Dostupni linkovi

Vanredna vijest
Prethodna je godina bila jedna od najupečatljivijih kad je gubljenje povjerenja u sudstvo u pitanju.

Uništavanje oko hiljadu ličnih dokumenata, fotografija i predmeta koje su u masovnim grobnicama uz ubijene u srebreničkom genocidu pronašli haški istražitelji pod izgovorom da su bili u stanju raspadanja i predstavljali rizik po zdravlje, tek je jedan u nizu događaja koji je poljuljao odnose žrtava prema Haškom tribunalu tokom 2009. godine. Uz proteste najavljena je i tužba.

Predsjednica Udruženja Žene Srebrenice Hajra Ćatić:

„Zaista smo bili ogorčeni kad smo čuli tu informaciju, prvo da nisu nikoga kontaktirali. Trebali su prvo porodice čiji su bili posmrtni ostaci , da li je to odjeća, da li lična karta i drugo, pitati da li dozvoljavaju da se to uništi. Drugo, morali su pitati onoga ko im je ustupio ta dokumenta. Mi ćemo najvjerovatnije pokrenuti tužbu.“

Kulminaciju je doseglo prijevremeno puštanje na slobodu bivše predsjednice RS Biljane Plavšić, koja je odlukom Vlade Švedske nakon dvije trećine odslužne kazne za ratni zločin uslovno oslobođena. Puštanje je odobrio i Haški sud koji je u obrazloženju odluke naveo da je Plavšićeva „pružila dokaze značajne rehabilitacije tokom boravka u zatvoru, a uzeto joj je u obzir i to što je priznanjem krivice za progon muslimana i Hrvata u BiH prihvatila odgovornost u ranoj fazi postupka.“

Glasnogovornica Haškog suda Nerma Jelačić:

„U odluci predsjednika Tribunala stoji da se njeno priznanje krivice zbraja u jednu od olakšavajućih okolnost. Bez obzira na njen pokušaj da to negira iz zatvora, to priznanje ostaje, kao i njeno proglašenje krivice i njeno osuđivanje za ratne zločine koje je počinila kao predstavnica bosanskih Srba u toku rata u BiH. Osim toga igra ulogu i činjenica da je ona svjedočila u predmetu koji se vodio protiv Momčila Krajišnika ovdje, kao da je davala izjave i za neke druge predmete.“

Biljana Plavšić je priznala u oktobru 2002. godine krivicu za progon muslimana i Hrvata u 37 opština u BiH. Godinu dana kasnije Sud u Hagu osudio ju je po osnovu sporazuma o priznanju krivice na 11 godina zatvora. Neposredno prije donošenja odluke o puštanju na slobodu Plavšićeva je povukla priznanje krivice rekavši da je data s namjerom kako bi joj sud odredio manju kaznu.

Haški tirbunal tokom 2009. godine smanjio je kaznu i bivšem predsjedniku Skupštine RS Momčilu Krajišniku sa 27 na 20 godina zatvora, uvaživši njegovu žalbu: „Osude za progone, deportaciju i prisilno premješatnje su potvrđene i težina tih zločina zahtijeva tešku kaznu,“ kazao je sudija Fausto Pokar, te dodao da je stoga žalbeno vijeće utvrdilo „primjerenu kaznu“.

Tribunal je smanjio kaznu i penzionisanom generalu Vojske RS Dragomiru Miloševiću, osuđenom zbog zločina nad civilima u Sarajevu od 1994. do 1995. godine sa 33 na 29 godina zatvora. Kazna je umanjena jer je oslobođen krivice za granatiranje sarajevske pijace Markale 28. avgusta 1995. godine, u kojem je poginulo 37 civila, zato što je utvrđeno da je on u to vrijeme bio na liječenju u Beogradu.

SUDSKI EPILOZI

Kazna protiv Miloševića, te njegovog prethodnika na mjestu komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa Stanislava Galića, koji je osuđen na doživotnu kaznu zatvora, najveće se izrečene pred Sudom u Hagu za opsadu Sarajeva.

Tokom 2009. godine sudski epilog u Hagu dobili su i zločini počinjeni u Višegradu osuđivanjem Milana Lukića na doživotnu kaznu zatvora, a Sredoja Lukića na 30 godina zatvora. Obrazlažući presudu, sudija Patrik Robinson istakao je naročito brutalan karakter zločina spaljivanja civila u dvije kuće u Višegradu juna 1992. godine, te drugih ubistava za koje je Milan Lukić oglašen krivim:

„Pretresno vijeće je utvrdilo da je Milan Lukić osobno ubio najmanje 132 osobe muslimana. Početkom juna 1992. i u periodu od nekoliko dana Milan Lukić je po kratkom postupku, nehajno i hotimično ubio 12 muslimana na rijeci Drini. On je hladnokrvno ubojstvo Hajre Korić izveo na drzak i nemoralan način.“

Sud je Milana i Sredoja Lukića proglasio krivima i za brutalno premlaćivanje civila zatočenih u logoru u kasarni Uzamnice. Sredoje Lukić proglašen je krivim za pomaganje i podržavanje ubistava, progone i nečovječno postupanje. Milana Lukića Sud je također osudio za progone nesrpskih civila koje je provodio sa diskriminatornom namjerom. Okružni sud u Beogradu je Milana Lukića u odsustvu osudio na 20 godina zatvora zbog otmice i ubistva muslimana iz pribojskog sela Sjeverin 1992. godine.

NEZADOVOLJSTVA I U SLUČAJU KARADŽIĆ

Godinu je obilježio i početak suđenja ratnom predsjedniku RS Radovanu Karadžiću, kojeg Haški tribunal tereti za najteže zločine, uključujući i genocid. Nakon procesa izmjene i skraćenja optužnice, što je pratilo i nezadovoljstvo žrtava, suđenje koje je počelo u oktobru bilo je propraćeno i Karadžićevim nepojavljivanjem u sudnici. Nastavak suđenja zakazan je za 1. mart 2010. godine.

Sud BiH je u 2009. godini u Odjelu 1 za ratni zločin izrekao 13 prvostepenih i 12 drugostepenih presuda. Jedna od najznačajnijih je ona izrečena za genocid u Srebrenici protiv Milorada Trbića, bivšeg pomoćnika načelnika sigurnosti Zvorničke brigade u Vojsci RS, koji je osuđen na dugotrajni zatvor u trajanju od 30 godina.

Od početka 2009. godine Tužilaštvo BiH podiglo je 17 optužnica za ratni zločin protiv 31 osobe. Hapšenja i suđenja za zločine počinjene na Korićanskim stijenama obilježeni su sporazumom o priznanju krivice. Glasnogovornik Tužilaštva Boris Grubešić:

„Ovu godinu obilježili su sporazumi o priznanju krivnje u predmetu Korićanske stijene, gdje su sporazumno priznali krivnju dvojica optuženih - Ivanković Damir i Jurić Gordan. Ti sporazumi bili su izuzetnio važni jer na temelju tih sporazuma se došlo do podataka o mjestima gdje se nalaze posmrtni ostaci stradalih na Korićanskim stijenama za kojima njihove obitelji tragaju gotovo 17 godina. Osim tog sporazuma, također je ovu godinu obilježio i sporazum u predmetu protiv Zorana Marića, koji je nakon sporazuma i priznanja krivnje za ratne zločine počinjene na području Jajca, osuđen na 15 godina zatvora, što je jedna od najdužih zatvorskih kazni izrečenih na temelju sporazuma o priznanju krivnje.“

I dok je Vijeće za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu na 12 godina zatvora osudilo Iliju Jurišića za slučaj napada na kolonu 92. motorizovane brigade JNA 15. maja 1992. godine u Tuzli, Tužilaštvo BiH obustavilo je istragu. Naime, zaključeno je da nisu nađeni dokazi koji bi potkrijepili tvrdnju da je Selim Bešlagić i još šest osoba koje su bile osumnjičene za zločin poznat kao slučaj tuzlanska kolona snose direktnu odgovornost. Istovremeno, slučaj napada na kolonu vozila JNA u Dobrovoljčakoj ulici u Sarajevu se nastavlja, kao i hapšenje i istrage u slučaejvima ubistava Hrvata od strane pripadnika ABiH u selima Uzdol, Grabovica i Trusina.

U 2009. godini nakon 14 godina potrage identificirani su i posmrtani ostaci Avde Palića, pukovnika ABiH iz Žepe. Posmrtani ostaci Palića ekshumirani su još u novembru 2001. godine iz masovne grobnice Vragolovi, općina Rogatica, no zbog neadekvatne tehnologije međunarodna komisija za nestale osobe identificirala ga je tek osam godina kasnije.

Pročitajte ostale priloge iz programa Pred licem pravde:

Da li će 2010 doneti pravdu?

Logoraši RS nezadovoljni BiH sudovima

Držanje pred sudom znači kooperativnost?

Nastavak procesa

* * *
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)
  • 16x9 Image

    Dženana Halimović

    U novinarstvu je od 1998. godine, a prve novinarske korake počinje u listu Oslobođenje. Bavi se istraživačkim novinarstvom, temama ratnog zločina, organizovanog kriminala i korupcije. Dobitnica nagrada "Global Human Rights Award" i Unije novinara BiH 2003.

XS
SM
MD
LG