Dostupni linkovi

Zapadni Balkan i EU: Velika međusobna očekivanja


Konferencija o Zapadnom Balkanu, Sarajevo, juni 2011
Nakon što je Evropska komisija objavila datum ulaska Hrvatske u Evropsku uniju, zemlje bivše Jugoslavije trebale bi biti motivisanije na ispunjavanju uslova za ulazak u evropsku porodicu.

Međutim, brojni su zadaci koje će morati ispuniti na tom putu - od ekonomskih, pravnih, pa do rješavanja dugogodišnjih političkih nesuglasica. U Briselu kažu kako odgovornost leži na domaćim predstavnicima vlasti, te da će zemlje Zapadnog Balkana ili krenuti prema Evropskoj uniji, ili ostati van Unije sljedećih 300 godina.

O svemu ovome bilo je riječi posljednjeg dana konferencije održane u Sarajevu, koja se bavila regresijom, stagnacijom ili progresom Balkana.

Ukoliko žele da budi dio Evropske unije, zemlje Zapadnog Balkana moraće ispuniti sve uslove koje je pred njih postavila Evropska komisija. Iako su uslovi različiti, ono na čemu Unija insistira je regionalna saradnja.

Prvi put u istoriji, kako kaže Ivan Vejvoda, potpredsjednik za programe u američkom German Marshall Fondu, građani Zapadnog Balkana biraju evroatlantski krov. On navodi kako je greška regije što previše očekuje od institucija međunarodne zajednice, jer ona neće donositi odluke umjesto zemalja Zapadnog Balkana.

„Razlog zbog kojeg građani podržavaju Evropsku uniju je što mnogi od njih imaju članove porodica koji rade u tim državama i znaju da im je životni standard puno bolji od našega. Ako želite da se približite tom krugu, morate da se pridržavate njegovih pravila. Evropska unija je zajednički cilj u zemljama regije i zbog toga se moramo oslanjati sami na sebe. Međunarodna zajednica želi pomoći, ali se ne smijemo zavaravati da će ona riješiti naše probleme i da će biti naši advokati tamo gdje se donose odluke. Najbolji advokati smo mi sami tako što želimo da učinimo naše države efikasnijim, uređenijim i transparentnijim. To će biti moguće jedino kada naše ekonomije počnu ponovo da oživljavaju“, ocjenjuje Vejvoda.

Renzo Daviddi
Iako međunarodna zajednica već godinama ponavlja kako želi pomoći zemljama Zapadnog Balkana u evroatlantskim procesima, političari i nevladin sektor često spočitavaju Evropi i SAD-u da se moraju još aktivnije uključiti u rješavanje problema na Balkanu.

Sa takvom ocjenom se ne slaže Renco Davidi, zamjenik šefa delegacije Evropske unije u BiH.

„Imam utisak da se previše govori o prošlosti, istoriji ovog prostora, ali niko ne daje prijedloge gdje zemlje Zapadnog Balkana trebaju ići u narednih nekoliko godina. Čujem dosta lekcija, ali ne čujem dosta politike djelovanja. Niko ne govori o ekonomskim aspektima. Često se može čuti - međunarodna zajednica mora ovo, mora ono, ali je politička elita u vašim zemljama ta koja mora učiniti mnogo, ali ne radi ništa. Međunarodna zajednica ne može za vas obaviti ono što su vaši zadaci. Ili ćete krenuti prema Evropskoj uniji, ili ostati van Unije sljedećih 300 godina“, smatra Davidi.

Poglavlje međunarodne zajednice

Pa, iako se nevladin sektor slaže sa ocjenama međunarodnih stručnjaka kako su predstavnici vlasti u regiji ti koji moraju ispuniti evropske uslove, Denisa Sarajlić -Maglić, direktorica Vanjsko-političke inicijative BiH, na njihovu ocjenu da su zahtjevi iz regije maksimalistički i da moraju biti realni, odgovara na primjeru Bosne i Hercegovine:

„Sve što ja očekujem od Evrope je da shvati da je ovo knjiga koja ima 10 poglavlja. Jedno od tih poglavlja je poglavlje koje se odnosi na
međunarodnu zajednicu - podjele koje su rasističke, koje nigdje drugo u Evropi ne bi bile prihvatljive. Nemojte očekivati od nas da ih prihvatimo sada čisto radi mira ukući. Mi smo ljudi koji vjerujemo u škodljivost propuha, a da ne govorimo sad o škodljivosti svega onoga što se od nas očekuje da prihvatimo kao realnost. Jednostavno, realnosti nisu nešto što je ovdje čvrsta kategorija.“

Uslovi koje zemlje regije moraju ispuniti u evroatlantskim integracijama, pretpostavljaju i rješavanje dugogodišnjih političkih nesuglasica među njima. Tako, prema riječima Jelene Milić, direktorice Centra za evropske i atlantske studije u Srbiji, ta zemlja bi trebala da dobije kandidaturu pod dva uslova.

„Ako promeni politiku prema Kosovu, ne samo da aktivno učestvuje u dijalogu nego i da promeni politiku prema Kosovu, i ako prestane da ima dvoličan pristup Miloradu Dodiku i RS-u. Reči nisu dovoljne, iza njih idu dela. Ta dela su da se koda nas Milorad Dodik prima na ravnopravanoj osnovi kao državnik, a ne predsednik jednog entiteta. Treba nam dati kandidaturu da pobegnemo od sve goreg političkog uticaja koji Rusija ima, vrednosnog uticaja koji Rusija ima na Srbiju. To nije pitanje samo kupovine energetske industrije u Srbiji. To je pitanje mnogo složenije, to je pitanje naginjanja ka autoritarnim sistemima, ka jakim vođama, umesto demokratskih institucija i procedura. I to mora da se ima u vidu“, upozorava Jelena Milić.

Predstavnici nevladinog sektora i međunarodne zajednice ne usuđuju se prognozirati kada će zemlje Zapadnog Balkana postati članice Evropske unije.

Ono što smatraju pozitivnim je činjenica kako će njihov najbliži susjed, Hrvatska, uskoro biti dio evropske porodice. Ipak, ta država godinama je ispunjavala uslove koji su pred njom postavljeni, pa nije teško pretpostaviti kako će evroatlantski put zemalja bivše Jugoslavije biti dug i težak.
XS
SM
MD
LG