Mobilizacija nacionalnog korpusa pred opšte izbore ove godine odvijaće se uz svesrdnu pomoć religijskih zajednica - stav je analitičara u Bosni i Hercegovini.
Politički lideri sve više se približavaju vjerskim zajednicama, ne samo ideološki već i finansijski, a zauzvrat vjerske vođe sve češće nastupaju kao propagatori njihovih političkih ideja. U sekularnoj državi, kao što je Bosna i Hercegovina, sprega politike i religije postaje sve vulgarnija, ocjenjuju analitičari.
Slika premijera RS Milorada Dodika, koji je na ustoličenju novog patrijarha Srpske pravoslavne crkve Irineja stajao u prvom redu, odgovorila je na pitanje čiji podršku, između ostalog, Dodik očekuje u izbornoj godini. Kada se uzme u obzir i činjenica da će Vlada RS ove godine pomoći izgradnju četiri pravoslavne gimnazije, a crkvi dati koncesije da izgradi sopstvene male elektrane, nije teško pretpostaviti da će upravo crkva biti značajan faktor mobilizacije masa pred opšte izbore.
I u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine sprega politike i religije je nedvosmislena - kao jedna od najuticajnijih političkih ličnosti u Federaciji BiH spominje se poglavar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa Cerić. Prije nekoliko mjeseci reis Cerić se javno obrušio na OHR i američku ambasadu u BiH zbog šematskog prikaza bošnjačke “političko-kriminalne mreže” koju je navodno sačinio OHR-ov antikorupcioni tim. Medijski prostor za svoje političke stavove, poglavar Islamske zajednice u BiH redovno nalazi u novinama čiji je vlasnik medijski tajkun i lider Saveza za bolju budućnost BiH Fahrudin Radončić.
Glavna i odgovorna urednica „Oslobođenja“ Vildana Selimbegović kaže da je Cerićevo istupanje u ovom slučaju imalo striktan politički cilj:
„Da je afera bošnjačkih šema zapravo i trebala da instalira gospodina Radončića na tu poziciju čvrste bošnjačke desnice.“
Demokratizacija društva koja je osigurala veće slobode i prava vjernicima dovela je do toga da se glas vjerskih lidera danas bolje čuje i ima mnogo veći uticaj nego prije rata, objašnjava sarajevski filozof i esejista Ugo Vlaisavljević. On, međutim, ističe da mobilisanje glasačke mašinerije i angažman vjerskih lidera neposredno na određenim partijskim linijama prijeti da preraste u zloupotrebu slobode mišljenja i javne riječi:
Ugo Vlaisavljević
„Može se steći utisak da sada vjerski lideri djeluju kao vjerski političari, da je tu sad otvorenije pozivanje na ideologiju i na određene političke opcije, i da nam se čini, pogotovo autenitičnim vjernicima, da je došlo do neke vrste vulgarizacije tog povezivanja javnosti i onoga što pripada domenu svetog.“
U sekularnoj BiH nije sasvim jasno da li se u domen “svetog” može svrstati i uporno pozivanje bosanskohercegovačkih biskupa na poštivanje Kreševske deklaracije iz 2007. godine i ukidanje dvoentitetskog uređenja države.
Religijske zajednice u BiH imaju ambiciju da se veoma otvoreno miješaju u poslove države, kaže i profesor sa Sveučilišta u Mostaru Slavo Kukić. On smatra da je jedan od problema BiH i činjenica da ona ni u Ustavu nije definisana kao sekularna država. A motivi političara koji su u tijesnoj sprezi sa vjerskim zajednicama za Kukića su nedvosmisleni:
„Oni kalkuliraju naprosto sa logikom brojeva. Prema tome treba igrati na niže socijalne kategorije, na neobrazovani dio stanovništa, a to je dio stanovništva kod kojeg religijsko, ne vjersko nego religijsko, ima izuzetno veliku težinu.“
Bosanskohercegovačko društvo živi od mitosa i prebiva u prošlosti, stav je profesora sa banjalučkog Filozofskog fakulteta Miodraga Živanovića. U tom kontekstu Živanović posmatra i ulogu vjerskih zajednica na predstojećim izborima:
Miodrag Živanović
„Ako su se mogle svojevremeno donositi u manastir Liplje, npr., odluke o reformi policije i dok se episkopi nisu saglasili nije moglo ni doći do reforme policije, što da se onda sada i izbori ne organizuju tako da možda izborni štabovi i voditelji kampanja sjede u crkvama, a ne tamo gdje bi ima trebalo biti mjesto.“
Vlaisavljević podsjeća da je u BiH etnonacionalni identitet lokalnih grupa poistovijećen sa vjerskim. Budući da su političke partije, posebno one koje dobijaju izbore - nacionalne partije, one svakako računaju na podršku religije, kaže Vlaisavljević:
„Očekujem da će one partije koje uspiju da prodobiju većinu vjerskih skupina na svojoj strani, pripadnika određene vjerske skupine, računati i na pobjedu.“
Selimbegović zaključuje da bh. društvo živi po principima koje je demokratska Evropa davno prevazišla:
„A to su osvajanja vlasti i moći na način da se po definiciji ’jedna partija, jedna nacija, jedna vjera’ zaokruže teritorije u BiH i zapravo praktično podijeli ova zemlja.“
Analitičari pretpostavljaju da će se i u ovoj izbornoj godini kandidati za koje vjernici treba da glasaju sugerisati na džumama i misama. Treba li onda uopšte posumnjati da će koncesije date crkvama rezultirati pobjedom onih koji su božju volju uvrstili u predizbornu kampanju?
Politički lideri sve više se približavaju vjerskim zajednicama, ne samo ideološki već i finansijski, a zauzvrat vjerske vođe sve češće nastupaju kao propagatori njihovih političkih ideja. U sekularnoj državi, kao što je Bosna i Hercegovina, sprega politike i religije postaje sve vulgarnija, ocjenjuju analitičari.
Slika premijera RS Milorada Dodika, koji je na ustoličenju novog patrijarha Srpske pravoslavne crkve Irineja stajao u prvom redu, odgovorila je na pitanje čiji podršku, između ostalog, Dodik očekuje u izbornoj godini. Kada se uzme u obzir i činjenica da će Vlada RS ove godine pomoći izgradnju četiri pravoslavne gimnazije, a crkvi dati koncesije da izgradi sopstvene male elektrane, nije teško pretpostaviti da će upravo crkva biti značajan faktor mobilizacije masa pred opšte izbore.
I u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine sprega politike i religije je nedvosmislena - kao jedna od najuticajnijih političkih ličnosti u Federaciji BiH spominje se poglavar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa Cerić. Prije nekoliko mjeseci reis Cerić se javno obrušio na OHR i američku ambasadu u BiH zbog šematskog prikaza bošnjačke “političko-kriminalne mreže” koju je navodno sačinio OHR-ov antikorupcioni tim. Medijski prostor za svoje političke stavove, poglavar Islamske zajednice u BiH redovno nalazi u novinama čiji je vlasnik medijski tajkun i lider Saveza za bolju budućnost BiH Fahrudin Radončić.
Glavna i odgovorna urednica „Oslobođenja“ Vildana Selimbegović kaže da je Cerićevo istupanje u ovom slučaju imalo striktan politički cilj:
„Da je afera bošnjačkih šema zapravo i trebala da instalira gospodina Radončića na tu poziciju čvrste bošnjačke desnice.“
Logika brojeva
Demokratizacija društva koja je osigurala veće slobode i prava vjernicima dovela je do toga da se glas vjerskih lidera danas bolje čuje i ima mnogo veći uticaj nego prije rata, objašnjava sarajevski filozof i esejista Ugo Vlaisavljević. On, međutim, ističe da mobilisanje glasačke mašinerije i angažman vjerskih lidera neposredno na određenim partijskim linijama prijeti da preraste u zloupotrebu slobode mišljenja i javne riječi:
„Može se steći utisak da sada vjerski lideri djeluju kao vjerski političari, da je tu sad otvorenije pozivanje na ideologiju i na određene političke opcije, i da nam se čini, pogotovo autenitičnim vjernicima, da je došlo do neke vrste vulgarizacije tog povezivanja javnosti i onoga što pripada domenu svetog.“
U sekularnoj BiH nije sasvim jasno da li se u domen “svetog” može svrstati i uporno pozivanje bosanskohercegovačkih biskupa na poštivanje Kreševske deklaracije iz 2007. godine i ukidanje dvoentitetskog uređenja države.
Religijske zajednice u BiH imaju ambiciju da se veoma otvoreno miješaju u poslove države, kaže i profesor sa Sveučilišta u Mostaru Slavo Kukić. On smatra da je jedan od problema BiH i činjenica da ona ni u Ustavu nije definisana kao sekularna država. A motivi političara koji su u tijesnoj sprezi sa vjerskim zajednicama za Kukića su nedvosmisleni:
„Oni kalkuliraju naprosto sa logikom brojeva. Prema tome treba igrati na niže socijalne kategorije, na neobrazovani dio stanovništa, a to je dio stanovništva kod kojeg religijsko, ne vjersko nego religijsko, ima izuzetno veliku težinu.“
Po prevaziđenim principima
Bosanskohercegovačko društvo živi od mitosa i prebiva u prošlosti, stav je profesora sa banjalučkog Filozofskog fakulteta Miodraga Živanovića. U tom kontekstu Živanović posmatra i ulogu vjerskih zajednica na predstojećim izborima:
„Ako su se mogle svojevremeno donositi u manastir Liplje, npr., odluke o reformi policije i dok se episkopi nisu saglasili nije moglo ni doći do reforme policije, što da se onda sada i izbori ne organizuju tako da možda izborni štabovi i voditelji kampanja sjede u crkvama, a ne tamo gdje bi ima trebalo biti mjesto.“
Vlaisavljević podsjeća da je u BiH etnonacionalni identitet lokalnih grupa poistovijećen sa vjerskim. Budući da su političke partije, posebno one koje dobijaju izbore - nacionalne partije, one svakako računaju na podršku religije, kaže Vlaisavljević:
„Očekujem da će one partije koje uspiju da prodobiju većinu vjerskih skupina na svojoj strani, pripadnika određene vjerske skupine, računati i na pobjedu.“
Selimbegović zaključuje da bh. društvo živi po principima koje je demokratska Evropa davno prevazišla:
„A to su osvajanja vlasti i moći na način da se po definiciji ’jedna partija, jedna nacija, jedna vjera’ zaokruže teritorije u BiH i zapravo praktično podijeli ova zemlja.“
Analitičari pretpostavljaju da će se i u ovoj izbornoj godini kandidati za koje vjernici treba da glasaju sugerisati na džumama i misama. Treba li onda uopšte posumnjati da će koncesije date crkvama rezultirati pobjedom onih koji su božju volju uvrstili u predizbornu kampanju?
