Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore pozvalo je ambasadora Srbije Zorana Bingulca na razgovor “povodom negativnih izjava srbijanskih državnih i drugih zvaničnika o unutrašnjim pitanjima Crne Gore”. Crnogorsko ministarstvo očekuje da će se zvanični Beograd ograditi od zabrinjavajućih i neprimjerenih izjava ministra u Vladi Republike Srbije.
Ovo je epilog zaoštravanja retorike zbog pitanja statusa imovine kojom sada upravlja Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori. Nakon što je počela procedura redefinisanja vlasništva nad pravoslavnim svetilištima u Crnoj Gori, kulminirala je oštra retorika kroz koju se sve češće mogu čuti huškanje, prijetnje i rasizam.
Neposredan povod crnogorskog Ministarstva za poziv na razgovor ambasadoru Srbije je izjava srpskog ministra Nenad Popovića koji je govorio o predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću kao kriminalcu, crnogorskoj vlasti kao "zločinačkom režimu", pri čemu je koristio višedecenijski, a balkanskoj javnosti dobro poznat, nacionalistički narativ. I patrijarh Irinej je upotrijebio slične kvalifikacije u više navrata, na šta je Đukanović, u intervjuu za televiziju N1, kratko odgovorio na pitanje da li ih smatra uvredljivim:
“Uvredu možete doživjeti od čovjeka čiji intelektualni potencijal respektujete. Dakle, ja sam već komentarisao ranije izjave srpskog patrijarha i zadržaću se na kratkoj opaski ‘pišite mu pamet’”.
Zvaničnici Srpske pravoslavne crkve, ali i Vlade Srbije, u svojim izjavama crnogorsku vlast i predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića najčešće optužuju za antisrpstvo, pokušaj otimanja imovine crkve i za zastrašivanje Srba.
Između ostalih, tu je šef diplomatije Ivica Dačić koji je govorio za RTS o antisrpskom djelovanju Crne Gore: “To je nekako logičan sled onoga što Crna Gora radi već godinama unazad, a to je da pokušava na antisrpskim stavovima da gradi navodni svoj politički, državni i međunarodni identitet.”
Komentarišući zaoštrenu retoriku na relaciji Srbija - Crna Gora, politički analitičar Boris Raonić ocjenjuje da je sasvim očekivano podizanje vjerskih, pa i nacionalnih tenzija, jer nije bilo suštinskog dijaloga niti komunikacije koja bi se odnosila na mnoga prioritetna pitanja u odnosima dvije zemlje.
“Ovo je jedna ciklična pojava koja se dešava u Crnoj Gori u pravilnim vremenskim intervalima, da se naglašavaju identitetska pitanja koja ne dozvoljavaju rješavanje suštinskih pitanja. Ovdje je situacija dosta komplikovanija jer brojna pitanja između Crne Gore i Srbije nije moguće riješiti, jer se sa najzvaničnijih adresa Srbije i Crne Gore daju veoma grube i neprimjerene izjave. Dakle, ne postoji komunikacija niti kvalitetan dijalog. Suština Zakona o vjerskim zajednicama je, da li je on u skladu sa međunarodnim standardima. Svi čekamo Venecijansku komisiju, a ja nemam dilemu da će njihov stav biti pozitivan. Suština je da se reguliše pitanje vjere u Crnoj Gori, jer naravno ne može se to uraditi sa zakonom koji je star četiri decenije. Pravi vjernici treba da znaju da njima niko neće onemogućiti pristup vjerskim objektima”, kaže Raonić koji dodaje da se ni država Crna Gora ne ponaša mudro:
“Prije pitanja imovine crkve treba riješiti pitanja koja su riješile zemlje koje imaju bliže odnose sa crkvom kao što su Grčka i Rusija. A onda korak po korak rješavati državni interes. Mi smo kao nebrojeno puta do sada krenuli od drugog kraja, izazvali velike tenzije. Od toga naravno političke elite imaju koristi, a oni koji su zbilja pravi vjernici niti znaju šta se dešava i naravno podložni su manipulacijama”, zaključuje Raonić.
Za političkog analitičara Sergeja Sekulovića pitanje crkvene imovine i status pravoslavne crkve ima dvije dimenzije, jedna je unutrašnja, a druga međudržavna između Crne Gore i Srbije. Mnoge stvari su tokom prethodnog vremena ostale nerazriješene i nerazjašnjene, na šta treba dodati različite spoljnopolitičke prioritete, kaže Sekulović.
“Nesporna je činjenica da državna politika Crne Gore vuče na jednu stranu, a politika Srpske pravoslavne crkve je suprostavljena politici države. pri tom nema mostova saradnje, kompromisa, dijaloga i uvažavanje međusobnih stavova. U takvoj jednoj situaciji, pitanje tog nivoa je itekako podložno za političku manipulaciju i po potrebi uvjek može da se stavi u prvi plan. Zakon o slobodi vjeroispovjesti ne sadrži nikakav revolucionarni zanos, čak naprotiv. Interpretacija takvog dokumenta je za mene je zbunjujuća i pokazala je svu kompleksnost našeg regiona koja se očitava u tome da smo još daleko od funkcionalnih građanskih društava i daleko od stvarne, dubinske i iskrene saradnje”, ocjenio je Sekulović.
Dok u Crnoj Gori traje oštra polemika o budućnosti imovine pravoslavne crkve, Islamska vjerska zajednica i Katolička crkva se nisu izjašnjavale o Zakonu o slobodni vjeroispovjesti i pravnom položaju vjerskih zajednica.
Facebook Forum