Bojazan da je u Turskoj sloboda govora sve ugroženija potvrđuje i činjenica da je veliki broj novinara u zatvoru, a stotine ih može biti osuđeno na dugogodišnje zatvorske kazne po Zakonu o medijima i antiterorističkim zakonima. Za takvo stanje optužuje se vladajuća stranka Pravde i razvoja (APK).
U normalnom svijetu, ubojstvo Hranta Dinka – istaknutog tursko-armenskog novinara koji je ubijen u 2007., trebalo je probuditi snažne pozive na demokraciju u zemlji koja bi morala ispuniti standarde nužne ze Evropsku uniju.
Umjesto toga, suđenje Dinkovim ubojicama odvija se poput sage koja zapravo pokazuje koliko je opasno biti novinar u Turskoj.
Gotovo četiri godine nakon što je Dink je ubijen pred svjedocima i to ispred svojeg ureda u Istanbulu, nitko nije osuđen za njegovo ubojstvo. Suđenje 20 optuženih se odugovlači već tri godine, iako bi navodni napadač mogao biti osudjen na maksimalno 20-godišnje zatvorske kazne.
No, istodobno je „pravda“ bila brza za Dinkovog prijatelja, novinara Nedima Senera, autora knjige „ Dinkovo ubojstvo i obavještajne laži", u kojoj on dovodi u vezu vlast s Dinkovim ubojstvom.
Sener, do nedavno novinar novinar "Milliyet" suočen je s mogućom 32-godišnjom zatvorskom kaznom, a optužen je za niz kaznenih djela, uključujući i objavljivanje povjerljivih dokumenata o ljudima koji su uključeni u antiterorističke kampanje."
Unatoč tome što je oslobođen od najtežih optužbi, Sener još uvijek može biti osuđen na 12 godina.
"To pokazuje koliko je ograničena sloboda medija u Turskoj i kakve su prilike u turskim medijima", kaže Sener.
Protuvladina zavjera
Prema Međunarodnom institutu za medije (IPI) 48 turskih novinara trenutno je u zatvoru, 700 bi ih moglo biti osuđeno. Neke od najtežih kazni bi mogli dobiti novinari koji su istraživali navodnu vojnu zavjeru protiv islamističke Stranke pravde i razvoja.
Recep Tayyip Erdogan na konferenciji za tisak, rujan 2010.
Ismail Saymaz, novinar "Radidala" mogao bi biti osuđen na ukupno 79 godina nakon što je optužen za zločine, uključujući i "kršenje tajnosti istrage" nakon serije članaka o navodnoj protuvladinoj zavjeri u koju su kako vlasti tvrde bile uključene stotine vojnih oficira, odvjetnika, pisaca i drugih intelektualaca.
Još jedan novinar, Helin Sahin, čije se novine, "Star“ smatraju čak bliskima vlasti također bi mogao biti osuđen na gotovo 57 godina zatvora.
Turski novinari obično kažu da su progonjeni zbog objavljivanja dokumenata koji su poznati javnosti i dostupni na Internetu.
Ferai Tinc, predsjednik turskog ogranka Međunarodnog press instituta kaže da se novinari progone i zatvaraju po zakonodavstvu kakvo je vladajuća stranka donjela, kao dio prividnih reformi kako bi zadovoljili kriterije za članstvo u EU.
Neki vide progon novinara kao trend koji je uveo premijer Recep Tayyip Erdogan, koji je je često vrlo ljut na kritične novinare.
Američki State Department, Europska komisija, te Organizacija za europsku sigurnost i suradnju krititizirali su Erdoganovu vladu zbog kazne u visini od čak tri milijarde dolara najvećoj medijskoj grupi, Dogan, zbog navodne utaje poreza. No, prava je istina da su novine ove medijske kuće izrazito kritične prema vladi premijera Erdogana.
Premijer je prethodno pozvao svoje pristaše na bojkot kritičkih novina i navodno pozvao izdavača da otpusti kolumniste zbog komentara koji, kako je rekao, potkopavaju tursko gospodarstvo.
Ustavne izmjene
Anthony Mills iz Međunarodnog press instituta kaže da je položaj novinara sve teži i da to otvara sumnje u slobodu govora u Turskoj.
Turci su na referendumu 12. rujna 2010. glasali za izmjene Ustava"Erdoganova vlada je zadužena za istragu oko navodnog puča, očekujemo da vlasti omoguće novinarima izvještavanje s ovih suđenja. To je u javnom interesu. Mislim da bi bilo pošteno reći da se brojne stvari vežu uz Erdogana i sadašnju vladu", kaže Mills.
Sener, koji je dobio uglednu novinarsku nagradu se s tim slaže.
"Naravno, on je premijer, on je odgovoran za sve stvari u Turskoj. Kad zakon optužuje novinare, odgovorna je partija našeg premijera. Možda oni mogu promijeniti zakon kojim se optužuju novinari. Može se donjeti novi zakon. Novinari koji su u zatvoru mogu biti oslobođeni i svi pušteni iz zatvora“, smatra Sener.
Za Stranku pravde i razvoja, koja je promovira zapadne vrijednosti, iako ima korijene u političkom Islamu, sloboda medija dosad nije bila prioritet. Vlada je podržala paket ustavnih reformi odobren na prošlomjesečnom referendumu koji imaju za cilj slabljenje pravosuđe i oružanih snaga, moćnih bastiona sekularizma.
Međutim, Huseyin Celik, zamjenik predsjednika vladajuće stranke tvrdi vlada prepoznaje problem i planira ga riješiti kroz amandman koji će ući u parlament prije izbora 2011.
"Izmjene će se odnositi na jačanje slobode izražavanja, novinrskih prava, te onemogućiti zatvaranje novinara“, kaže Celik.
Richard Howitt, britanski član Europskog parlamenta, smatra kako bi način na koji se Turska odnosi prema svojim novinarima, mogao biti nagrađen napretkom u pregovorima s EU.
"To će mnogo značiti za evropske ambicije Turske ukoliko reforme osigura poštovanje ljudskih prava. To je ponekad bolan proces. No, neovisno i novinarstvo će ubrzati put u Evropu. Iskreno govoreći to je dobro za Tursku, kao i samu demokraciju", ocjenjuje Howitt.
U normalnom svijetu, ubojstvo Hranta Dinka – istaknutog tursko-armenskog novinara koji je ubijen u 2007., trebalo je probuditi snažne pozive na demokraciju u zemlji koja bi morala ispuniti standarde nužne ze Evropsku uniju.
Umjesto toga, suđenje Dinkovim ubojicama odvija se poput sage koja zapravo pokazuje koliko je opasno biti novinar u Turskoj.
Gotovo četiri godine nakon što je Dink je ubijen pred svjedocima i to ispred svojeg ureda u Istanbulu, nitko nije osuđen za njegovo ubojstvo. Suđenje 20 optuženih se odugovlači već tri godine, iako bi navodni napadač mogao biti osudjen na maksimalno 20-godišnje zatvorske kazne.
U turskom ogranku Međunarodnog press instituta kažu da se novinari progone i zatvaraju po zakonodavstvu kakvo je vladajuća stranka donjela kao dio prividnih reformi kako bi zadovoljili kriterije za članstvo u EU.
No, istodobno je „pravda“ bila brza za Dinkovog prijatelja, novinara Nedima Senera, autora knjige „ Dinkovo ubojstvo i obavještajne laži", u kojoj on dovodi u vezu vlast s Dinkovim ubojstvom.
Sener, do nedavno novinar novinar "Milliyet" suočen je s mogućom 32-godišnjom zatvorskom kaznom, a optužen je za niz kaznenih djela, uključujući i objavljivanje povjerljivih dokumenata o ljudima koji su uključeni u antiterorističke kampanje."
Unatoč tome što je oslobođen od najtežih optužbi, Sener još uvijek može biti osuđen na 12 godina.
"To pokazuje koliko je ograničena sloboda medija u Turskoj i kakve su prilike u turskim medijima", kaže Sener.
Protuvladina zavjera
Prema Međunarodnom institutu za medije (IPI) 48 turskih novinara trenutno je u zatvoru, 700 bi ih moglo biti osuđeno. Neke od najtežih kazni bi mogli dobiti novinari koji su istraživali navodnu vojnu zavjeru protiv islamističke Stranke pravde i razvoja.
Ismail Saymaz, novinar "Radidala" mogao bi biti osuđen na ukupno 79 godina nakon što je optužen za zločine, uključujući i "kršenje tajnosti istrage" nakon serije članaka o navodnoj protuvladinoj zavjeri u koju su kako vlasti tvrde bile uključene stotine vojnih oficira, odvjetnika, pisaca i drugih intelektualaca.
Još jedan novinar, Helin Sahin, čije se novine, "Star“ smatraju čak bliskima vlasti također bi mogao biti osuđen na gotovo 57 godina zatvora.
Turski novinari obično kažu da su progonjeni zbog objavljivanja dokumenata koji su poznati javnosti i dostupni na Internetu.
Ferai Tinc, predsjednik turskog ogranka Međunarodnog press instituta kaže da se novinari progone i zatvaraju po zakonodavstvu kakvo je vladajuća stranka donjela, kao dio prividnih reformi kako bi zadovoljili kriterije za članstvo u EU.
Neki vide progon novinara kao trend koji je uveo premijer Recep Tayyip Erdogan, koji je je često vrlo ljut na kritične novinare.
Američki State Department, Europska komisija, te Organizacija za europsku sigurnost i suradnju krititizirali su Erdoganovu vladu zbog kazne u visini od čak tri milijarde dolara najvećoj medijskoj grupi, Dogan, zbog navodne utaje poreza. No, prava je istina da su novine ove medijske kuće izrazito kritične prema vladi premijera Erdogana.
Premijer je prethodno pozvao svoje pristaše na bojkot kritičkih novina i navodno pozvao izdavača da otpusti kolumniste zbog komentara koji, kako je rekao, potkopavaju tursko gospodarstvo.
Ustavne izmjene
Anthony Mills iz Međunarodnog press instituta kaže da je položaj novinara sve teži i da to otvara sumnje u slobodu govora u Turskoj.
Sener, koji je dobio uglednu novinarsku nagradu se s tim slaže.
"Naravno, on je premijer, on je odgovoran za sve stvari u Turskoj. Kad zakon optužuje novinare, odgovorna je partija našeg premijera. Možda oni mogu promijeniti zakon kojim se optužuju novinari. Može se donjeti novi zakon. Novinari koji su u zatvoru mogu biti oslobođeni i svi pušteni iz zatvora“, smatra Sener.
Za Stranku pravde i razvoja, koja je promovira zapadne vrijednosti, iako ima korijene u političkom Islamu, sloboda medija dosad nije bila prioritet. Vlada je podržala paket ustavnih reformi odobren na prošlomjesečnom referendumu koji imaju za cilj slabljenje pravosuđe i oružanih snaga, moćnih bastiona sekularizma.
Međutim, Huseyin Celik, zamjenik predsjednika vladajuće stranke tvrdi vlada prepoznaje problem i planira ga riješiti kroz amandman koji će ući u parlament prije izbora 2011.
"Izmjene će se odnositi na jačanje slobode izražavanja, novinrskih prava, te onemogućiti zatvaranje novinara“, kaže Celik.
Richard Howitt, britanski član Europskog parlamenta, smatra kako bi način na koji se Turska odnosi prema svojim novinarima, mogao biti nagrađen napretkom u pregovorima s EU.
"To će mnogo značiti za evropske ambicije Turske ukoliko reforme osigura poštovanje ljudskih prava. To je ponekad bolan proces. No, neovisno i novinarstvo će ubrzati put u Evropu. Iskreno govoreći to je dobro za Tursku, kao i samu demokraciju", ocjenjuje Howitt.
