Jedan seljanin je zabrinut da neće moći na vreme da naseče ogrevno drvo za zimu jer nema goriva za motornu testeru. Drugi je rekao da ne može da pokosi seno za zimsku prehranu krave zbog nedostatka goriva za njegov traktor.
A seoski ribari ne mogu da love ribu u rekama zbog zabrane punjenja kanistera koje koriste za sipanje goriva u motore njihovih čamaca.
Skoro dva meseca posle početka velike ukrajinske kampanje napadima dronovima dugog dometa koja je izbacila iz stroja značajan deo ruskih kapaciteta za preradu nafte, sve veća nacionalna kriza s goriva pojačava pritisak na velike gradove širom zemlje.
Međutim, možda su još i više pogođena siromašna sela u prostranoj unutrašnjosti, gde meštani često žive od zemlje, daleko putuju zbog posla, i pokušavaju da uskladište rezerve goriva za vanredne situacije – kao i hranu i gorivo za dugu zimu.
Skoro svaka veća rafinerija na zapadu Rusije je, prema podacima Međunarodne agencije za energiju, pogođena ukrajinskim dronovima. Mnoge rafinerije su pogođene više puta. Stručnjaci procenjuju da je između 20 i 40 odsto ukupnog kapaciteta rafinerije u zemlji izbačeno iz stroja.
Skoro svaki region Rusije – čak i na udaljenoj Kamčatki na pacifičkoj obali – osetio je posledice ukrajinske kampanje.
Neki regioni su uveli dnevna ograničenja na točenje goriva u vozila; neki su pokušali da blokiraju gomilanje zaliha ili profiterstvo zabranjujući punjenje prenosivih kanisteri za gorivo; neki su uveli sistem kupona, slično kako su sovjetske vlasti radile kada su se suočile s nestašicom hrane.
'Šta da radimo bez agregata?'
U mnogim mestima posledice su duga čekanja i vijugavi redovi za vozače, a da se ne govori istrošenim nervima i frustracijama.
Novgorod, severni region koji se nalazi južno od drugog najvećeg grada Rusije, Sankt Peterburga, nije izuzetak.
Na VK-u, najvećoj ruskoj društvenoj mreži, meštani su počeli da objavljuju žalbe na stranici kojom upravlja regionalni guverner, navodeći da zabrane točenja goriva u kanistere – prenosive metalne kante za gorivo – nanosi štetu selima daleko od benzinskih pumpi i opštinskih centara.
"Živimo u selu bez prodavnice prehrambenih proizvoda, bez apoteke, bez prevoza do tekovina civilizacije. Čitavog života, jednom nedeljno, vozili smo se do benzinske pumpe udaljene 30 kilometara da bismo napunili rezervoare i kanistere, ili možda čak i nekoliko dodatnih (za agregate) u slučaju nestanka struje", napisala je jedna žena pod imenom Irina Trjaskina.
"Šta da radimo bez agregata? Da kuvamo na vatri i čuvamo hranu u podrumu?", dodala je ona.
"Kako da napunim traktor na polju?", napisala je osoba koja se predstavila kao Aleksandar Vasiljev. "Da li treba da ga vozim nekoliko kilometara da bih ga napunio? A ako ne mogu da napunim traktor, onda prema tome ja – ili tačnije moje krave – nećemo imati hrane za zimu".
Žena po imenu Alena, čije je ime RSE promenio kako bi sprečila potencijalno krivično gonjenje, navela je da je potrebno oko 10 litara benzina da se vozi od njenog sela do okružnog administrativnog centra Ljubitina i nazad.
"Smešno je", rekla je ona za RSE. "I šta vam preostaje? A šta ako tamo nestane goriva sledeći put kada vozite? Samo da tamo ostavite auto?"
U automobilu nalaze se mali alati na benzin za vođenje njenog domaćinstva: motokultivator, motorna testera, agregat, rekla je ona: "A struje stalno nestaje, pa je tokom leta bez frižidera katastrofa".
Jednom se, kako je rekla, požalila lokalnoj opštinskoj kancelariji: službenik je rekao da je sama kriva što se preselila na selo i da je trebalo da ostane u gradu.
'Nismo Moskva ili Sankt Peterburg'
Aleksandar, koji živi oko 30 minuta vožnje od Ljubitina, u selu Komarovo, rekao je da postoji pravilo za seljane: uvek držite najmanje četiri kanistere benzina u rezervi.
"Nismo Moskva ili Sankt Peterburg", rekao je on. "Trenutno sakupljamo ogrevno drvo, čistimo puteve od otpada i kosimo seno. I svi se oslanjaju na agregat kada nestane struje".
U Dubrovki, jugozapadno od Komarova, na reci Msti, čovek koji se predstavio kao Matvej rekao je da nestašica goriva otežava košenje 15 hektara zemlje koju poseduje.
On je rekao da dovozi benzin iz Sankt Peterburga, gde radi, da napuni traktor gorivom, a takođe po potrebi donosi benzin i za druge seljane.
Irina, žena iz Novinke, sat vremena vožnje severno od Ljubitina, rekla je da zbog oluja redovno nestaje struja, pa se meštani oslanjaju na agregate na benzin.
"Ovde nemamo prave telefonske linije. Nema struje. Putevi su užasni. Zdravstvena zaštita je katastrofa. Nemoguće je doći do prodavnica", rekla je ona za RSE. "A sada nam čak oduzimaju i mogućnost da vozimo do okružnog centra. Neću ni da pominjem motorne čamce. Da li zaista treba da vozimo naše čamce i motorne čamce na benzinsku pumpu? Ribari su uvek donosili benzin u kanisterima, ali niko sada ne razmišlja o njima".
Uprkos što se otvoreno zna o ukrajinskim napadima dronovima na naftne rafinerije i drugu infrastrukturu, malo ko od seljana povezuje lančane nestašice koje utiču na život u selu s ukrajinskom kampanjom, kao ni sa širim ratom koji je pokrenula Rusija i koji je ušao u petu godinu bez naznaka jenjavanja.
Ana, žena iz sela Ivantejevski, koja je tražila da se njeno prezime ne koristi, povezala je nestašice sa sukobom u Ukrajini.
"Mi smo zapravo u ratu", rekla je ona, dodajući da je njen nećak bio na frontu, kao i suprusi dve njene prijateljice.
Ona je takođe rekla da suprug njene prijateljice radi u naftnoj rafineriji u Lenjingradskoj oblasti. Takođe ima rođake u Belgorodskoj oblasti, regionu koji se graniči s Ukrajinom i koji je zahvaćen ukrajinskim napadima i odakle su hiljade ljudi evakuisane.
"Kažu da je veoma teško zaštititi takve objekte. Svi moji rođaci su u Belgorodskoj oblasti i ja savršeno dobro razumem da je u poređenju s njima naš okrug raj", rekla je ona.