Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Obilježena petnaesta godišnjica od stradanja na Kapiji


Na 15. godišnjicu masakra na Kapiji, 25. maj 2010. Foto: Maja Nikolić
U Tuzli je u utorak obilježena 15. godišnjica od zločina na Kapiji u centru grada kada je na granatom ispaljenom sa položaja Vojske Republike Srpske, s planine Ozren, prekinut 71 mladi život, a preko 240 ih je teško ranjeno. Tim povodom položeno je cvijeće i održana komemoracija nedužnim žrtvama.

U 20:55, u vrijeme pada granate na Kapiju, oglasiće se sirene. Za ovaj zločin nepravomoćno je osuđen samo Novak Đukić na 25 godina zatvora.

Na stotine mladih 25. svibnja 1995. godine krenulo je na tuzlansko korzo kako bi proslavili Dan mladosti. Zaustavili su se na Kapiji, tada čuvenom mjestu u središtu Tuzle za susrete, druženje i upoznavanja. U 20 sati i 55 minuta ispaljena je granata Vojske RS s Ozrena. Život staje za 71 mladog čovjeka, a za preko 240 njih ostavlja trajne posljedice.

Na 15. godišnjicu masakra na Kapiji, 25. maj 2010. Foto: Maja Nikolić
Edin Hurić
te noći bio je na Kapiji:

„Od 1995. do prošle godine nisam izlazio na obilježavanje 25. maja. Teški su psihološki pritisci taj dan. Nije samo meni. Vjerujte, veliki broj ranjenika nije nikada izašao 25. naveče na Kapiju. Ipak, u pet do devet, kad dođe momenat kad se čitaju imena, to je strahovito teško.“


Sjećanja na Kapiju su teška i još uvijek veoma živa za brojne mlade Edinove kolege:

„Mi jesmo znali podržati jedni druge i tokom liječenja i tokom operisanja. Te se slike vrate koliko god da vi to zatvorite u glavi. Ja prvi nikad nisam otišao ne psihološku obradu nekom ljekaru - ne zato što me sramota njego sam ja to nekako zatvorio u glavi. I kad to zatvorite u glavi i kad biste vi to sada pustili vani, a to se 25. maja svake godine naveče ponavlja bili vi kod kuće ili tamo, to je kao kad biste otvorili onu Pandorinu kutiju.“

I kad to zatvorite u glavi i kad biste vi to sada pustili vani, a to se 25. maja svake godine naveče ponavlja bili vi kod kuće ili tamo, to je kao kad biste otvorili onu Pandorinu kutiju.

Hilmo Bučuk te noći izgubio je kćerku Lejlu:

„Ono što je ovog 25. maja posebno teško meni, a sigurno i svim ostalim roditeljima, je što presuda Novaku Đukiću još nije izrečena, odnosno nije izvršna, odnosno što nije konačna. To nas najviše boli, iako je do sada ta presuda morala biti konačna jer je Apelaciono vijeće zasjedalo ravno prije mjesec dana.“


Pomaže samo istina

Za ovaj zločin je pred Sudom BiH nepravosnažno osuđen na 25 godina zatvora Novak Đukić, bivši komandant Taktičke grupe Ozren Vojske Republike Srpske.

Željko Komšić na 15. godišnjici masakra na Kapiji, 25. maj 2010. Foto: Maja Nikolić
Željko Komšić, član Predsjedništva BiH, koji je danas bio na obilježavnju ovog zločina, rekao je da je krajnje vrijeme da lice pravde ugledaju svi koji su odgovorni:

„Je li Novak Đukić sam i jedini kriv za ovo što se ovdje desilo? To je jednostavno priča koja se u ovoj zemlji mora završiti. Nikakve strategije, pa onda etničko ravnanje broja počinjenih zločina ne pomažu. Ovdje pomaže samo istina, ma kakva da je i koga da pogađa. Jer ako mi ne završimo priču oko ratnih zločina, ja se bojim da mi jednostavno ostavljamo sjeme zla našoj djeci. Ja neću da moje dijete živi tako.“


Točno u 20.55, kada je granata pala, na Kapiji će se pokloniti stotinjak mladih iz Beograda. Članovi Inicijative mladih za ljudska prava vjeruju da je njihova moralna obveza da se poklone mladosti Tuzle ubijenoj pre 15 godina. Jasmina Lazović, iz Inicijative mladih za ljudska prava iz Srbije:

„Naša poruka je da mi mladi iz Srbije kažemo da se mi ne slažemo s ovim zločinima koje je, nažalost, ne pitajući nas neko uradio u naše ime i koji nose taj predznak koji mi ne želimo. Mi želimo da govorimo o ratnim zločinima, mi smatramo da je jako važno da se znaju činjenice o svemu tome što se na prostoru bivše Jugoslavije desilo - jer ukoliko ne znamo te činjenice, ukoliko se one guraju pod pod, može nam se desiti da za nekoliko decenija neki novi mladi ljudi, a i građani i građanke naših republika ponovo stradaju.“

Naša poruka je da mi mladi iz Srbije kažemo da se mi ne slažemo s ovim zločinima koje je, nažalost, ne pitajući nas neko uradio u naše ime i koji nose taj predznak koji mi ne želimo.
Mladi Srbije danas veoma malo znaju o zločinima počinjenima na prostorima bivše Jugoslavije ili veoma različito reagiraju na zločine u BiH, kaže Jasmina Lazović:

„Jako je veliki broj mladih ljudi koji su povedeni čitavom nekom demagoškom pričom koja nam se servira svakoga dana kako preko medija, kako preko političkih partija, ali tako i preko nekih nevladinih organizacija. Oni olako polaze za tom nacionalističkom pričom. Mi smo nekada živeli u jednoj zemlji, mi razumemo jedni druge, koristimo isti jezik. Rat koji se desio tokom 90-ih je učinio to da postoji granica koja se retko kada prelazi i koju jako mali broj ljudi u suštini i želi da pređe.“


Masakr na Kapiji ostati će upamćen kao jedan od najvećih zločina protiv civilnog stanovništva tijekom rata u Bosni i Hercegovini.

Pročitajte i ovo:
Petnaest godina od strašnog ubistva mladih u Tuzli
  • 16x9 Image

    Maja Nikolić

    Novinarstvom se bavi od 2006. godine nakon završenog studija žurnalistike u Sarajevu. Dopisnica je RSE iz Tuzle od 2007. Bavi se najviše socijalnim, političkim i temama ratnih zločina. Često govori o pravima manjina i marginaliziranih skupina, posebice djece. Dobitnica je nagrade UNICEF-a za promicanje prava djece.

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG