Uticaj kriminalnih grupa poreklom iz Srbije na međunarodnom planu sve je manji nakon što su se našle na udaru zemalja u kojima su delovale. Narko klanovi Luke Bojovića i Darka Šarića, koji su dugo važili za najjače sa balkanskih prostora, pretrpeli su najveće gubitke, ali su veze sa latinoameričkim kartelima ostale.
Inspektori španske policije koji rade na slučaju Luke Bojovića i ostalih pripadnika zloglasnog zemunskog klana uskoro će u Beograd doneti dokaze o njihovim načinima rada i međusobnim obračunima, pa se očekuje da bi među njima moglo biti i biti detalja o tome odakle im hrvatski pasoši.
O nekadašnjoj snazi i beskrupuloznosti ove grupe govori i činjenica da su njeni članovi učestvovali u atentatu na srpskog premijera Zorana Đinđića, posle čega su neki od njih utočište i nove poslove sa drogom potražili u zemljama regiona, Evrope, i konačno u Španiji gde su uhapšeni.
Novinar Vojislav Tufegdžić, autor dokumentarnih filmova i knjiga o srpskom kriminalu, rekao je za RSE da je utisak da delovanje mafije iz Srbije u Evropi nije bilo nikada slabije nego danas, ali da su za to prvenstveno zaslužne zemlje u kojima je delovala poslednjih par godina jer su pokrenule konačni obračun.
“To je ne samo splet okolnosti nego i prosta logika. Zašto bi se policija neke zemlje borila samo protiv domaćih kriminalaca, a strane mafijaše puštala da bezbrižno borave tamo iako su dokazani kao surove ubice i izvršioci najtežih krivičnih dela. Sa druge strane, Srbiju je nemoguće posmatrati kao izolovano ostrvo kada je u pitanju saradnja u borbi protiv međunarodnih narko grupa. Verovatno da Srbija, čak ni uz svu dobru volju, ne bi imala snage da se tako efikasno suprotstavi organizovanom kriminalu. Izvesno je da je saradnja koja postoji sa velikim stranim bezbednosnim službama, a i ona sa policijama u regionu, udarna igla u toj borbi. Ovo što se sada događa sa kriminalcima iz Srbije samo potvrđuje kako te stvari funkcionišu”, ocenjuje Tufegdžić.
Nakon što su se godinama osećali sigurno na domaćem terenu, posle pritisaka iz Evrope i sveta na Srbiju da se obračuna sa njima, ovdašnji narko šefovi, koji su razgranali poslove sa kokainskim kartelima iz Južne Amerike, pre par godina sklonili su se u daleke zemlje. Za Darka Šarića, u Beogradu optuženog za trgovinu kokainom, postoje informacije da se skriva u Južnoafričkoj Republici.
Obračun sa narko kriminalom daleko od gotovog
Kriminolog Dobrivoje Radovanović kaže da uprkos svemu sumnja da će delovanje Srbije dati rezultate u potrazi za Šarićem.
“Moguće je da je u pitanju vrlo vešto skrivanje Darka Šarića i njegovih ljudi, što je jedna od mogućih hipoteza. Ali smatram da je više verovatno da ozbiljnog traganja za njima od strane srpske policije nema. Zbog toga što je on bio relativno blizak sa mnogim ljudima u Srbiji koji su ga na neki način štitili. Ne treba zaboraviti da otkrivanje najjačih narko grupa u Srbiji pre svega dugujemo velikim stranim obaveštajnim službama, a ne domaćim”, kaže Radovanović.
Američka DEA, agencija za borbu protiv droge, od Srbije je svojevremeno zatražila da sarađuje u eliminisanju grupe Darka Šarića, posle čega je u Beogradu podignuta optužnica dok su su po nalozima Direkcije za borbu protiv mafije u Italiji hapšeni njeni članovi.
Taj klan je za samo nekoliko godina izrastao u mrežu koja broji 200 ljudi u 16 država, od Latinske Amerike do Evrope, sa prometom kokaina vrednim stotine miliona evra.
Vojislav Tufegdžić upozorava da su vođe takvih grupa, uprkos što su im za petama policije brojnih zemalja, i dalje veoma opasne jer im je ostalo mnogo novca.
„Njima je keš ipak najvažniji način funkcionisanja. Dok god imaju novca mogu da održavaju veze sa stranim partnerima i da im budu pouzdani saradnici. Onog trenutka kada ostanu bez para, ili kada postanu suviše konkurentni nekim drugim jakim grupama, onda bi za njih mogli da nastanu problemi“, navodi Tufegdžić.
Ovo pravilo potvrđeno je i prilikom hapšenja Luke Bojovića u Valensiji, kada je u stanu koji je koristio pronađena velika količina evra.
Dobrivoje Radovanović zaključuje da je obračun sa srpskim narko kriminalom daleko od gotove priče.
“Srbija jeste zadala udarac narko kriminalu unutar zemlje, ali nije uspela da dođe do šefova koji se nalaze u inostranstvu. Oni su odavde ali su stacionirani u Južnoj Americi odakle organizuju ceo posao. Tako da se može očekivati da će se narko tržište u Srbiji relativno brzo opet uspostaviti, i da će tranzit droge kroz Srbiju ka zapadu i dalje teći nesmanjenom žestinom”, ocenjuje Radovanović.
Balkanski narko kartel, koji predvodi Darko Šarić, na vrhuncu moći imao je ćelije u Brazilu, Argentini i Urugvaju odakle je, kako su utvrdile istrage evropskih policija, u Italiju i dalje ka Evropi mesečno dopremao od hiljadu do čak tri hiljade kilograma kokaina.
Inspektori španske policije koji rade na slučaju Luke Bojovića i ostalih pripadnika zloglasnog zemunskog klana uskoro će u Beograd doneti dokaze o njihovim načinima rada i međusobnim obračunima, pa se očekuje da bi među njima moglo biti i biti detalja o tome odakle im hrvatski pasoši.
O nekadašnjoj snazi i beskrupuloznosti ove grupe govori i činjenica da su njeni članovi učestvovali u atentatu na srpskog premijera Zorana Đinđića, posle čega su neki od njih utočište i nove poslove sa drogom potražili u zemljama regiona, Evrope, i konačno u Španiji gde su uhapšeni.
Novinar Vojislav Tufegdžić, autor dokumentarnih filmova i knjiga o srpskom kriminalu, rekao je za RSE da je utisak da delovanje mafije iz Srbije u Evropi nije bilo nikada slabije nego danas, ali da su za to prvenstveno zaslužne zemlje u kojima je delovala poslednjih par godina jer su pokrenule konačni obračun.
“To je ne samo splet okolnosti nego i prosta logika. Zašto bi se policija neke zemlje borila samo protiv domaćih kriminalaca, a strane mafijaše puštala da bezbrižno borave tamo iako su dokazani kao surove ubice i izvršioci najtežih krivičnih dela. Sa druge strane, Srbiju je nemoguće posmatrati kao izolovano ostrvo kada je u pitanju saradnja u borbi protiv međunarodnih narko grupa. Verovatno da Srbija, čak ni uz svu dobru volju, ne bi imala snage da se tako efikasno suprotstavi organizovanom kriminalu. Izvesno je da je saradnja koja postoji sa velikim stranim bezbednosnim službama, a i ona sa policijama u regionu, udarna igla u toj borbi. Ovo što se sada događa sa kriminalcima iz Srbije samo potvrđuje kako te stvari funkcionišu”, ocenjuje Tufegdžić.
Nakon što su se godinama osećali sigurno na domaćem terenu, posle pritisaka iz Evrope i sveta na Srbiju da se obračuna sa njima, ovdašnji narko šefovi, koji su razgranali poslove sa kokainskim kartelima iz Južne Amerike, pre par godina sklonili su se u daleke zemlje. Za Darka Šarića, u Beogradu optuženog za trgovinu kokainom, postoje informacije da se skriva u Južnoafričkoj Republici.
Obračun sa narko kriminalom daleko od gotovog
Kriminolog Dobrivoje Radovanović kaže da uprkos svemu sumnja da će delovanje Srbije dati rezultate u potrazi za Šarićem.
“Moguće je da je u pitanju vrlo vešto skrivanje Darka Šarića i njegovih ljudi, što je jedna od mogućih hipoteza. Ali smatram da je više verovatno da ozbiljnog traganja za njima od strane srpske policije nema. Zbog toga što je on bio relativno blizak sa mnogim ljudima u Srbiji koji su ga na neki način štitili. Ne treba zaboraviti da otkrivanje najjačih narko grupa u Srbiji pre svega dugujemo velikim stranim obaveštajnim službama, a ne domaćim”, kaže Radovanović.
Američka DEA, agencija za borbu protiv droge, od Srbije je svojevremeno zatražila da sarađuje u eliminisanju grupe Darka Šarića, posle čega je u Beogradu podignuta optužnica dok su su po nalozima Direkcije za borbu protiv mafije u Italiji hapšeni njeni članovi.
Taj klan je za samo nekoliko godina izrastao u mrežu koja broji 200 ljudi u 16 država, od Latinske Amerike do Evrope, sa prometom kokaina vrednim stotine miliona evra.
Vojislav Tufegdžić upozorava da su vođe takvih grupa, uprkos što su im za petama policije brojnih zemalja, i dalje veoma opasne jer im je ostalo mnogo novca.
„Njima je keš ipak najvažniji način funkcionisanja. Dok god imaju novca mogu da održavaju veze sa stranim partnerima i da im budu pouzdani saradnici. Onog trenutka kada ostanu bez para, ili kada postanu suviše konkurentni nekim drugim jakim grupama, onda bi za njih mogli da nastanu problemi“, navodi Tufegdžić.
Ovo pravilo potvrđeno je i prilikom hapšenja Luke Bojovića u Valensiji, kada je u stanu koji je koristio pronađena velika količina evra.
Dobrivoje Radovanović zaključuje da je obračun sa srpskim narko kriminalom daleko od gotove priče.
“Srbija jeste zadala udarac narko kriminalu unutar zemlje, ali nije uspela da dođe do šefova koji se nalaze u inostranstvu. Oni su odavde ali su stacionirani u Južnoj Americi odakle organizuju ceo posao. Tako da se može očekivati da će se narko tržište u Srbiji relativno brzo opet uspostaviti, i da će tranzit droge kroz Srbiju ka zapadu i dalje teći nesmanjenom žestinom”, ocenjuje Radovanović.
Balkanski narko kartel, koji predvodi Darko Šarić, na vrhuncu moći imao je ćelije u Brazilu, Argentini i Urugvaju odakle je, kako su utvrdile istrage evropskih policija, u Italiju i dalje ka Evropi mesečno dopremao od hiljadu do čak tri hiljade kilograma kokaina.