Dostupni linkovi

Šta je 'zamor karantinom' i kako se izboriti s njim?


Zamor karantinom je itekako stvaran, to je ustvari umor psihički i fizički koji je vezan za promjenu uobičajenih rutina: Dželila Mulić-Čorbo (na fotografiji: karantin u vrijeme pandemije, ilustracija)

Prethodna dva mjeseca u većini zemalja svijeta na snazi su bile restriktivne mjere ili potpuni karantin, policijski sat ili djelimično zatvaranje. Zajedničko svim državama je preporuka o fizičkom distanciranju, što je značajno promijenilo dosadašnji način života miliona ljudi širom svijeta.

Nedavna studija Univerziteta u Marylandu u Sjedinjenim Američkim Državama pokazala je da ljudi sve više i češće izlaze vani, nakon skoro dva mjeseca karantina, iako opasnost od korona virusa još nije prošla. Taj su fenomen nazvali "quarantine fatigue" odnosno na neki način zamor od karantina.

Pitali smo i građane zemalja naše regije preko Facebook stranice Radija Slobodna Evropa (RSE) da li su umorni od karantina i 66 posto osoba od 123 koliko je glasalo naveli su da osjećaju zamor.

O tome kako se izboriti sa ovim osjećajem razgovarali smo sa psihologinjom Dželilom Mulić-Čorbo.

RSE: Da li je "zamor karantinom" stvaran, prema Vašem mišljenju? Da li je boravak u kući dosadio mnogima pa se odlučuju za češće izlaske uprkos opasnosti od zaraze?

Mulić-Čorbo: Zamor karantinom kako spominjete je itekako stvaran. To je, u stvari, umor psihički i fizički koji je vezan za promjenu uobičajenih rutina i svega onoga na šta smo navikli, sa dozom pojačanog stresa, straha, neizvjesnosti čini da se naše tijelo zaista umara više a, u stvari, manje se kreće.

Kada smo pod stresom, a ova situacija karantena i pandemije itekako je visoko stresna, lučenje hormona kortizola dovodi do osjećaja umora, i psihičkog I fizičkog, i odražava se na lošiji san, promjene u ishrani, pojavu bolova u leđima, mišićima, promjene u probavnom sistemu, pojačane glavobolje i slično.

Razumijevajući kako je psihičko zdravlje povezano sa fizičkim, možemo reći da je došlo do “zamora” i da je izlazak izvan kuće nakon dva mjeseca potreban svima, s tim što je jako važno da to bude kontrolisano i sa pridržavanjem propisanih mjera.

Ponekad ljudi na promjene i strahove reaguju upravo tako što zanemaruju prijetnje i posmatraju ih kao nevažne, koji su skloni teorijama zavjera i slično. I to je također normalna reakcija, kada sve postane izvan naše kontrole onda imamo prirodnu potrebu da nešto stavimo pod kontrolu, pa samim tim i negiranje prijetnje je jedan vid kako osoba uspostavlja kontrolu.

Značajno bi bilo da razumijemo kroz šta prolazimo, šta je to što dovodi do našeg psihičkog zamora što utiče na naše fizičko zdravlje i da započnemo promjene unutar sebe i onoga što radimo kako bismo si pomogli.

RSE: Kako se pojedinac može izboriti sa ovim osjećajem, imate li neke savjete?

Mulić-Čorbo: Važno je prvo da osvijestimo šta je to što nam se dešava, da normaliziramo sve promjene koje osjećamo, kako na emocionalnom nivou tako i na fizičkom. Da se upoznamo sa onim kako naše tijelo reaguje na stres, kako se naše emocije mijenjaju, i da sebi damo odgovor da je to sve normalno u ovim nenormalnim okolnostima.

Ljudi su različiti pa im različite stvari prijaju i dovode do relaksacije, nekome će to biti promjena izgleda životnog prostora, nekome kuhanje, nekome slikanje, nekome čitanje knjiga ili kreativni rad, vježbanje i slično.

Ono što je zaista bitno jeste da sami sebe zapitamo šta je to što mene opušta, kako se relaksiram, umirujem, ako do sada nisam o tome mislila, sada je pravo vrijeme za to pitanje. Šta je realna opasnost od virusa, na koji način se mogu zaštiti sada kada mjere prevencije popuštaju, i da nastavim da primjenjujem mjere u kontroliranim uvjetima.

RSE: Smatrate li da se ovaj osjećaj javlja češće kod osoba koje žive same?

Mulić-Čorbo: Nisam sigurna da ima promjene, svakako da su osjećaji različiti, no sve osobe, živjele same ili sa porodicama, prolaze kroz neugodne emocije izazvane pandemijom. U svakom slučaju, svima izolacija teško pada, kriza nosi promjene s kojima se ljudi različito nose, psihološka otpornost odnosno rezilijentnost na stresne situacije je različita od čovjeka do čovjeka, ali je važno da se zapitamo o ličnoj odgovornosti, te na koji način sebi mogu pomoći da se brže i lakše prilagodim promjenama.

Za podizanje psihološke otpornosti bliski kontakti sa drugima unutar porodice i izvan nje su najvažniji, podrška od drugih je iscjeljujuća te samim tim je od krucijalne važnosti da promislimo o bliskim odnosima, ko su ljudi oko nas, koji nam prijaju, koji ne, i da radimo na održavanju tih odnosa.

RSE: Može li umor od karantina dovesti i do fizičkog umora?

Mulić-Čorbo: Naše psihičko zdravlje povezano je sa fizičkim i itekako izloženost stresu utiče na osjećaj fizičkog umora. Također, izloženost hroničnom stresu može dovesti do psihosomatskih oboljenja

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG