Kada je 2021. godine uhapšen u Sarajevu zbog sumnje da je planirao likvidaciju više osoba, Anđelko Milićević već je bio prvostepeno osuđen zbog trgovine drogom i držanja eksploziva u Doboju na skoro petogodišnju zatvorsku kaznu.
No, u međuvremenu je izmakao pravosudnom sistemu, uspio postati nedostupan bosanskohercegovačkim organima i dospjeti na međunarodnu potjernicu.
Prema istraživanju Radija Slobodna Evropa, 33-godišnji Milićević, nadimka Žico, pridružio se ruskoj vojsci i borio se na ratištu u Ukrajini.
Ako se i dalje nalazi u ruskoj vojsci, Milićević bi mogao ostati izvan domašaja bh. pravosuđa.
Osim što Rusija ne izručuje vlastite državljane, njene zakonske izmjene predviđaju i zaštitu od izručenja za strance koji su služili u ruskim oružanim snagama, a koje traže matične zemlje.
Šta je Anđelko Milićević uradio u Doboju?
Milićević je 12. februara 2020. godine u Okružnom sudu u Doboju osuđen na četiri godine i 11 mjeseci zatvora zbog neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga i nedozvoljenog držanja eksplozivnih materija.
On je sporazumno priznao krivicu, a s njim su osuđena još dvojica Dobojlija, jer su nabavljali i prodavali drogu spid.
Sva trojica su uhapšena nakon što su drogu pokušali prodati prikrivenim inspektorima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske.
Milićević je bio dobavljač, a na dan hapšenja u njegovom stanu, osim droge, pronađena su i dva kilograma eksploziva.
Presudu je 14. jula 2022. potvrdio Vrhovni sud Republike Srpske, čime je postala pravomoćna, a predmet okončan.
Nekoliko dana kasnije naređeno je izvršenje kazne zatvora, a o tome je obaviještena i policija.
"Do danas, Okružni sud nije zaprimio obavijest od Osnovnog suda u Doboju da je optuženi stupio na izdržavanje kazne zatvora", naveli su za RSE iz ove institucije.
Iz Osnovnog suda u Doboju za RSE kažu da Milićević nikad nije odslužio kaznu jer ga nisu pronašli zbog čega su raspisane domaća i međunarodna potjernica.
Iz Direkcije za koordinaciju policijskih tijela u BiH, u okviru koje je i Ured INTERPOL-a, za RSE nisu mogli govoriti o Milićevićevom slučaju, navodeći “da su informacije namijenjene isključivo za službenu policijsku i sudsku upotrebu”.
Njegovo ime nije među javno objavljenim potjernicama na web-stranici INTERPOL-a.
Hapšenje i puštanje u Sarajevu godinu nakon presude iz Doboja
Godinu i tri mjeseca nakon prvostepene presude iz Doboja, Milićević je u maju 2021. u akciji sarajevske policije i Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapšen u Sarajevu zbog drugih krivičnih djela.
Policija u Sarajevu dobila je informacije o mogućem ugrožavanju života više osoba i nakon dvodnevne opservacije u zasjedi uhapsila Milićevića.
U ukradenom vozilu i stanu koji je koristio pronađeni su pištolj s municijom, marihuana, telefoni, ključevi i kanister sa zapaljivom tečnošću.
Slučaj je preuzelo Tužiteljstvo Kantona Sarajevo i zatražilo pritvor, ali je Općinski sud u Sarajevo odbio prijedlog, te je Milićević pušten na slobodu.
RSE je pitao Općinski sud u Sarajevu kako je Milićević, uprkos ozbiljnosti navoda i njegovoj ranijoj krivičnoj prošlosti, pušten bez mjere pritvora.
U odgovoru je navedeno da u kaznenoj evidenciji tada nije bila evidentirana presuda Okružnog suda u Doboju.
"U vrijeme odlučivanja po prijedlogu Kantonalnog tužilaštva, presuda Okružnog suda u Doboju nije bila pravosnažna", odgovorili su.
Iz Tužiteljstva u Sarajevu su rekli da je u trenutku hapšenja i predlaganja mjere pritvora Milićević bio dostupan.
"Bila je poznata i adresa na kojoj je lice prijavljeno, kao i adresa na kojoj je boravio u Kantonu Sarajevo na kojoj adresi su se i provodile određene istražne radnje.”, navode iz Tužiteljstva.
Kasnije, kako kažu, Milićević se nije odazivao na pozive “u cilju provedbe određenih istražnih radnji i raspisana je potraga da bi naknadno tokom 2024. godine bili informisani od MUP-a RS-a da su u odnosu na isto lice raspisane dvije centralne i jedna međunarodna potjernica", naveli su za RSE.
Ugovor s ruskom vojskom
Nakon svih problema sa zakonom, Milićević je uspio izbjeći bh. pravosuđe i, prema nezvaničnim podacima otići u Srbiju, odakle je dalje otišao u Rusiju.
Tamo je, prema informacijama koje je RSE dobio od Odbrambene obavještajne službe Ministarstva odbrane Ukrajine, potpisao ugovor s ruskom vojskom 14. septembra 2023. godine.
"Borio se u 109. padobranskoj pukovniji", saznao je RSE.
Slične informacije o Milićevićevom pridruživanju ruskoj vojsci RSE je nezvanično dobio od sigurnosnih agencija u BiH.
Nejasno je da li Milićević i dalje aktivno sudjeluje u ruskoj agresiji na Ukrajinu, kao ni gdje se tačno nalazi.
RSE je pokušao stupiti u kontakt s njegovom obitelji u Doboju, ali bez uspjeha. Stariji nalozi na društvenim mrežama pod imenom Anđelko Milićević Žico nisu aktivni nekoliko godina.
Rusija usvojila zakon koji zabranjuje izručenje stranih državljana
Milićević bi, zahvaljujući novom ruskom pravnom okviru, mogao ostati nedostupan bh. organima, nakon što je u februaru 2026. ruski predsjednik Vladimir Putin potpisao zakon kojim se zabranjuje izručenje stranih državljana koji služe ili su služili po ugovoru u ruskoj vojsci ako su sudjelovali u borbenim operacijama.
Zakon zabranjuje njihovo izručenje, dok Rusija ne izručuje ni vlastite državljane.
"BiH može tražiti osobu koju pominjete, ali Rusija apsolutno može odbiti da ga izruči", kaže za RSE sarajevski advokat i bivši sudac Vlado Adamović.
Strani državljani mogu potpisivati ugovore s ruskim Ministarstvom odbrane od 2022. godine, dok je kasnije dodatno pojednostavljeno i stjecanje ruskog državljanstva za one koji služe u vojsci.
Slučaj Milićevića nije prvi koji otvara pravna pitanja u vezi s bh. državljanima u ruskim snagama.
Sud Bosne i Hercegovine je krajem 2025. odbio potvrditi optužnicu protiv Darija Ristića, državljanina BiH koji se borio na strani Rusije u Ukrajini, nakon što je utvrđeno da je u međuvremenu stekao rusko državljanstvo.
Prema važećem zakonodavstvu BiH, krivično djelo pridruživanja stranim vojnim ili paravojnim formacijama ne odnosi se na osobe koje imaju državljanstvo države u čijim snagama služe.
Tužiteljstvo BiH najavilo je mogućnost promjene zakona s ciljem da se spriječe odlasci na strana ratišta, rekao je glavni tužitelj Milanko Kajganić, ali pravni stručnjaci su za RSE pojasnili da bi taj proces mogao biti kompliciran i dugotrajan.
I domaći i strani osuđenici u redovima ruske vojske
Emily Ferris, stručnjakinja za Rusiju pri britanskom think tanku Royal United Services Institute (RUSI), kaže za Radio Slobodna Evropa da ruske vlasti godinama koriste i domaće osuđenike za popunjavanje vojnih redova, a da potreba za ljudstvom često potiskuje ozbiljnije provjere prošlosti regruta.
"Regrutacija se u velikoj mjeri svodi na to ko je dostupan, a ne na to koliko su ti ljudi provjereni", kaže Ferris.
Ona upozorava da motivacija Moskve možda nije zaštita pojedinaca od pravosuđa njihovih matičnih zemalja, već zadržavanje kontrole nad ljudima koji bi se mogli vratiti i govoriti o onome što su vidjeli na frontu.
"Ne mislim da je primarni cilj zaštititi te ljude, koliko spriječiti njihov povratak i potencijalno dijeljenje informacija o načinu na koji Rusija vodi rat", navodi Ferris.
Ferris navodi da postoje i financijski poticaji za regrutaciju stranaca, pri čemu regruteri mogu dobiti veće bonuse za dovođenje stranih državljana u vojsku.
"Nije jasno u kojim razmjerima strani državljani završavaju na frontu, ali se raspoređuju tamo gdje postoji potreba, što može značiti i vrlo rizične pozicije", kaže Ferris za RSE.
Upozorava da poseban sigurnosni rizik predstavljaju povratnici iz rata, posebno oni s kriminalnom prošlošću, jer ratno iskustvo i trauma mogu dodatno otežati reintegraciju.
"Poseban problem nastaje kada se takvi ljudi vrate iz rata, s traumama, vojnim iskustvom i potencijalno dodatnim nasilnim obrascima ponašanja."
Milićevićev slučaj nije izoliran. Ukrajinska vojna obavještajna služba tvrdi da su do kraja marta 2026. identificirana 27.407 strana državljana iz najmanje 135 zemalja koji se bore na strani Rusije, dok Moskva, prema istom izvoru, planira tokom 2026. regrutirati još najmanje 18.500 stranaca.