Dostupni linkovi

Poreska politika u Srbiji: Parafiskalni nameti i sivi tokovi


Iako su poreska opterećenja za privrednike u Srbiji niža u odnosu na zapadnoevropske zemlje, daleko od toga da malim i srednjim preduzetnicima "cvetaju ruže". Parafiskalni nameti koji neoprestano niču kao gljive posle kiše, glomazni administrativni aparat, te nesprovođenje zakonskih rešenja u praksi – samo su neki od faktora koji poslovne ljude guraju u sivu zonu, a ekonomiju Srbije u začarani krug.

Danijela Popović, vlasnica male porodične firme za izradu kožne galanterije u Bačkoj Palanci, svakog meseca državi na ime poreza uplaćuje oko 280 evra. Na pitanje da li je to opterećenje za firmu koja trenutno ima jednog zaposlenog, naša sagovornica odgovara:

"To je trenutno podnošljivo, međutim, da bih se razvijala trebalo bi da primam još radnika, zato što se ovako mi porodično ubijamo od posla. Kada bih prijavila više radnika, to znači da bih na ovu sumu plaćala još jednu u istoj visini, što je za mene nenormalno mnogo."

Privrednici poput Danijele mesečno izdvajaju 10 posto za porez na zarade, no uz doprinose za zdravstveno i penziono osiguranje država mesečno uzima čak 65 posto neto plate.

Pošto se neto i bruto plata širom sveta različito obračunavaju, kao zajednički parameter za uporednu analizu ustanovljen je takozvani "poreski kiln" na zarade, koji predstavlja procenat udela svih poreza i doprinosa u ukupnim troškovima rada. "Poreski kiln" u Srbiji za 100 posto prosečne zarade iznosi 39,2 posto.

Poređenja radi, "poreski kiln" u Bugarskoj iznosi 33 posto, u Rumuniji 44 posto, u Grčkoj 42 posto, koliko je i u Sloveniji.

Mogli bi plaćati ako smanje namete

Za Zorana Vujovića, predsednika Asocijacije malih i srednjih preduzeća i preduzetnika Srbije, aktuelna stopa poreza i doprinosa je previsoka.

"Naš je predlog da se porezi i doprinosi smanje za 20 indeksnih poena, jer onda bi preduzetnici i mala i srednja preduzeća mogli da redovno plaćaju svoje poreze i doprinose. Na taj način bi se povećao priliv u budžet", kaže Vujović.

Malo je verovatno da će država i privrednici ikada moći da se usaglase oko visine poreza, kaže Jurij Bajec, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu. Prema njegovom mišljenju, trenutno su malo verovatne dramatične promene u poreskoj politici.

"Onda se odmah postavlja pitanje – u redu, ali gde će se ti izgubljeni prihodi za državu namaknuti?", pita Bajec.

Jurij Bajec: Malo verovatan dogovor o visini poreza
Jurij Bajec: Malo verovatan dogovor o visini poreza

Asocijacija malih i srednjih preduzeća i preduzetnika ima spreman odgovor – ukinuti plate članovima upravnih i nadzornih odbora u javnim preduzećima.

"Sedam hiljada ustanova je 100 posto na budžetu, a 8.000 su indirektni korisnici budžeta", konstatuje Zoran Vujović.

"Većina njih imaju upravne i nadzorne odbore, i to su plaćene funkcije. Ako je država njima ‘poslodavac’, a jeste, zašto postoje plaćene funkcije upravnog i nadzornog odbora?", dodaje.

Trećina privrede u sivoj zoni

U poslednjih desetak godina Srbija je, uglavnom neuspešno, pokušavala da prilagodi poresku politiku stranim investitorima. Tako je 2005. porez na dobit – koji trgovačka društva plaćaju na ostvarenu razliku prihoda i rashoda – smanjen na 10 odsto. No, to joj nije pomoglo da privuče strane investicije, za razliku od uspešnih centralnoevropskih zemalja – poput Češke, Poljske i Slovačke – kod kojih je porez na dobit dvostruko veći.

Danas Srbija sa porezom na dobit od 15 posto spada među zemlje sa umerenom stopom poreza.

Primedbe stranih investitora uglavnom nisu fokusirane na poreska opterećenja, napominje Jurij Bajec.

"Oni imaju primedbe na sive tokove u ekonomiji, na slabo funkcionisanje institucija, na to da ugovor i svojina nisu dovoljno zaštićeni u pravnom smislu, odnosno da pravna država ne deluje dovoljno brzo i efikasno", objašnjava Bajec.

Prema podacima Nacionalne alijanse za lokalni i ekonomski razvoj (NALED), trećina privrede u Srbiji je u sivoj zoni. Jedan od važnijih uzroka za tako lošu statistiku leži u parafiskalnim nametima. NALED je izbrojao da za privrednike koji posluju ovde postoji 247 nameta koji se plaćaju, iako nikakva usluga nije pružena zauzvrat.

"Jedan od većih problema sa parafiskalnim nametima je to što se oni menjaju iz godine u godinu, a da privrednici to unapred ne znaju, te im je teško da unapred prave planove poslovanja", kaže Ivan Radak, član NALED.

Plaća se 247 nameta
Plaća se 247 nameta

Toliki broj parafiskalnih nameta Zoran Vujović, iz Asocijacije malih i srednjih preduzeća i peduzetnika, objašnjava glomaznom birokratijom.

"Ta administracija pravi ogromne probleme, kroz razne parafiskalne namete koji ne prolaze Trezor. To je potpuni javašluk i to su nameti koje mi ne možemo da izdržimo. Kad se to uredi, možemo da razgovaramo o porezima, zato što se oslobađanjem od parafiskalnih nameta preduzećima ostavlja prostor da mogu redovno da izmiruju poreze i doprinose."

Kao jedno od mogućih rešenja, NALED predlaže da država izmeni pojedina zakonska rešenja i da napravi javni online registar fiskalnih nameta.

"Dakle, da se sistem tako dovede pod kontrolu, odnosno da ne mogu da se naplaćuju naknade koje nisu u tom registru. Dešavalo se ranije u praksi da se naplaćuju po dve takse za istu uslugu", podseća Ivan Radak.

Ništa od "dogovora"

Prethodna vlada je krajem 2015. usvojila Nacionalni program za suzbijanje sive ekonomije, a tadašnji i ponovo izabrni premijer Aleksandar Vučić je tom prilikom najavio da će da će država ukinuti najveći deo parafiskalnih nameta, regulisati firmarine i uvesti onlajn fiskalne kase.

"Hajde da se dogovorimo: možemo da ne plaćamo ništa i da onda ništa i ne tražimo od države, ili da plaćamo državi obaveze, a ako neko neće milom, onda zakonskim sredstvima da ga prinudimo", rekao je Vučić.

Oni koje ne treba primoravati zakonskim sredstvima da redovno plaćaju državi porez, poput Danijele Popović, naše sagovornice s početka priče, najčešće se, međutim, suočavaju sa tromom i nezainteresovanom administracijom.

"Ministarstvo privrede je 2011. za male privrednike napravilo program za sertifikovanje starih zanata i ručnih radova. Dobijanjem tog sertifikata preduzetnici koji se bave starim zanatima bi trebalo da dobiju najnižu poresku osnovicu. Čim sam dobila taj sertifikat, odnela sam ga u Poresku upravu, to je bilo pre pola godine, i još uvek se ništa nije desilo povodom toga", kaže Danijela Popović.

Čini se da je teže državi da s reči pređe na dela, nego maloj privrednici da deo svog mesečnog prihoda izdvoji za državne institucije.

* * * *

Ovaj prilog urađen je u okviru projekta "Reforma javnih finansija u Srbiji – 10 ključnih tačaka" koji uz podršku Evropske unije, realizuju RSE i Business Info Group

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG