Prošle jeseni, Ukrajina je ponovo ispisala priču o ruskoj invaziji. Nije bilo prvi put, a ako stvari krenu jednako dobro u narednim sedmicama, kako se Ukrajina nada, neće biti ni posljednji.
Rusija se 1. oktobra 2022. povukla iz Limana u regiji Donjecka, prepuštajući grad ukrajinskim snagama i označavajući kulminaciju dvomjesečne kontraofanzive u kojoj su ponovo osvojena sela u gradovi uglavnom oko regije Harkiv. Ovim su naglašeni glavni problemi ruske vojske, a uspjeh je zapanjio Rusiju i iznenadio mnoge posmatrače sa Zapada.
Sada, nakon teške zime tokom koje se Rusija borila da preuzme prevlast i Moskva i Kijev spremaju se za novu protivofazivu za koju su ukrajinski signalizirali da je neizbježna. Na ovaj ili onaj način, to će biti velika prekretnica u invaziji, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.
Nejasno je kada će početi. Odlučujući faktor je da s ranim proljećem tlo u Ukrajini je blatno, što se zove rasputica, zbog čega su polja i šume neprohodni čak i za vozila sa gusjenicama.
Ali ono što je jasno, prema procjenama sa Zapada, je to da će ofanziva biti veća i komplikovanija od bilo kojih drugih napora koje je Ukrajina poduzela od kada je u februaru 2022. Rusija pokrenula invaziju. Samo iz tog razloga, oni koji pružaju podršku Ukrajini sa Zapada, daju predikcije s rezervom.
"Ako posmatrate realno stanje na terenu, imamo pat situaciju vojski i rat iscrpljivanja. Ova ofanziva, do koje će vjerovatno doći nakon perioda tzv. rasputice, neophodna je s političke tačke gledišta ali i vojne", rekao je Erich Vad, penzionisani brigadni general njemačke vojske i bivši vojni savjetnik kancelarke Angele Merkel. "Ali na kraju, malo je vjerovatno da će ofanziva promijeniti cjelokupnu vojnu situaciju zbog jasne brojne nadmoći Rusije i njene eskalacije dominacije."
"Možda će nas Ukrajinci iznenaditi", rekao je Vad za Radio Slobodna Evropa (RSE). "Iznenađivali su na od početka. Niko nije vjerovao da se mogu godinu dana odupirati superiornim ruskim snagama."
"Prirodno je da su Ukrajinci nestrpljivi da istjeraju Ruse iz svoje zemlje", rekao je Lawrence Freedman, profesor emeritus ratnih studija na King's College u Londonu, u analizi koja je objavljena 16. aprila. "Ali, sada kada je došlo proljeće javile su se sumnje u to da li su oni zaista spremni na veliki proboj linija fronta ruskih okupatora."
Umorni ali ne i poraženi, ukrajinski vojnici se vraćaju na ratište Bakhmuta
Ukrajinske snage imaju novu opremu, novo oružje i pregrupisane su, sa 12 novoformiranih brigada, od kojih su tri četvrtine prošle obuku NATO i SAD u komplikovanim taktikama poznatim kako kombinovani vojni manevri.
To je koncept koji podraumijeva simultanu upotrebu različitih tipova oružja i jedinica – artiljerije, aviona, pješadije, tenkova, inženjerije – u koordinisanom maniru "simfonije" što je novi koncept za ukrajinske oficire od kojih su mnogi odgajani da razmišljaju na način kako se pristupalo ratovanju u sovjetskoj eri.
Najnovije ukrajinske jedinice, plus sve redovne i neredovne jedinice, krenuće u ofanzivu sa više od 32 milijarde dolara vrijednog oružja i sigurnosne podrške iz arsenala Sjedinjenih Država, pored milijardi pomoći evropskih saveznika.
Podrška iz Sjedinjenih Država uključuje oružje visokog profila poput Stryker i Bradley oklopnih vozila, Cougar pješadijskih vozila otpornih na mine i HIMRAS raketnih sistema dugog dometa koje su ukrajinske trupe uveliko koristile u kontraofanzivi oko Harkiva. Američke raketne Patriot baterije su došle u Ukrajinu i neke se već koriste, prema navodima portparola ukrajinskih vazdušnih snaga, Jurija Ihnata. Ne očekuje se da će borbeni tenkovi Abrams M1 stići na vrijeme za proljetnu kontraofanzivu.
Ostalo naoružanje koje bi ukrajinske jedinice trebale staviti na raspolaganje uključuje njemačke tenkove Leopard 2, britanske tenkove Challenger i francuska vozila AMX-10.
Glavni američki komandir evropskih snaga General Christopher Cavoli rekao je američkim poslanicima 26. aprila da je "98 posto" borbenih vozila koje su NATO saveznici obećali Ukrajini već isporučeno.
"Optimističan sam da će između ove i naredne godine, Ukrajina nastaviti da nosi momentum", rekao je britanski ministar odbrane Ben Wallace novinarima u Washingtonu krajem aprila.
"Takođe mislim da treba da budemo realni. Neće biti magičnog trenutka u kojem Rusija kolabira."
Ali, Ukrajini nedostaje druga ključna oprema, manje glamurozna, poput vozila nalik traktorima koji će prokrčiti put kroz minska polja kako bi pješadija mogla da napreduje ili vozila koja bi mogla da postave privremeni most preko vode.
Tu je i jednostavna činjenica da se Rusija ukopava i širi svoje odbrambene linije - minska polja, rovove, protivtenkovske "zmajeve zube" - preko fronta od otprilike 1.200 kilometara koji se proteže od ukrajinske regije Lugansk, u Donbasu, jugozapadno do ušća rijeke Dnjepar i njegovih istočnih obala u regiji Herson.
"Rusi još uvije imaju brojčanu prednost i imaju eskalacionu dominaciju na ratištu", rekao je Vad. "Sada su u veoma snažnoj defanzivnoj poziciji. Ako želite da napadnete, potrebna vam je najmanje tri do pet puta veće prednost na terenu."
"Ne treba sumnjati u kompleksnost ovakvih operacija", napisao je Mick Ryan, penzionisni general-major australijske vojske u blogu početkom aprila. "Svakako da nema vojnog poduhvata koji je komplikovanije isplanirati, orkestrirati i izvršiti od kombinovanog probijanja prepreka."
'Skromni teritorijalni dobici'
Iz očiglednih razloga, tačno kada i gdje Ukrajina ima namjeru da napadne, dobro je čuvana tajna. Ova situacija je nadalje zakomplikovana štetnim curenjem dokumenata Pentagona koje se desilo početkom godine putem servera Discord koji je popularan kod gejmera.
Među otkrićima bilo je i to da Bijela kuća sumnja u uspjeh ukrajinskih napora, i da će oni donijeti samo "skromne teritorijalne dobitke".
Mnogi zapadni posmatrači i vojni stručnjaci ukazali su na regiju Zaporožje koja je udaljenja oko 550 kilometara jugoistočno od Kijeva, kao moguću lokaciju napada. Uspješni proboj na jug, prema gradu Mariupolju ili luci Berdjansk, biće prijetnja "kopnenom mostu", koridoru koji je Rusija koristila za dopremanje logističke podrške svojim trupama na zapad, u regiju Herson i, još važnije, na Krim, ukrajinsko poluostrvo koje je pod ruskom okupacijom od 2014. godine.
Dio regije Herson na istočnoj obali Dnjepra, odakle su se ruske snage povukle u novembru prepustivši glavni grad pokrajine nakon sedmicu dana nemilosrdnog pritiska ukrajinskih trupa - još je jedna mogućnost.
Sa svojih položaja preko Dnjepra, Rusija je nastavila na granatira i raketira grad Herson na drugoj obali i teroriše stanovnike. Postoje oprečni izvještaji o tome da li su ukrajinske specijalne snage uspostavile mostobran uzvodno od grada.
Druga mogućnost uključuje lokacije u regijama Donjeck ili Lugansk, kao što je Vulendar, gdje su ruske snage pretrpjele devastirajuće poraze proteklih mjeseci.
'Sameljite Ukrajinske, sameljite SAD i evropske saveznike'
Potreba Ukrajine za opipljivim uspjehom na ratištu djelimično proizilazi iz činjenice da se, bez obzira na neispjeh Rusije u zimskoj ofanzivi, ukupna invazija, koja je sada ušla u 15 mjesec, pretvorila u rat iscrpljivanja.
Zapadne odbrambene i obavještajne strukture procjenjuju da je Rusija pretrpjela 200.000 poginulih ili ranjenih vojnika. Teže je doći do ukrajinskih brojki o žrtvama iako procurili dokumenti Pentagona, kao i zapadni zvaničnici koji su anonimno govorili, ukazuju na približno 120.000 ubijenih ili ranjenih.
Obje strane pokušavaju da ojačaju svoje trupe. Mobilizacija koju je pokrenula Rusija prošlog septembra sabrala je oko 300.000 dodatnih vojnika, iako nisu svi raspoređeni u Ukrajini.
Privatna plaćenička grupa Wagner poslala je desetine hiljada vojnika u borbu, većina su bili zatvorenici regrutovani tokom prošlog ljeta.
Rusija je takođe pokrenula novu kampanju regrutacije, dok je istovremeno modernizovala sistem mobilizacije i otežala izbjegavanje poziva za vojsku.
Nejasno je koliko će dodatnih vojnika biti dovedeno ovim naporima, mada su ruski zvaničnici naznačili nade da će okupiti dodatnih 400.000 ljudi.
Vjeruje se da su ukrajinske snage iscrpljene, dok su neke jedinice naročito pogođene gubitkom ljudi. Ukrajina je izvela nacionalnu mobilizaciju od početka ruske invazije, kreirala je mrežu novih jurišnih brigada koje se zovu Jurišna garda pod komandom ministarstva unutrašnjih poslova i NATO obukom je pokušala da ojača visokotrenirane redovne jedinice.
"Sveukupno, obučili smo i opremili više od devet novih ukrajinskih oklopnih brigada. To će staviti Ukrajinu u jaku poziciju da nastavi sa preuzimanjem okupiranih teritorija", rekao je 27. aprila generalni sekretar NATO saveza Jens Stoltenberg.
Iscrpljivanje ide na ruku Rusiji, koja ima veći broj stanovnika, veću industrijsku bazu i više prirodnih resursa, što su faktori koji čine održivu podršku Zapada, koja može da pomogne u smanjenju ili preokretanju te prednosti, čine još presudnijom. Predsjednik Vladimir Putin je jasno rekao da misli da ima vremena i resursa da nadživi Ukrajinu i podršku koja joj dolazi sa Zapada.
Putin "još vjeruje da može da učini da vrijeme ide u njegovu korist… da može da samelje Ukrajince, da može da samelje Sjedinjene Države i naše evropske saveznike i da konačno, Ukrajina za njega ima veće značenje nego za nas", rekao je početkom aprila direktor CIA-e William Burns na Univerzitetu Texas A&M.
"Ali Ukrajinci su veoma odlučni. Tokom proteklih nekoliko godina sam naučio da ne podcjenjujem njihovu motivaciju i sposobnosti", rekao je Burns.
U međuvremenu, dok je nova ofanziva još na čekanju, Ukrajina bi mogla da učini dalje napore kako bi ojačala, rekao je Vad.
"Što duže Ukrajinci čekaju na svoju ofanzivu, mogu da izvrše više pritiska na svoje zapadne saveznike da im daju više opreme, tenkova itd.", rekao je Vad.
'Moraju da pokažu efikasnost'
Ali, iscrpljivanje takođe može da ide na ruku Rusiji zbog rastućeg nestrpljenja među onima koji podržavaju Ukrajinu na Zapadu, kao što je Francuska, koja aktivno gura neku vrstu primirja ili mirovnih pregovora.
Istraživanja javnog mnijenja u Sjedinjenim Državama pokazuju da entuzijazam da se naoruža Ukrajina blijedi, i mali ali ipak rastući broj poslanika republikanske partije idu na usporavanje, ako ne i zaustavljanje, velikodušne podrške američke vojske.
"S političke tačke gledišta, ofanziva je važna kako bi se zapadnim saveznicima pokazalo da su ukrajinske snage operativne, da su sposobne da potisnu Ruse iz ovih ukrajinskih oblasti i promijene vojnu situaciju", rekao je Vad.
Ukrajinski civilni i vojni lideri javno su signalizirali da je konačna težnja da se ponovo osvoji sva okupirana teritorija Ukrajine koja se sada nalazi pod kontrolom Rusije.
"Čini se da pobjeda za Ukrajince znači oslobađanje cijele njihove teritorije uključujući i Krim", rekao je za RSE vojni istoričar sa Univerziteta Cornell, David Silbey. "S obzirom na retoriku Zelenskog bilo bi teško za njega da, u ovom trenutku, ukrajinskom narodu proda bilo šta manje od toga."
Za sada, manjina vanjskih posmatrača smatra da je to realno. I, ako Ukrajina ne može da ostvari velike teritorijalne dobitke ili zada devastirajuće gubitke ruskim trupama, zapadni lideri će vjerovatno gurati vladu predsjednika Zelenskog da bude otvoren za pregovore sa Moskvom.
"Ono što treba Ukrajini je mir. Ne zaštićeni rat iscrpljivanja protiv mnogoljudnijeg neprijatelja čijem lideru nije baš stalo koliko života je žrtvovano", napisao je početkom aprila Stephen Walt, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu Harvard.
Mogućnost pravljenja ustupaka s Rusijom koja još uvijek drži velike dijelove teritorije povećava pritisak na Ukrajinu da pokrene uspješnu protivofanzivu.
"Ne samo da (Ukrajinci) treba da pokažu odlučujuće pobjede nad Rusima, oni moraju da pokažu da su efikasni u korištenju sve vojne pomoći pružene u proteklih šest mjeseci ili više", napisao je Ryan.
"Nestalna politika i javnost u zapadnim zemljama postali su manje uključeni u dalji razvoj rata", napisao je. "Ukrajinci shvataju da ofanzive koje dolaze moraju još jednom da pokažu ljudima na Zapadu da ne samo da vrijedi podržavati Ukrajinu, već da uz stalnu vojnu pomoć 2023. i kasnije mogu poraziti rusku invaziju."
Facebook Forum