Istovremeno sa saopštenjem vladike šabačkog Lavrentija, u čijoj je eparhiji batinama ubijen štićenik Doma za lečenje bolesti zavisnosti, u kome se, prema tumačenju stručne javnosti pokušava skloniti odgovornost od crkve, stižu i nova svedočenja onih koji su u tom centru kod Loznice prošli brtualne „metode“ sveštenika Branislava Peranovića.
Jedan bivši štićenik, sa modricama po telu i puknutim kapilarom u oku, ispričao je kako ga je Peranović, tokom kratkog boravka, tukao nakon što se jednom prilikom požalio da mu je loše.
„Mene je lično otac Branislav Peranović tukao, zato što sam pričao o tome kako sam doveden. Ja pomislio da čovek hoće sa mnom da razgovara, da mu kažem, oče loše mi je, nije mi dobro, doveden sam na silu, a on me je udario pesnicom u glavu. I to je tako trajalo nekoliko minuta, šamari i pesničenje... za vreme ručka dok su svi jeli. Tu smo bili samo pop, taj njegov Keba i ja“.
Ovom svedočenju, prethodilo je saučešće vladike Lavrentija porodici Nebojše Zarupca, preminulog nakon batinjanja u centru “Sretenje”. U saopštenju se navodi da su imali dobre namere, a da je centar bio osnovan na zahtev porodica zavisnika.
“Izašli smo u susret njihovom apelu i osnovali Centar. Da smo odbili da damo blagoslov za rad ovoga Centra bili bi, verovatno, izloženi kritikama i optužbama da Crkva ništa ne radi, da ne razume vreme, da ne brine o svome narodu, da je neaktivna...”, navodi se u saopštenju, ali, među brojnim argumentima koje je šabački vladika izneo, ni jednom jedinom rečju se međutim ne pominje zašto je rad sa zavinsicima bio poveren baš Branislavu Peranoviću, čoveku koji je 2009. godine optužen za brutalna prebijanja štićenika centra „Crna Reka“, odakle su stizali šokantni video snimci prebijanja štićenika lopatom.
VIDEO: Prebijanje štićenika u manastiru Crna reka
U saopštenju nema ni objašnjenja zašto, nakon prijema Peranovića u šabačku eparhiju, tamošnji crkveni sud nije preuzeo postupak koji protiv njega vodi prethodna eparhija, kao ni, na osnovu čega je, desetak dana uoči tragedije, Peranović unapređen.
Publicista Mirko Đorđević, poznavalac prilika u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, zaključuje da je namera vladike u čijoj se eparhiji dogodilo ubistvo bila da otkloni odgovornosti od crkve.
“Mogu da kažem da ni jedan argument koji on nudi, ne stoji. On, jednostavno, i dalje zatvara oči nad tom groznom činjenicom. Ni jedan argument koji navodi vladika Lavrentije nije zapravo argument, nego odbranaška politika da se prikrije nešto što je posledica sprege između centara moći u crkvi i državi, čega smo svedoci godinama”, ocenio je Đorđević
Protiv Peranovića se od maja 2010. godine vodi krivični postupak pred Opštinskim sudom u Tutinu, zbog zbog zlostavljanja i mučenja štićenika u bivšem Centru za odvikavanje od narkomanije "Crna reka", koji je odlukom nadležnih organa zatvoren. Ta činjenica dodatno nejasnom čini odluku vladike šabačkog Lavrentija da Peranović dobije dozvolu za vođenje specifične zdravstvene ustanove, smatra Seška Stanojlović iz Helsinškog odbora za ljudska prava.
“To je ono što najviše, ne samo da zbunjuje, nego i izaziva ogorčenje, jer mislim da je to odraz bahatosti SPC koja je veoma blagonaklona prema svojim pastirima, da tako kažem. Druga stvar, koja je u društvenom smislu svima nama na duši, jeste da mi ne obraćamo pažnju na te stvari”, kaže Stanojlović
Tragični događaj u centru “Sretenje”, u centar pažnje je doveo i memorandum o saradnji u zajedničkoj borbi protiv droge, koji je tadašnji ministar policije, danas premijer Ivica Dačić, u martu potpisao sa patrijarhom Irinejem. Zbog toga je, nakon ubistva štićenika, prozivan u javnosti.
“Ono o čemu smo govorili patrijarh, ja i vladike koje se time bave, apsolutno je suprotno onome što je bilo primenjeno u slučaju Crne Reke i sada u okolini Šapca. To što se desilo je nasilje, ne lečenje nego nasilje i žao mi je što ti ljudi nisu ranije uhapšeni, nego se došlo do toga da se jedan život izgubi”, odgovorio je Dačić na kritike, dodavši da takve institucije postoje širom sveta. Naši sagovornici Seška Stanojlović i Mirko Đorđević, ne spore potrebu za postojanjem crkvenih centara za pomoć zavinsicima, ali ipak ukazuju da bi oni morali da funkcionišu potpuno drugačije.
“Činjenica je da su takvi centri potrebni i činjenica je da bi SPC u tome mogla da igra veoma važnu ulogu, ali naravno, pod stručnom kontrolom jer je to jedna izuzetno delikatna oblast i oni to ne mogu da rade na svoju ruku i svojim navodnim metodama”, rekla je Seška Stanojlović.
“To da su centri potrebni, naravno da jesu i to je slučaj i u drugim zemljima, ali ne o ovom obliku. A vladika, kada već pominje da su to tražili roditelji, postoje takvi zahtevi, svi su roditelji zainteresovani da im se pomogne, ali ovo sigurno nije način koji je nekome pomogao i ovi duhovni centri su sramota i za državu i za crkvu”, ocenio je Mirko Đorđević
Prema navodima istražnog sudije Slobodana Velisavljevića, Branislav Peranović je osumnjičen za ubistvo nanošenjem brojnih udaraca drvenom motkom I pesnicama, što je izazvalo povraćanje i gušenje. To je potvrdio i zvaničan patološki nalaz, ali će u toku suđenja mišljenje dati i veštaci. Peranoviću je određen jednomesečni pritvor, dok je centar u Jadarskoj Lešnici kod Loznice zvanično zatvoren.
Jedan bivši štićenik, sa modricama po telu i puknutim kapilarom u oku, ispričao je kako ga je Peranović, tokom kratkog boravka, tukao nakon što se jednom prilikom požalio da mu je loše.
„Mene je lično otac Branislav Peranović tukao, zato što sam pričao o tome kako sam doveden. Ja pomislio da čovek hoće sa mnom da razgovara, da mu kažem, oče loše mi je, nije mi dobro, doveden sam na silu, a on me je udario pesnicom u glavu. I to je tako trajalo nekoliko minuta, šamari i pesničenje... za vreme ručka dok su svi jeli. Tu smo bili samo pop, taj njegov Keba i ja“.
Ovom svedočenju, prethodilo je saučešće vladike Lavrentija porodici Nebojše Zarupca, preminulog nakon batinjanja u centru “Sretenje”. U saopštenju se navodi da su imali dobre namere, a da je centar bio osnovan na zahtev porodica zavisnika.
“Izašli smo u susret njihovom apelu i osnovali Centar. Da smo odbili da damo blagoslov za rad ovoga Centra bili bi, verovatno, izloženi kritikama i optužbama da Crkva ništa ne radi, da ne razume vreme, da ne brine o svome narodu, da je neaktivna...”, navodi se u saopštenju, ali, među brojnim argumentima koje je šabački vladika izneo, ni jednom jedinom rečju se međutim ne pominje zašto je rad sa zavinsicima bio poveren baš Branislavu Peranoviću, čoveku koji je 2009. godine optužen za brutalna prebijanja štićenika centra „Crna Reka“, odakle su stizali šokantni video snimci prebijanja štićenika lopatom.
VIDEO: Prebijanje štićenika u manastiru Crna reka
U saopštenju nema ni objašnjenja zašto, nakon prijema Peranovića u šabačku eparhiju, tamošnji crkveni sud nije preuzeo postupak koji protiv njega vodi prethodna eparhija, kao ni, na osnovu čega je, desetak dana uoči tragedije, Peranović unapređen.
Publicista Mirko Đorđević, poznavalac prilika u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, zaključuje da je namera vladike u čijoj se eparhiji dogodilo ubistvo bila da otkloni odgovornosti od crkve.
“Mogu da kažem da ni jedan argument koji on nudi, ne stoji. On, jednostavno, i dalje zatvara oči nad tom groznom činjenicom. Ni jedan argument koji navodi vladika Lavrentije nije zapravo argument, nego odbranaška politika da se prikrije nešto što je posledica sprege između centara moći u crkvi i državi, čega smo svedoci godinama”, ocenio je Đorđević
Protiv Peranovića se od maja 2010. godine vodi krivični postupak pred Opštinskim sudom u Tutinu, zbog zbog zlostavljanja i mučenja štićenika u bivšem Centru za odvikavanje od narkomanije "Crna reka", koji je odlukom nadležnih organa zatvoren. Ta činjenica dodatno nejasnom čini odluku vladike šabačkog Lavrentija da Peranović dobije dozvolu za vođenje specifične zdravstvene ustanove, smatra Seška Stanojlović iz Helsinškog odbora za ljudska prava.
“To je ono što najviše, ne samo da zbunjuje, nego i izaziva ogorčenje, jer mislim da je to odraz bahatosti SPC koja je veoma blagonaklona prema svojim pastirima, da tako kažem. Druga stvar, koja je u društvenom smislu svima nama na duši, jeste da mi ne obraćamo pažnju na te stvari”, kaže Stanojlović
Tragični događaj u centru “Sretenje”, u centar pažnje je doveo i memorandum o saradnji u zajedničkoj borbi protiv droge, koji je tadašnji ministar policije, danas premijer Ivica Dačić, u martu potpisao sa patrijarhom Irinejem. Zbog toga je, nakon ubistva štićenika, prozivan u javnosti.
“Ono o čemu smo govorili patrijarh, ja i vladike koje se time bave, apsolutno je suprotno onome što je bilo primenjeno u slučaju Crne Reke i sada u okolini Šapca. To što se desilo je nasilje, ne lečenje nego nasilje i žao mi je što ti ljudi nisu ranije uhapšeni, nego se došlo do toga da se jedan život izgubi”, odgovorio je Dačić na kritike, dodavši da takve institucije postoje širom sveta. Naši sagovornici Seška Stanojlović i Mirko Đorđević, ne spore potrebu za postojanjem crkvenih centara za pomoć zavinsicima, ali ipak ukazuju da bi oni morali da funkcionišu potpuno drugačije.
“Činjenica je da su takvi centri potrebni i činjenica je da bi SPC u tome mogla da igra veoma važnu ulogu, ali naravno, pod stručnom kontrolom jer je to jedna izuzetno delikatna oblast i oni to ne mogu da rade na svoju ruku i svojim navodnim metodama”, rekla je Seška Stanojlović.
“To da su centri potrebni, naravno da jesu i to je slučaj i u drugim zemljima, ali ne o ovom obliku. A vladika, kada već pominje da su to tražili roditelji, postoje takvi zahtevi, svi su roditelji zainteresovani da im se pomogne, ali ovo sigurno nije način koji je nekome pomogao i ovi duhovni centri su sramota i za državu i za crkvu”, ocenio je Mirko Đorđević
Prema navodima istražnog sudije Slobodana Velisavljevića, Branislav Peranović je osumnjičen za ubistvo nanošenjem brojnih udaraca drvenom motkom I pesnicama, što je izazvalo povraćanje i gušenje. To je potvrdio i zvaničan patološki nalaz, ali će u toku suđenja mišljenje dati i veštaci. Peranoviću je određen jednomesečni pritvor, dok je centar u Jadarskoj Lešnici kod Loznice zvanično zatvoren.