Piše: Mike Eckel; priredila: Asja Hafner
Ključ u ograničavanju pandemije korona virusa koji hara planetom može vrlo lako biti u 15 centimatara dugom štapiću od plastike ili drveta sa pamučnom lopticom na vrhu.
Ubačen kroz nos dok prelazi preko gornjeg dijela grla uzima se bris koji se koristi da bi sakupio ćelije DNK koje se potom mogu analizirati i testirati na prisustvo SARS-CoV-2, što je naučno ime za korona virus.
To nije najprijatniji osjećaj. Ali jeste jedan od najefikasnijih načina da se testira veliki broj ljudi, kako kažu stručnjaci, i da se ustanovi ko treba da ide u karantin, gdje virus najjače pogađa i ko je možda otporan na virus.
Dok su neke zemlje, kao što je Južna Koreja, dobile pohvale zato što su izvele testiranja na velikom broju svoje populacije i tako smanjile zarazu korona virusom, druge su se saplele - zemlje kao što je Italija i Španija, dvije najpogođenije zemlje, ali i Sjedinjene Američke Države.
Evo šta treba da znate o testiranju.
Kako se testira?
Postoje dva testa koja su trenutno u upotrebi. Manje poznat uključuje uzimanje krvi i onda testiranje na antitijela na korona virus. Antitijela su proteini u tijelu osobe koji se aktiviraju kao odgovor kada se osoba razboljela, bilo da je bolest baterijska – kao upala pluća, na primjer – ili virusna kao što je gripa.
Test baziran na antitijelima takođe se zove i serološki test, određuje da li je osoba imala određenu bolest. To se obično pojavljuje nekoliko dana nakon što je osoba inficirana, bilo da je imala ili nije imala simptome bolesti. Ovaj test je zbog toga manje koristan za identifikovanje slučajeva kada je vrijeme od krucijalne važnosti – kada se bolest ubrzano širi među populacijom.
Zbog tog razloga najvažniji test trenutno za korona virus je test koji se naziva “reverzna polimerazna lančana reakcija” – test uzimanja brisa iz nosa.
Kompleti za testiranje koje distribuira Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) ili američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti koriste obje metode, mada, i mnoge private laboratorije ubrzano proizvode ove testove.
Test se izvodi tako što se kroz nos izvadi bris iz gornjeg dijela grla. Za većinu ljudi to je neprijatan osjećaj koji često može izazvati blago gušenje.
Mikroskopske ćelije koje su se zakačile na pamučni vrh, tj. bris, onda se umeću u epruvetu kako bi se sačuvale i prebacuju u laboratoriju. U laboratoriji tehničari izvode molekularni test koji traži fragmente gena korona virusa. Ako je prisutnost virusa velika vrlo lako se može otkriti.
Zašto je brzo testiranje na korona virus toliko važno?
Jedan od razloga zašto se korona virus tako brzo i daleko širi jeste činjenica da se virus može nositi nekoliko dana bez pokazivanja simptoma bolesti – a tokom tog vremena, ne znajući, prenijeti na više drugih ljudi.
Zašto podaci ne pokazuju cijelu sliku?
Dnevna kompilacija slučajeva zaraženih korona virusom koje objavljuje Univerzitet Johns Hopkins je najkompletnija na svijetu, ali se oslanja na informacije koje dostavljaju vlade pojedinih država.
U mnogim zemljama postoje restrikcije o objavljivanju takvih informacija ili drugi razlozi zašto se ne želi prikazati puna slika.
Metodologija, direktnost, transparentnost i kvalitet ovih podataka može dramatično varirati od zemlje do zemlje.
Problem je u tome što je korona virus tako nov i brzo se prenosi da nije bilo dovoljno testova i nedovoljno mjesta na kojima se testovi mogu potvrditi. Eksplozija slučajeva – Italija, Španija, Velika Britanija, Sjedinjene Države – brzo je umanjila mogućnosti zdravstvenih sistema tih zemalja da rade testiranja na virus.
A da se ne govori o zemljama čiji zdravstveni sistemi su već bili zapušteni, poput Irana, na primjer.
“Jedna od stvari koje se tiču naročito ovog virusa… jeste da još uvijek nemamo način da posmatranjem zaključimo i znamo ko je zaražen a ko nije”, rekao je Andrew Preston, profesor biologije i biohemije sa univerziteta u Bathu u Engleskoj. “Tako da se ne možemo oslanjati samo na simptome, jer je potrebno vremena da se ti simptomi pokažu čak i ako se neko zarazio virusom.”
“Tako da ako želimo da odredimo ko ima virus, ko ima infekciju, onda trebamo da testiramo, zato je testiranje važno”, rekao je u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Epidemiolozi i medicinski stručnjaci kažu da je nedostatak brzog i raširenog testiranja usporio odgovor nekih zemalja na pandemiju.
Od 29. marta, Sjedinjene Američke Države sa stanovništvom od 330 miliona ljudi izvelo je jedan test na 366 ljudi, okvirno. Poređenja radi, Italija čija populacija je oko 60 miliona i jedna je od najgore pogođenih zemalja, testirala je jednog od 133 čovjeka. Testiranje se počelo dešavati uglavnom kada je bolest preplavila italijanske bolnice.
Rusija je za to vrijeme izvela 343.500 testova do 30. marta. Sa populacijom od 144 miliona što znači da je jedan od 419 ljudi testiran.
Napori Rusije da pojača testiranje blokirali su postojeći protokoli: oslanjajući se na samo jednu laboratoriju u Sibiru da se uradi drugi test koji potvrđuje preliminarni, prvi test. Neki advokati govore da su testovi koji su bili u širokoj upotrebi bili neispravni, dajući lažne negativne rezultate. Od tada je ruska vlada promijenila taktiku i radi mnogo više testova na više lokacija.
Najpogođenije zemlje povećavaju broj testiranja kako bi zahvatile veći dio populacije, tako da će se brojevi testiranih popraviti.
Zašto neke zemlje mogu brzo da rade testove, dok se druge bore sa problemima?
Iako se smatraju veoma tačnim, za testove brisa iz nosa potrebno je vrijeme da se izvedu: od trenutka kada osoba da bris do trenutka kada se u laboratoriji testira a onda obavijesti osoba o razultatima testa. A to je procedura u najboljim mogućim uslovima.
Neke zemlje su pogurale ubrzavanje protokola za testiranje: testiranje u koloni automobila rađeno je na nekim mjestima, gdje se ljudi mogu testirati dok sjede u svojim automobilima.
Južna Koreja je uspješno iskoristila telefone – i tipove i operativne sisteme telefona: ljudi stanu u staklene odjeljke i brzo i sigurno se testiraju. Ovo takođe umanjuje mogućnost da se inficira medicinski radnik dok izvodi testiranje.
Južna Koreja je navodno testirala oko jednog na 250 ljudi, takođe je imala koristi od svog prethodnog iskustva sa SARS-om, respiratornom bolesti koja se takođe pojavila u Kini početkom 2000-ih, prema tvrdnjama Prestona.
Ta bolest je zarazila manje od 8.500 ljudi širom svijeta i ubila oko 774 osobe prema podacima SZO.
“Mislim da je (Južna Koreja) imala bolje kapacitete za testiranje već u ranoj fazi”, kaže on. “A takođe, oni su zaista uključili praćenje, znate, indentifikaciju i praćenje kontakata onih prvih slučajeva vrlo brzo.”
Sa velikim, bogatim i modernim zdravstvenim sistemom i sa nekim od najboljih medicinskih univerziteta na svijetu Sjedinjene Države bi trebale biti u poziciji da rade brzo i mnogo na testiranju.
To se nije dogodilo iz više razloga, kažu eksperti, uključujući i regulatorna kašnjenja i pomiješane poruke o obimu problema iz Bijele kuće i drugdje.
“Testiranje je najveći problem sa kojim se suočavamo”, kaže Peter Slavin, predsjednik Massachusetts Opšte bolnice u Bostonu.
“Ideja da odjednom možete preći iz kapaciteta u kojem danas možete obaviti stotine testova, što je zapravo sve što trebate uraditi za većinu bolesti i u normalnim situacijama, napraviti desetine hiljada ili čak stotine hiljada testova sedmično. Mislim, to je teško", rekao je Preston za RSE. To je "zato što se ovi testovi moraju izvoditi pravilno, pogotovo ako ćete donositi ključne odluke o tome ko je u redu i ko može da nastavi da radi u bolnici.”
U međuvremenu, nekoliko privatnih kompanija širom svijeta žure da ubrzaju vrijeme koje je potrebno da bi se dobio stvarni laboratorijski rezultat.
Američka kompanija Abbott Laboratories je prošle nedelje dobila regulatornu dozvolu za sistem testiranja na korona virus koji može da potvrdi da li je neko inficiran za manje od pet minuta. Odobreni sistem takođe je mali i prenosiv.
Švajcarski farmaceutski gigant Roche takođe je dobio odobrenje SAD-a prošle nedelje za testove koji daju rezultate za tri sata.
Lažni testovi takođe su bili problem. Španija, Gruzija i Turska su među zemljama koje su dobile testove na korona virus od kineske kompanije, ali kasnije je otkriveno da su testovi nepouzdani i da imaju visok stepen grešaka.
“Ova važna pitanja postavljaju se u smislu do kog stepena smo spremni da se zaštitimo”, kaže Preston. “Tako da mislim da moramo ponovo da promislimo o našoj globalnoj infrastrukturi za nošenje sa pandemijom.”
“Ovo smo predviđali dugo godina unazad, ali sve je, u velikoj mjeri, ostalo na teorijskim vježbama – što više, kako se jasno vidi, nije slučaj”, kaže Preston.
