Tema Mosta Radija Slobodna Evropa bila je odnos vlasti u Srbiji prema univerzitetu.
Sagovornici su bili Biljana Stojković, profesorka Biološkog fakulteta u Beogradu i Dušan Teodorović, član Srpske akademije nauka i umetnosti.
Bilo je reči o tome kako se vlast sveti univerzitetu zbog studentske pobune koja traje već više od godinu i po dana, koji su fakulteti najviše na udaru? Zašto je rektor Beogradskog univerziteta Vladan Đokić trn u oku Vučićevom režimu?
Kako su profesori, članovi Senata Novosadskog univerziteta, glasali za otpuštanje dvoje svojih kolega, vanrednih profesora koji su učestvovali na protestima.
Razgovaralo se i o tom zašto toliko profesora, docenata i asistenata ćuti iako intimno podržavaju studentsku pobunu.
Kako vlast nagrađuje lojalne profesore, a preko režimskih tabloida napada one koji kritikuju vlast, zašto državni univerziteti, i pored toga što su u nemilosti vlasti, prema nedavnom ispitivanju javnog mnjenja uživaju najveće poverenje građana, osam procenta više od Srpske pravoslavne crkve koja je do sada uvek bila na prvom mestu, kao i o tome kako je ove godine upisano najviše brucoša na državne univerzitete u poslednje tri godine i pored toga što su pojedini visoki funkcioneri Srpske napredne stranke pozivali roditelje da ne upisuju decu na takozvane blokaderske fakultete.
Omer Karabeg: Da li je nakon studentske pobune novembra 2024. univerzitet postao neprijatelj broj 1 za vlast u Srbiji?
Biljana Stojković: Tako izgleda. Univerzitet je jedina institucija koja je opstala u najezdi Vučićeve vlasti na institucije. Sve su porobljene, uništene, nemaju nikakav autoritet. Ne rade po ustavu i zakonima, već prate naređenja Aleksandra Vučića.
Jedino su univerzitet i naučne institucije ostali nezavisni. I to je razlog zašto je danas univerzitet najveći neprijatelj ove vlasti, odnosno tako ga percipira naprednjačka vlast. Zbog toga doživljavamo velike napade i neprekidno smo pod pritiskom.
Dušan Teodorović: U 20. veku mnogi autoritarni i totalitarni režimi vršili su sistematski pritisak na univerzitete, ograničavali akademske slobode, cenzurisali naučna istraživanja i kažnjavali profesore i studente zbog njihovih stavova.
U Staljinovom Sovjetskom savezu univerziteti su bili pod strogom ideološkom kontrolom. U Hitlerovoj Nemačkoj su univerziteti i naučne institucije morali da se usklade sa nacističkom ideologijom. Hiljade univerzitetskih profesora, mnogi od njih Jevreji, bili su otpušteni ili primorani na emigraciju. Slično je bilo i u Musolinijevoj Italiji, Mao Ce-tungovoj Kinu, Kambodži pod Crvenim Kmerima, Frankovoj Španiji i za vreme vojnih diktatura u Latinskoj Americi.
I u Istočnom bloku, gde mi nismo pripadali, u Istočnoj Nemačkoj, Čehoslovačkoj, Rumuniji i drugim zemljama, koje su pripadale tom bloku, bila je uspostavljena stroga kontrola univerziteta.
Bez obzira što su u svim tim zemljama, koje sam pomenuo, bile različite ideologije često su primenjivani isti obrasci represije prema univerzitetima. To radi i Aleksandar Vučić.
Vlast pokušava da imenuju rukovodstva na univerzitetu i fakultetima i traži lojalnost profesora. Nismo stigli do cenzure nastavnih programa i planova, ali imamo otpuštanja i progone profesora i studenata. Tako da ja mislim da ovaj režim kopira i koristi sva iskustva stečena u gušenju univerzitetskih sloboda tokom 20. veka.
Biljana Stojković: Meni je zanimljivo što Vučić do sada nije uradio ono što je 1998. uradio Šešelj kada je bio potpredsednik Vlade Srbije.
Tada je donet takozvani Šešeljev zakon o visokom školstvu kojim je eksplicitno ukinuta autonomija univerziteta. Vučićeva borba protiv univerziteta bi bila mnogo lakša kada bi nešto slično i on uradio jer sada mora prema svakom fakultetu i svakom univerzitetskom profesoru da pronađe različite načine kako da ih stavi pod kontrolu.
Nije isključeno da će na kraju pribeći tom zakonu, ali to još uvek ne radi. Verovatno zato što i dalje pokušava i da glumi Evropejca iako mu to sve manje polazi za rukom.
Trn u oku
Omer Karabeg: Vlast i režimski mediji posebno pokušavaju da diskredituju rektora Beogradskog univerziteta Vladana Đokića koji je izložen mnogobrojnim napadima i uvredama. Zašto su se toliko okomili na njega?
Dušan Teodorović: Prvo, zato što je rektor. Drugo, zato što se ponaša onako kako bi trebalo da se ponaša rektor.
Pritisak je strašan.Dušan Teodorović
On brani profesore i studente i njihovo pravo na pobunu, brani tradiciju Univerziteta u Beogradu, najstarijeg i najznačajnijeg srpskog univerziteta. Ja sam proveo na Univerzitetu u Beogradu od 1974. do 2021, sa prekidima dok sam bio u inostranstvu, i ne pamtim da se neki rektor tako hrabro ponašao.
Podsetio bih kako je stoički podneo onu situaciju kada su dva policajca bila u njegovom kabinetu koja je bila ponižavajuća za Srbiju kao državu.
Ali i veliki broj drugih profesora univerziteta i članova akademske zajednice izložen je pritiscima, omalovažavanjima, vređanjima, lažima.
Među njima je i moja sagovornica profesorka Stojković, da ne govorim o sebi. Snimaju se filmovi koji se puštaju po režimskim televizijama, blate se ljudi, blate se njihove karijere. Pritisak je strašan.
Biljana Stojković: Od početka studentskih protesta režim traži lidere, ljude koji upravljaju pobunom, ali nisu uspeli da ih nađu među studentima jer oni nemaju lidere. Režimski tabloidi su u više navrata pokušavali da neke studente proglase liderima, pa su bili hapšeni, maltretirani, neki su držani i u pritvoru, ali to nije uticalo na studentski protest. I to pravi problem Aleksandru Vučiću. Pravi mu problem i to što studenti ne dolaze samo iz velikih gradova.
Dolaze iz najudaljenijih sela Srbije koje vlast drži u medijskom mraku, ali se za vreme raspusta vraćaju kućama i šire istinu o tome šta se u Srbiji dešava. Studenti su snaga koju Vučić nikako ne može da pobedi.
Što se tiče rektora Đokića, on je za Vučića idealna meta jer brani ugled i autonomiju univerziteta, a verovatno će na izborima biti i na studentskoj listi. Ako ne možete da nađete lidera studentskog pokreta, onda pokušavate da nađete lidera pobunjenog univerziteta, ali Đokić nije lider.
On je samo jedan od nas, ali najistaknutiji jer mu je funkcija takva. Tako da napad na rektora Đokića nije previše uspešan, osim što upropaštava život jedne osobe kao i svih nas koji smo neprekidno na udaru tabloida.
Kukavički gest
Omer Karabeg: Kad je reč o otpuštanju profesora, imamo primer Filozofskog fakulteta u Novom Sadu gde su vanredna profesorka Jelena Kleut i vanredni profesor Vladimir Mihić odlukom Senata Novosadskog univerziteta ostali bez posla. Navedeni su formalni razlozi, ali studenti tvrde da su oni otpušteni pre svega zbog toga što su učestvovali u protestima. U Senatu sede profesori koji su glasali za njihovo otpuštanje. Da li su to uradili iz straha ili iz oportunizma?
Dušan Teodorović: To je najveća sramota da kolege poslušnici, lojalisti kako Vučić kaže, otpuštaju svoje kolege i ostavljaju porodice bez primanja. Nije samo novac u pitanju, prekidaju se dvadesetogodišnje karijere, bavljenje naukom, posvećenost univerzitetu. To rade profesori univerziteta tajnim glasanjem.
Biljana Stojković: Ti profesori vrlo dobro znaju da to što rade nije etički, nije ni ljudski, da je to saginjanje pred siledžijom. Oni to rade iz oportunizma, možda su neki nešto i dobili za takvo glasanje. To što je glasanje tajno pokazuje da su vrlo svesni šta rade i žele da to sakriju. Kada ova vlast padne, biće zanimljivo na koji način će pred kolegama pravdati svoj postupak.
Omer Karabeg: Ali njihova imena se neće znati pošto je glasanje tajno.
Biljana Stojković: Naravno da se zna kako ko glasao. Bez obzira što ne postoji u zapisniku svi to znaju, ovo je mala sredina i ne može ostati nepoznato kako je ko glasao.
Dušan Teodorović: Srbija je jedna od retkih zemalja gde se Zakonom o univerzitetu predviđa da vanredni profesor ide na reizbornost i, ako ne bude reizabran, gubi posao.
To je u ovom slučaju iskorišteno za obračun sa neistomišljenicima. Kada neko 20 godina radi na univerzitetu, morate da imate izuzetno jake profesionalne i akademske razloge da biste glasali protiv te osobe i da ih javno obrazložite. U ovom slučaju to nije urađeno, nego su se kukavički sakrili iza tajnog glasanja.
Oni koji ćute
Omer Karabeg: Da li je na univerzitetima u Srbiji više profesora, docenata i asistenata koji podržavaju studente ili onih koji podržavaju vlast ili je najviše onih koju ćute?
Biljana Stojković: Najviše je onih koji ćute, ali to ne znači da podržavaju vlast. Javna podrška studentima traži hrabrost.
Ovaj režim je takav da čovek, koji se pobuni, mora da bude spreman na sve posledice koje će zbog toga imati. Na to nije spremna većina na univerzitetu što mene jako boli. Bilo bi mnogo lakše kada bismo napravili veliki pokret otpora na univerzitetu. Sada to radimo mi koji smo osnovali Akademsku inicijativu Pobunjeni univerzitet koja javno istupa i radi i za one koji ćute. Stalno apelujemo na kolege i koleginice da se i oni uključe u našu borbu, ali odziv nije prevelik. Teši nas to što znamo da će ti ljudi glasati kako treba kada bude došlo vreme za izbore.
Ovaj režim je takav da čovek, koji se pobuni, mora da bude spreman na sve posledice koje će zbog toga imati.Biljana Stojković
Ali to ne znači da oni nemaju odgovornost zbog toga što ćute. Oni ne želi da se upliću da ne bi izgubili svoj komfor čekajući da neko drugi završi posao za njih. Oni nisu lojalisti, oni samo čekaju da se stvar završi. Neke od njih čak i nervira što ovo toliko traje.
U svakom slučaju Vučić zna da univerzitet nije većinski uz njega i zbog toga se toliko ustremio na univerzitet. To je poslednja institucija koju mora da pokori i na tome intenzivno radi.
Najveći mu je problem kako da izađe na kraj sa redovnim profesorima koji nemaju reizbore, pa se traže načini kako da oni koji kritikuju vlast ostanu bez radnog mesta.
Dušan Teodorović: Slažem se da je na univerzitetu najviše onih koji ćute. U stvari, na univerzitetu imamo tri grupe ljudi. Jednu čini Pobunjeni univerzitet, u drugoj su lojalisti, ljudi koji podržavaju Aleksandra Vučića iz oportunizma, ređe iz ideologije jer tu nema nikakve ideologije, a u trećoj su posmatrači, oni su na tribinama i gledaju šta se dešava. To je žalosna priča.
Vučićev režim ne zavisi toliko od onih koji trupkaju ispod šatora. Vidimo da je to sada glavni vid Vučićeve predizborne kampanje - da se ide po zabitima, postavljaju šatori i narodu uz turbofolk deli meso i piće. Ljudi koji se tamo okupljaju nisu toliko jaki. Mnogo su jači profesori univerziteta, tužioci, sudije, lekari. Svi oni, kada bi se ujedinili, mogli bi vrlo brzo da ovaj režim oteraju u istoriju.
Profesor premijer
Omer Karabeg: Kakvu korist imaju lojalisti koji podržavaju režim?
Biljana Stojković: Mislim da je tu situacija vrlo različita. Neki imaju koristi, vrlo su uključeni u lukrativne poslove, u razna vladina tela i institucije i zarađuju pare. Ima i onih koji su ucenjeni i uplašeni. Znam neke na fakultetima koji rade vrlo gnusne stvari i, kada ih pitate zašto to rade, kažu da moraju, da nemaju izbora. To su, naravno, samo izgovori.
Dušan Teodorović: Ne zaboravimo da je aktuelni premijer Đuro Macut, endokrinolog specijalista, redovni profesor Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. On je predsednik vlade u trenutku kada studente prebijaju, maltretiraju, zatvaraju, devojkama prete silovanjem. I on će svakako morati da snosi vrlo ozbiljnu odgovornost bez obzira što je lutka u lutkarskom pozorištu.
Omer Karabeg: Ima li vlast uticaj na izbor rukovodstava na fakultetima? Koliko znam na Medicinskom fakultetu u Beogradu za dekanesu nije izabrana profesorka koja je dobila najveću podršku odeljenja jer je podržala studente. Ima li takvih slučajeva i na drugim fakultetima?
Dušan Teodorović: Ne znam detalje, ali Medicinski fakultet je primer koji bode oči. Čujem da su smenili sekretarku i da je na njeno mesto došla pravnica iz Gradske čistoće ili tako nešto.
Ako je to tačno, onda je to je strašno. Jer univerzitetska problematika je vrlo kompleksna i ne može tek tako pravnica iz Gradske čistoće da dođe i uređuje univerzitetska pitanja. Vlast pokušava raznim marifetlucima, podmićivanjem i pretnjama da osvoji vlast na pojedinim fakultetima i na univerzitetu.
Biljana Stojković: Sledeća godina je izborna na univerzitetima u Srbiji. Biraju se novi rektor i novi dekani i vlast već vrši pripreme. Biće vanredno stanje na mnogim fakultetima jer će biti na udaru vlasti. Ide i nova akreditacija fakulteta i programa studija. Videćemo da li će vlast preko Komisije za akreditaciju pokušati da kazni neke fakultete.
Čarobna reč ćaci
Omer Karabeg: Izgleda da napadi funkcionera Srpske napredne stranke i režimskih medija na univerzitet samo jačaju njegov ugled. Nedavno ispitivanje javnog mnjenja koje je uradio istraživački centar Crta pokazuje da građani najviše veruju državnim univerzitetima. Podržava ih 71 posto anketiranih, osam procenata više od Srpske pravoslavne crkve koja je do sada uvek bila na prvom mestu. Šta takva podrška znači za univerzitet?
Dušan Teodorović: Svakako mnogo jer srpski državni univerziteti su glavna snaga koja bi Srbiji mogla da pomogne da se izvuče iz blata u kome se trenutno nalazi. Građani vide šta se dešava. Vide veliku borbu studenata i profesora i njihov dostojanstven i hrabar otpor mafijaškom, nenarodnom režimu. To narod svakako uvažava. Tako ja objašnjavam tu veliku podršku.
Biljana Stojković: Ne mogu vam opisati koliko je ta vest obradovala sve nas. To je vetar u leđa ne samo našoj borbi protiv režima, nego i našem zalaganju za poštovanje obrazovanja, znanja i struke. Godinama smo svedočili ponižavanju državnih univerziteta jer je bilo lakše kupiti diplomu na nekom opskurnom privatnom fakultetu.
Neverovatno je koliko je reč ćaci učinila za razumevanje značaja obrazovanja u našem društvu. Vi sad imate decu od 12 godina kojoj ako kažete da su ćaci - to je za njih strahovita uvreda. To je reč koju treba uklesati u kamen.
Omer Karabeg: Kako tumačite činjenicu da se je, i pored toga što su pojedini funkcioneri Srpske napredne stranke pozivali mlade ljude da se ne upisuju na takozvane blokaderske fakultete, neverovatno velik broj upisao baš na državne univerzitete, pa sad ima toliko brucoša.
Dušan Teodorović: Funkcioner koje je to uradio je ministar koji nema završen fakultet. On je tako da kažem jedan viši ćaci. Ne zaboravimo da u trenutku dok mi pričamo prostor, koji smo u mojoj mladosti zvali Pionirski park, i dalje okupiraju snage režima. Tamo ima osuđenika, kriminalaca i narkodilera.
A što se tiče rekordnog upisa brucoša na državne univerzitete, ako želite dobro svom detetu, vi ćete ga upisati na državni univerzitet jer je to jedino mesto gde vaše dete može da dobije solidno znanje, stekne struku, osposobi se za život. Pogledajte, gde danas rade oni koji su stekli diplome na privatnim fakultetima.
Ne rade kod privatnika. Preko partijskih veza zaposleni su uglavnom u javnim preduzećima, ministarstvima i opštinskim administracijama. Sve više se pokazuje da se pravo znanje stiče na državnim univerzitetima i ja mislim da je svest o tome jedan od glavnih razloga što se sve više mladih upisuje na državne univerzitete.