Verber: U BiH teško organizirati sve što nije komercijala

U subotu uveče je pala zavjesa na 18. sarajevske večeri muzike. Tako je obnovljena tradicija svečanosti muzike koja je prekinuta prije 22 godine.

Tokom šest proteklih dana, priređeni su koncerti evropskih i svjetskih velikana, te nekoliko muzičkih radionica. O tome za RSE govori direktor SVEM-a Ninoslav Verber.

RSE: Evo konačno, poslije 22 godine pauze, imali smo Sarajevske večeri muzike. Čovjeku, koji je za to najviše zaslužan, pretpostavljam to donosi posebnu radost, tim prije što i nije neko vrijeme za lijepe stvari.

Verber: Ja bih vas ipak morao ispraviti. Mislim da je ovo idealno vrijeme samo za lijepe stvari. Vremena su teška i samo nas lijepe stvari mogu vratiti u normalu.

RSE: Ja sam ovdje mislio isključivo na ono što se zove organizacija ovako velike svečanosti!

Verber: U našoj državi sve što nije komercijala je jako teško organizirati, ali zbilja smo imali dobrog sluha kod Ministarstava kantona i federacije i nešto manje sluha kod grada Sarajeva.

RSE: U svakom slučaju SVEM je Sarajevu donio vrhunska muzička ostvarenja, doveo velika imena, ali i neka imena koja do sada nismo imali prilike slušati.

Verber: Dugo smo razmišljali kako prikazati u što boljem svjetlu ono što imamo. Imamo Filharmoniju, imamo izvrstan hor opere Narodnog pozorišta. Zato sam se odlučio da se izvede Requiem od Gabriela Fauera, koji do sada nije bio izvođen u BiH. Aida Čorbadžić, sopran, je to izuzetno otpjevala, i stilski i glasovno, a isto tako i Ljubomir Puškarić, bariton iz Zagreba, koji je savršeno to otpjevao. To im je zaista izuzetno uspjelo, na čelu sa dirigentom Rengim Gokmenom iz Ankare, koji je šef dirigent opere u Ankari i u Istambulu, jedan veliki Evropejac i čovjek koji diriguje svugdje po svijetu. Bilo je baš užitak sa njim surađivati.

RSE: Ima li još neko ime koje je posebno privuklo pažnju u toku SVEM-a?

Verber: Edin Karamazov je najkarizmatičniji gitarista i lutnjista današnjice. Njega svi stavljaju u kontekst sa Stingom kada je postao planetarno popularan kod mlađe populacije. Međutim on je u umjetničkoj muzici poznat kao jedan od boljih gitarista i lutnjista svijeta. On pjeva sa svim vrhunskim svjetskim izvođačima. Recimo najbolji sopran Amerike, Rene Fleming, najbolji kvarteti, posebno moram istaći i kvartet iz Krakova. To je jedan mladi kvartet Krakovske filharmonije za koji je Edin rekao da nikad nije imao tako lijepo iskustvo, a radio je sa najboljim kvartetima današnjice.

Imali smo još i poslasticu za ljubitelje opere. Zoran Todorović je trenutno prvi tenor Evrope, uz Sabinu Cvilak, koja je zvijezda u usponu, sa orkestrom RTV Slovenije koji je od tih radijskih orkestara Evrope vrlo visoko kotiran. To su zbilja stvari koje se ne smiju zaboraviti.

RSE: Čini se da će ovaj obnovljeni SVEM, osim trenutnih estetskih uzbuđenja, dati i novi podstrek razvoju muzičke umjetnosti u Sarajevu. Nastavnici, studenti, učenici muzičke akademije i muzičkih škola, imaće bliski susret sa istinskim autoritetima. Neki od njih su imali priliku prisustvovati i muzičkim radionicama.

Verber: Iznenađeni smo brojem aplikanata. Čak smo morali negdje i smanjivati jer se javio preveliki broj za jedno ograničeno vrijeme od jednog radnog dana, ali to će sigurno ostaviti drugačiju perspektivu poimanja sviranja gitare kod tih studenata kada se susretnu sa takvom planetarnom zvijezdom.

To bih uporedio sa dovođenjem Mesija da igra sa podmlatkom Želje i Sarajeva, da im on pokaže i ispriča kako on to radi. Zoran Todorović koga sa svih svjetskih pozornica iznose u cvijeću, je radio sa našim studentima. To su stvari koje dugo ostaju u pamćenju. Mislim da ćemo pokušati da svi budući umjetnici, koji budu dolazili, posredstvom fondacije muzičke umjetnosti, rade sa našim mladim ljudima.

Mali broj ljudi spreman da plati kartu

RSE: Od kad pamtim, a to je dosta dugo, Sarajevo je uvijek kuburilo sa vrhunskim muzičarima, a posebno kad su neke sekcije u pitanju. Gdje se u ovim post ratnim godinama kod nas najviše uradilo, a gdje se opet zaostaje?

Verber: Očito da postoje određeni instrumenti koji su danas podobro zastupljeni i gdje naši studenti osvajaju internacionalne nagrade - flauta, klarinet, violončelo. To se prije rata nije dešavalo. Naši studenti nisu imali takvih uspjeha. Kod nas, trenutno, ja ne mogu pričati za cijelu BiH, ali mogu reći za Sarajevo, da su problem violine, viole i kontrabas, znači gudački instrumenti. Na tome će se morati raditi. Vjerovatno ćemo i mi malo pomoći dekanima oko dovođenja nekih profesora, ali to je dugotrajan proces koji ne možemo sprovesti preko noći.

RSE: Sarajlije ponovo slušaju vrhunske muzičare, ali pošto smo svi izgubili nadu da ćemo izgraditi koncertnu dvoranu, ostaje otvoreno pitanje prostora za buduće manifestacije?

Verber: Bilo je nekih megalomanskih ideja. Koncertna dvorana na Marijin Dvoru za 3.000 posjetilaca. Prvo, mi nemamo toliko publike koja sluša umjetničku muziku. Drugo, Zagreb ima dvoranu Lisinski koja ima 1.800 sjedišta. Cankarev dom u Ljubljani ima 1.570 mjesta. I to je neki okvir. Tako velike dvorane su nerealne i to je utopija. Mi imamo BKC koji ima kapacitet od 1.000 sjedišta.

Još prije rata je jedna ekipa, u kojoj smo bili Ilija Šimić, Edo Horić, Enjo iz Ars Aevija i ja napravila jedan projekat o Art templu. Doveli smo najboljeg akustičara koji je radio akustiku Berlinske filharmonije, pokojnog doktora Oskara Gerbera, koji se zavlačio iznad stropa BKC-a. On je rekao da kada se otvori kupola BKC-a da ćemo imati najbolju akustičnu dvoranu u regiji.

U centru grada imamo Pozorište. Do njega imamo, nadam se, buduću dvoranu, gdje se trebaju izmijeniti sjedala. Najveće intervencije su na bini. Mislim da bi bilo najlakše i najisplativije za ovaj grad i državu da se obnovi templ.

RSE: Znači, uklanjanje stropa, otvaranje kupole temla bi riješilo akustične probleme?

Verber: U glavnom to je dvorana od nekih 1.000 mjesta koja potpuno zadovoljava potrebe ovog grada za duže vrijeme.

RSE: Ima dosta ljudi koji kažu kako je Sarajevo i sarajevska publika izbirljiva. Ali onih koji su uvjereni da, osim časnih izuzetaka, ova vrsta muzike ne zanima ovaj grad. Na koncerte se dolazi da bi se bilo viđeno, a ne da se sluša muzike. Sad je pitanje koje je vaše stanovište?

Verber: Ovdje je iz nekih ekonomskih razloga postala kultura da se badava dolazi na kulturne događaje. Kultura da se ne kupi karta, nego da se lobira, da se karta dobije besplatno. I to je toliko uvriježeno u post ratnim godinama, da je jako mali broj ljudi spremno da izvadi svoj novčanik i da plati kartu za koncert koje su četiri do pet puta manje nego što su u regiji. A taj jedan dio prihoda je vrlo važan da bi smo mogli dovoditi te umjetnike jer se ne može pokriti sav trošak od Ministarstava kulture. Mora se nešto zaraditi na marketingu i na kartama.

Za Poletni festival u Ljubljani ove godine, karte koštaju 89 EUR, 62 EUR i 32 EUR, ali u pretprodaji oni rasprodaju cijelu sezonu. Ovdje su karte pet i 10 EUR najviše i svi su naučili da pošalju nekog ađutanta da lobira za besplatne karte.

RSE: Kakva je perspektiva SVEM-a?

Verber: Mi već radimo intenzivno za 2013. i 2014. godinu. Imamo malo izazova. Sljedeća, 2013. godina, je 200. godišnjica rođenja Verdija, ali ćemo to normalno prepustiti malo i opera Narodnog pozorišta, kao i 150 godina Vagnera. Imamo vrlo zanimljive razgovore i pregovore da dovedemo nekog. Moramo učiniti sve da ih naš šarmantni i lijepi grad privuče, kako bi nam smanjili cijenu. Nažalost, to je tako.