nismo bili svjedoci od aneksije Krima i rata koji je uslijedio u Donbasu 2014. godine, nije teško izbjeći osjećaj deja vua (već viđeno op. rse) kada je u pitanju odgovor Zapada na ruske aktivnosti. Tada, kao i sada, postoje izrazi duboke zabrinutosti, molbe za deeskalaciju i verbalna podrška Ukrajini. Ali osim toga i nekih simboličnih gesta dalje, malo je toga što bi moglo potaknuti povjerenje Kijeva.
Pročitajte i ovo: SAD i NATO podržali Ukrajinu, Rusija preduzima mere za 'odgovor'Diplomatska sedmica
Diplomatski je to bila impresivna sedmica za Ukrajinu.
Ministar inostranih poslova Dmitrij Kuleba prvo je brifovao Komisiju NATO-Ukrajina 13. aprila, a ministri odbrane i vanjskih poslova vojne organizacije posvetili su znatno vrijeme uzavreloj situaciji na rusko-ukrajinskoj granici sljedećeg dana, tokom dugog zasjedanja koje je trebalo biti posvećeno isključivo povlačenju NATO-a iz Avganistana.
Kuleba će se također uključiti u sastanak ministara vanjskih poslova EU, a ministar obrane Andriy Taran o nastaloj situaciji izvijestio je europarlamentarce.
Povrh toga, ministri vanjskih poslova baltičke trojke uputili su se na simbolično putovanje u Kijev, a Stalno vijeće OSCE-a u Beču posvetilo je više od dva sata raspravi o situaciji, dok je ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenskij (Volodymyr Zelenskiy) bio zauzet telefonskim razgovorima sa svjetskim liderima. Sa francuskim kolegom Emmanuelom Macronom dogovorio je brzi sastanak 16. aprila u Parizu tokom kojeg je putem video veze razgovarao i sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel.
Pročitajte i ovo: Merkel, Macron i Zelenski pozvali na povlačenje ruskih vojnika sa granice UkrajineSaveznici Kijeva i prijatelji u Evropi i Sjevernoj Americi ponovno su i prošle sedmice ponovili svoju postojanu podršku Ukrajini.
A da li je to dovoljno?
Podrška i konkretni koraci
Poljska je pokrenula pitanje sankcioniranja većeg broja ruskih pojedinaca kada su ambasadori EU raspravljali o tom pitanju prošle sedmice i nekih sedam država članica, uglavnom iz istočnog dijela bloka, usklađenih s Varšavom.
Ipak, EU je legalista kada su sankcije u pitanju, što znači da ne mogu ništa preduzimati preventivno. Ruske čizme jednostavno moraju prijeći kontaktnu liniju da bi se nešto dogodilo, pa čak i tada ćemo najvjerojatnije vidjeti sankcije pojedinim ruskim zvaničnicima, a ne opsežne ekonomske sankcije.
Pročitajte i ovo: Ukrajina i Zapad: Rusija da prestane sa provokacijamaSudeći prema 2014., a takođe i od situacije u Bjelorusiji prošle godine, ove mjere nisu usvojene brzinom munje, niti su uspjele promijeniti proračun i političko držanje režima u Moskvi i Minsku.
U NATO-u stvari na prvi pogled mogu izgledati malo svjetlije. Vojna organizacija ima bližu saradnju sa Kijevom nego 2014. godine. U posljednjih nekoliko godina povećale su se zajedničke vježbe, NATO je organizirao sredstva za pomoć ukrajinskoj vojsci, a pojedine članice alijanse dale su svoj doprinos naoružanju i drugim vrstama opreme na bilateralnim osnovama.
To će se vjerojatno nastaviti, ali ne očekujte da će NATO vojno priskočiti Kijevu u pomoć ako izbije rat i ne gajite nade da će se Ukrajina približiti članstvu u NATO-u. Akcijski plan za članstvo (MAP) pokazat će se jednako neuhvatljiv kao i za Gruziju koja ga traži gotovo desetljeće. NATO će izraziti podršku, ali mnoge od 30 članica Alijanse jednostavno se ne žele upetljati u ovaj dio Evrope.
Istina je da i sada postoje članovi zapadnih klubova koji se zapravo ne žele suočiti s onim što Rusija radi. Prilično sramotna prva zajednička izjava Francuske i Njemačke o tom pitanju prije nekoliko dana da "obje strane moraju deeskalirati" zapravo nije jednokratni gaf.
To odražava općenito oklijevanje u dijelovima Evrope. U OSCE-u su zemlje poput Italije i Portugala, koje podržavaju Španija i Grčka, tražile slične poruke.
Rusija to previše dobro zna što im daje značajan slobodan prostor da nekažnjeno djeluju i - kažu neki komentatori - ismijavaju zapadne institucije.
A zašto ne bi?
EU u svojim izazovima
Moglo bi se tvrditi da je sada najbolje vrijeme za izazivanje nevolja. Zemlje članice EU iscrpljene su prepirkama oko rješavanja blokada zbog pandemije korona virusa i fijaska koji se pokazao prilikom raspodjele i nabavke cjepiva.
Skandal "sofagate" u Ankari stvorio je veliki razdor između Evropske komisije i Vijeća Evrope i dodatno oslabio njihove ogorčene predsjednike Ursulu von der Leyen i Charlesa Michela.
Pročitajte i ovo: Briselski blog: Nema predaha za EU dok 'Sofagate' proždire BriselNjemačka je već u izbornom režimu uoči svog septembarskog glasanja, a vladajuća CDU u poteškoćama je da pronađe pravog nasljednika Angele Merkel. U Francuskoj će Macron uskoro ući u vlastiti izborni ciklus i sljedećeg proljeća mogao bi se suočiti sa oštrim izborom protiv kandidatkinje krajnje desnice Marine Le Pen. U Nizozemskoj, iskusni Mark Rutte bori se za izgradnju koalicije za ostanak na vlasti, u Italiji se tehnokratski premijer Mario Draghi usredotočuje na ekonomiju koja se pati, dok bi se Britanija uskoro mogla pripremiti za još jedan škotski referendum o neovisnosti.
Pročitajte i ovo: Populisti iz Mađarske, Poljske i Italije za novi evropski desničarski savezA s Poljskom u sjajnoj izolaciji te hrabrim, ali politički prilično beznačajnim baltičkim državama, Ukrajina će se morati nadati da će nova američka administracija imati dovoljno propusnog opsega da privoli Zapad na pravi odgovor u slučaju da Rusija zaista nešto učini. U suprotnom, mogla bi ponovo biti 2014. godina.
*Priredio: Gojko Veselinović