Tačno na rođendan velikog pisca, u Travniku su otpočeli Andrićevi dani, cjelomjesečna manifestacija koja se uz prekide država od 1976. godine. Detaljnije o manifestaciji za RSE govori jedan od organizatora, kustos Muzeja Rodna kuća Ive Andrića, Enes Škrgo.
Škrgo: To je pomalo tradicija, da je mjesec oktobar zaista najdinamičniji mjesec u gradu Travniku, u smislu kulturnih dešavanja, događaja, zbivanja i tako dalje.
Škrgo: Kulturna manifestacija, Andrićevi dani u Travniku, utemeljena je još 1976. godine i svaki put je počinjala 9. oktobra, na dan rođenja književnog nobelovca, Ive Andrića. U samom nazivu manifestacije, jasno je da organizatori, a to je ovaj put čitav niz različitih javnih ustanova, nevladinih organizacija i jedan privátní fakultet, pokušavaju da otrgnu od zaborava Andrićevo književno nasljeđe, da ga približe mlađim konzumentima literature i svakako da ustanove taj odnos između spisatelja Andrića i njegovog rodnog grada Travnika, da vidimo u kakvom odnosu postoje umjetnik i njegov zavičaj danas. Ono što se do sada odvijalo jeste uvriježeni način počinjanja te kulturne manifestacije.
Zavičajni muzej Travnik, odnosno Memorijalni muzej, Rodna kuća Ive Andrića, svaki 9. oktobar proglašava za dan otvorenih vrata, a to zapravo znači da je tog dana omogućena besplatna posjeta stalnoj izložbenoj postavci, uz određene prigodne programe, određena kustoska predavanja i pojašnjenja. Nama je osobito drago da možemo tog dana pozvati sve učenike i nastavno osoblje iz Travnika, ali naravno i iz svih drugih škola iz BiH, da besplatno posjete tu izložbenu postavku, da čuju i da se upoznaju sa nekim aspektima Andrićevog života i književnog djela.
Ove godine smo imali, to je rekao bih događaj od kojeg se i najviše očekivalo, u tom kulturološkom smislu, jednu veoma važnu muzejsku izložbu. Radi se zapravo o izložbi dokumenata koje je priredio Arhiv Jugoslavije. Izložba ima naziv, Ivo Andrić u diplomatiji. Predstavlja nam taj, manje poznat, aspekt Andrićevog života u javnosti, odnosno njegovu profesionalnu diplomatsku karijeru, njegovo življenje u mnogobrojnim evropskim zemljama i gradovima i svakako taj jedan posredni uticaj koji je evropski aspekt imao za njegovu književnost - kako se to odrazilo na stvaranje književnih djela, od kojih on, jedan dobar dio, i piše u tim inostranim zemljama.
Manifestacija, ne samo da se bavi proučavanjem Andrićevog književnog djela i njegovim približavanjem umjetničkoj publici. Želimo Travničkoj publici da ponudimo i savremeni književni izraz, dakle savremene književne autore, pa smo tako u Gradskoj biblioteci u Travniku imali promociju romana Nedžada Ibrahimovića, uvaženog profesora književnosti i teoretička književnosti iz Tuzle. Ovaj put se on predstavio kao pisac sa svojim romanom, Inkapsulirana tijela.
Škrgo: Naredni program će biti u Barutani srednjevjekovne tvrđave Stari grad. To je izložba skulptura travničkog autora, kipara, Marka Gide, pod nazivom Ciklus šestica, koja je inspirisana Andrićevim književnim djelima, poput Proklete avlije i Priče o vezirovom slonu. Osobito interesantan rad pod nazivom Ćorkan i Švabica, je zapravo i modeliran za prostor u kojem će biti izožen, a to je srednjevjekovna travnička tvrđava.
Veoma je važno da imamo jednu vrstu lijepe suradnje sa onim pravim, prvotnim Andrićevim zavičajem, domom njegovog djetinjstva, sa gradom Višegradom. Danas ćemo ugostiti profesorku Divnu Vasić iz Višegrada, koja će nam održati predavanje pod nazivom Sudbina višegradskih Jevreja, Andrićevih likova u djelu Na Drini ćuprija. Profesorka Vasić se već dugi niz godina bavi pomnim proučavanjem istorijata jevrejske zajednice, ali i time kako ju je nobelovac Andrić predstavio u svom romanu, Na Drini ćuprija.
Škrgo: Prije nekoliko godina, ova manifestacija je imala samo jedan simbolički karakter i pokušavala se održati neka vrsta kontinuiteta. Prošla godina je bila zaista dinamična i uzbudljiva. Ove godine su i sami organizatori na neki način malo pokleknuli i nisu pokazali svu svoju energiju i organizatorsku snagu koju oni objektivno posjeduju. S druge strane tu je i finansijski aspekt i jedna vrsta neizvjesnosti, na koji način će ta manifestacija biti finansirana, kakvi će biti njeni ukupni troškovi i ko će to sve podnijeti. Svi učesnici Andrićevih dana, dakle uglavnom gostujući učesnici, koji nam dolaze iz mnogih gradova, na neki način dolaze o svom trošku. Mi se kao organizatori zaista nadamo i vjerujemo da ćemo, bar do kraja godine, biti u mogućnosti da platimo barem te osnovne troškove, poput prevoza.
Škrgo: Mislim da bi mnogi Travničani rekli da je to najslavniji Travničanin svih vremena. Da je to pisac koji je jako zaslužan zbog toga što se Travnik nalazi na svakoj književnoj mapi svijeta, što ga je uvrstio u imaginarni atlas najvažnijih literarnih gradova svijeta. Postoji jedna divna veza između Travničana, u kojima ćete uvijek prepoznati poštovaoce Andrićevog književnog djela, dobre poznavatelje njegove literature. S druge strane imamo i ljude koji misle da on baš i nije tako zaslužan za ovaj grad i da ne postoji neka veza između pisca i zavičaja, da je sve to bilo samo dio njegove spisateljske karijere, a ne njegovih emotivnih pobuda ili naklonosti prema Travniku.
Škrgo: Svjedoci smo da je toga, posljednjih godina ili decenija, bilo mnogo. Mislim da je jedna tendencija takvog sagledavanja Andrićevog književnog djela sve manje prisutna, barem u javnom životu, i ako jeste, onda ne više na onaj agresivan način kao što je to bila, kada se nije radilo samo o izvjesnom doživljaju književnog djela i izvjesnoj formi interpretacije, nego se radilo i o tome da se nametne i proglasi za kanonski, kao i mnoge druge stvari u javnom životu BiH, jedno mišljenje, jedan stav, da je to nešto što niko više ne treba na bilo koji način da analizira i da se na tu temu ne može ništa polemisti i da je time sve rečeno, ako se Andrića pokaže kao jednog pisca koji je na najgori mogući način u književnom svjetlu pokazao svoju, kako je on to govorio, duhovnu domovinu.
Škrgo: Zanimljiv je taj fenomen. Gdje se crpi ta motivacija da se Andrić uporno tretira kao mrzitelj Bosne, kao mrzitelj muslimana ili islama u BiH. To je naravno vrlo zahvalno za istraživače, da pokažu gdje su korijeni takvog prikazivanja Andrića i u koje svrhe sve to zapravo služi.
Škrgo: To je jedan od najvećih prijepora, ne samo kada je u pitanju Ivo Andrić i njegovo književno djelo, nego općenito. Kada se prihvataju neka nametnuta mišljenja, kada se vlastitim čitalačkim iskustvom ne uspijeva doprijeti do jednog autentičnog, initimnog doživljaja književnog djela, kao što je to susret sa svakim piscem, sa svakom knjigom ili romanom. To je jednostavno način na koji funkcioniše naš mentalitet.
Škrgo: Mislim da je tu jedini način da se pokuša, kroz književne programe, znanstveno-istraživačke projekte, naravno i neke druge forme propitivanja, Andrić vrati na svoju istinsku i jedinu moguću poziciju savremenog pisca, ne samo u bosanskohercegovačkom društvu, nego uopšte, u javni život onoga što je bio prostor Jugoslavije, da se slavi, ne samo kao književnik nobelovac, nego pisac zaista vrijedan svake pažnje. Nešto što je njegovo književno djelo, neće nikada zastarjeti i prestati biti aktuelno.
RSE: Neki dan je započet, pretpostavljam, najuzbudljiviji travnički mjesec u godini, barem što se vas kulturnih radnika tiče?
Škrgo: To je pomalo tradicija, da je mjesec oktobar zaista najdinamičniji mjesec u gradu Travniku, u smislu kulturnih dešavanja, događaja, zbivanja i tako dalje.
RSE: Neki od ovih događaja su se već desili, neke očekujete. Šta bi trebalo da izazove najviše pažnje ili od čega su očekivanja, vas organizatora, najveća?
Škrgo: Kulturna manifestacija, Andrićevi dani u Travniku, utemeljena je još 1976. godine i svaki put je počinjala 9. oktobra, na dan rođenja književnog nobelovca, Ive Andrića. U samom nazivu manifestacije, jasno je da organizatori, a to je ovaj put čitav niz različitih javnih ustanova, nevladinih organizacija i jedan privátní fakultet, pokušavaju da otrgnu od zaborava Andrićevo književno nasljeđe, da ga približe mlađim konzumentima literature i svakako da ustanove taj odnos između spisatelja Andrića i njegovog rodnog grada Travnika, da vidimo u kakvom odnosu postoje umjetnik i njegov zavičaj danas. Ono što se do sada odvijalo jeste uvriježeni način počinjanja te kulturne manifestacije.
Zavičajni muzej Travnik, odnosno Memorijalni muzej, Rodna kuća Ive Andrića, svaki 9. oktobar proglašava za dan otvorenih vrata, a to zapravo znači da je tog dana omogućena besplatna posjeta stalnoj izložbenoj postavci, uz određene prigodne programe, određena kustoska predavanja i pojašnjenja. Nama je osobito drago da možemo tog dana pozvati sve učenike i nastavno osoblje iz Travnika, ali naravno i iz svih drugih škola iz BiH, da besplatno posjete tu izložbenu postavku, da čuju i da se upoznaju sa nekim aspektima Andrićevog života i književnog djela.
Ove godine smo imali, to je rekao bih događaj od kojeg se i najviše očekivalo, u tom kulturološkom smislu, jednu veoma važnu muzejsku izložbu. Radi se zapravo o izložbi dokumenata koje je priredio Arhiv Jugoslavije. Izložba ima naziv, Ivo Andrić u diplomatiji. Predstavlja nam taj, manje poznat, aspekt Andrićevog života u javnosti, odnosno njegovu profesionalnu diplomatsku karijeru, njegovo življenje u mnogobrojnim evropskim zemljama i gradovima i svakako taj jedan posredni uticaj koji je evropski aspekt imao za njegovu književnost - kako se to odrazilo na stvaranje književnih djela, od kojih on, jedan dobar dio, i piše u tim inostranim zemljama.
Manifestacija, ne samo da se bavi proučavanjem Andrićevog književnog djela i njegovim približavanjem umjetničkoj publici. Želimo Travničkoj publici da ponudimo i savremeni književni izraz, dakle savremene književne autore, pa smo tako u Gradskoj biblioteci u Travniku imali promociju romana Nedžada Ibrahimovića, uvaženog profesora književnosti i teoretička književnosti iz Tuzle. Ovaj put se on predstavio kao pisac sa svojim romanom, Inkapsulirana tijela.
RSE: To je ono što smo do sada vidjeli, doživili, preživjeli, uživali. U čemu ćemo još uživati?
Škrgo: Naredni program će biti u Barutani srednjevjekovne tvrđave Stari grad. To je izložba skulptura travničkog autora, kipara, Marka Gide, pod nazivom Ciklus šestica, koja je inspirisana Andrićevim književnim djelima, poput Proklete avlije i Priče o vezirovom slonu. Osobito interesantan rad pod nazivom Ćorkan i Švabica, je zapravo i modeliran za prostor u kojem će biti izožen, a to je srednjevjekovna travnička tvrđava.
Veoma je važno da imamo jednu vrstu lijepe suradnje sa onim pravim, prvotnim Andrićevim zavičajem, domom njegovog djetinjstva, sa gradom Višegradom. Danas ćemo ugostiti profesorku Divnu Vasić iz Višegrada, koja će nam održati predavanje pod nazivom Sudbina višegradskih Jevreja, Andrićevih likova u djelu Na Drini ćuprija. Profesorka Vasić se već dugi niz godina bavi pomnim proučavanjem istorijata jevrejske zajednice, ali i time kako ju je nobelovac Andrić predstavio u svom romanu, Na Drini ćuprija.
RSE: Dani su startali 1976. godine, pa su poslije rata obnovljeni 1996. godine, ali su sve do prije dvije godine tavorili. Prošla godina je bila izuzetna, ali ove godine opet kao da pomalo zastajkujete. Da li za to postoje objektivni ili subjektivni razlozi?
Škrgo: Prije nekoliko godina, ova manifestacija je imala samo jedan simbolički karakter i pokušavala se održati neka vrsta kontinuiteta. Prošla godina je bila zaista dinamična i uzbudljiva. Ove godine su i sami organizatori na neki način malo pokleknuli i nisu pokazali svu svoju energiju i organizatorsku snagu koju oni objektivno posjeduju. S druge strane tu je i finansijski aspekt i jedna vrsta neizvjesnosti, na koji način će ta manifestacija biti finansirana, kakvi će biti njeni ukupni troškovi i ko će to sve podnijeti. Svi učesnici Andrićevih dana, dakle uglavnom gostujući učesnici, koji nam dolaze iz mnogih gradova, na neki način dolaze o svom trošku. Mi se kao organizatori zaista nadamo i vjerujemo da ćemo, bar do kraja godine, biti u mogućnosti da platimo barem te osnovne troškove, poput prevoza.
RSE: Kada god pomenem ove subjektivne razloge, na pameti mi je različita percepcija Ive Andrića kod nas. Najčešće zavisno od etničke pozicije iz koje se posmatra. Imate li vi Travničani dilema kada je najslavniji sugrađanin u pitanju?
Škrgo: Mislim da bi mnogi Travničani rekli da je to najslavniji Travničanin svih vremena. Da je to pisac koji je jako zaslužan zbog toga što se Travnik nalazi na svakoj književnoj mapi svijeta, što ga je uvrstio u imaginarni atlas najvažnijih literarnih gradova svijeta. Postoji jedna divna veza između Travničana, u kojima ćete uvijek prepoznati poštovaoce Andrićevog književnog djela, dobre poznavatelje njegove literature. S druge strane imamo i ljude koji misle da on baš i nije tako zaslužan za ovaj grad i da ne postoji neka veza između pisca i zavičaja, da je sve to bilo samo dio njegove spisateljske karijere, a ne njegovih emotivnih pobuda ili naklonosti prema Travniku.
RSE: Htjeli, ne htjeli, kada god se priča o ovom velikanu, dođemo do manipulacija i zloupotreba tog svetog imena naše kulture.
Škrgo: Svjedoci smo da je toga, posljednjih godina ili decenija, bilo mnogo. Mislim da je jedna tendencija takvog sagledavanja Andrićevog književnog djela sve manje prisutna, barem u javnom životu, i ako jeste, onda ne više na onaj agresivan način kao što je to bila, kada se nije radilo samo o izvjesnom doživljaju književnog djela i izvjesnoj formi interpretacije, nego se radilo i o tome da se nametne i proglasi za kanonski, kao i mnoge druge stvari u javnom životu BiH, jedno mišljenje, jedan stav, da je to nešto što niko više ne treba na bilo koji način da analizira i da se na tu temu ne može ništa polemisti i da je time sve rečeno, ako se Andrića pokaže kao jednog pisca koji je na najgori mogući način u književnom svjetlu pokazao svoju, kako je on to govorio, duhovnu domovinu.
RSE: Ti pominješ sef, ja ću pomenuti Saf. Neki dan uz Andrićev rođendan čitam jedan ružni tekst u ovoj morbidnoj tiskovini u kojem je Andrić ideolog četništva. Znači više od pola vijeka od onog smutnog teksta o bosanskom duhu književnosti, još uvijek se protežu te otužne kvalifikacije islamomrsca, bosnomrsca i tako dalje.
Škrgo: Zanimljiv je taj fenomen. Gdje se crpi ta motivacija da se Andrić uporno tretira kao mrzitelj Bosne, kao mrzitelj muslimana ili islama u BiH. To je naravno vrlo zahvalno za istraživače, da pokažu gdje su korijeni takvog prikazivanja Andrića i u koje svrhe sve to zapravo služi.
RSE: Andrić je vjerovatno najveći štokavski pisac, čini se jednako pripada i nama ovdje i susjedima i komšijama, ali ga svi doživljavamo na svoj način. Umjesto da ga čitamo, mi ga instrumentaliziramo u političke svrhe.
Škrgo: To je jedan od najvećih prijepora, ne samo kada je u pitanju Ivo Andrić i njegovo književno djelo, nego općenito. Kada se prihvataju neka nametnuta mišljenja, kada se vlastitim čitalačkim iskustvom ne uspijeva doprijeti do jednog autentičnog, initimnog doživljaja književnog djela, kao što je to susret sa svakim piscem, sa svakom knjigom ili romanom. To je jednostavno način na koji funkcioniše naš mentalitet.
RSE: Mogu li ovakve manifestacije, ili pak neki drugi projekti, vas muzejskih radnika, pisaca, kulturologa, iskrenih ljubitelja lika i djela, vratiti Andrića kući, u literaturu?
Škrgo: Mislim da je tu jedini način da se pokuša, kroz književne programe, znanstveno-istraživačke projekte, naravno i neke druge forme propitivanja, Andrić vrati na svoju istinsku i jedinu moguću poziciju savremenog pisca, ne samo u bosanskohercegovačkom društvu, nego uopšte, u javni život onoga što je bio prostor Jugoslavije, da se slavi, ne samo kao književnik nobelovac, nego pisac zaista vrijedan svake pažnje. Nešto što je njegovo književno djelo, neće nikada zastarjeti i prestati biti aktuelno.
