Od kada je počeo rat u Ukrajini 8,3 miliona ljudi je izbjeglo iz zemlje. Među njima i brojni pripadnici romske zajednice. I dok je u prvim mjesecima ruske invazije Evropa pokazivala izuzetnu solidarnost prema ukrajinskim izbjeglicama, oni romskog porijekla često nisu doživljavali isto.
Od smještanja u posebne prostorije u Moldaviji, do uskraćivanja pomoći u drugim zemljama, pripadnici romske zajednice iz Ukrajine, osim straha od rata sretali su se i s diskriminacijom i anticiganizmom (specifičnim oblikom rasizma prema Romima).
Natali Tomenko iz Omladinske agencije za zagovaranje romske kulture u Ukrajini (ARCA) kaže da je rasizam prema Romima prisutan svuda.
"Bilo je rasizma na granicama, bilo je rasizma u zemljama koje su primale izbjeglice. Postojala je i segregacija s posebnim prostorima gdje su smještani samo Romi u Moldaviji. Postoje slučajevi i u Njemačkoj", kaže Tomenko za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Kaže da ono što je potrebno razumjeti jeste da rat još traje i da se ne može sve riješiti sada.
"Ali sve je dokumentovano", dodaje Tomenko.
Sveprisutna diskriminacija
Procjenjuje se da je prije početka invazije na Ukrajinu u ovoj zemlji živjelo oko 400.000 iz romske zajednice. Od kraja februara prošle godine oko 100.000, uglavnom žena i djece romske pripadnosti, pobjeglo je iz zemlje.
Pojedini su odlučili da ostanu ili zbog porodica ili zbog nedostatka dokumenata. Među onima koji su pobjegli u Evropu, zabilježeni su i razni slučajevi diskriminacije, segregacije i kršenja ljudskih prava.
Na godišnjicu od početka invazije Evropski centar za prava Roma (ERRC) objavio je izvještaj o kršenjima ljudskih prava romskih izbjeglica. Kako kažu, zabilježeni su slučajevi segregacije, nasilnih napada, etničkog profiliranja i diskriminacije.
"Ovaj izvještaj potvrđuje ono što smo mi i brojni drugi aktivisti stalno - sve izbjeglice se u Evropi ne tretiraju jednako", rekao je glasnogovornik ERRC-a, Jonathan Lee."
Navode da u Moldaviji postoje dokazi o sistemskoj segregaciji i lošem postupanju prema romskim izbjeglicama, počevši od granice, preko prevoza do prihvatnih centara samo za Rome. Da Moldavija ciljano smješta romske izbjeglice odvojeno od ostalih upozorio je ranije i Human Rights Watch.
U Mađarskoj su Romi bili segregirani i zlostavljani na ukrajinskoj granici gdje su smatrani "ekonomskim migrantima", a ne legitimnim izbjeglicama.
"U zapadnom dijelu Ukrajine veliki broj pripadnika romske zajednice ima mađarski pasoš. Kada dođu u Mađarsku oni se tretiraju kao EU državljani, a ne kao ukrajinske izbjeglice", kaže Tomenko.
O ovom problemu govori i njen kolega Stephan Muller, savjetnik za međunarodne odnose Centralnog vijeća njemačkih Roma i Sinti, koji kaže da se romske izbjeglice posmatra kao da su iz Mađarske, a ne Ukrajine.
"Negativan uticaj ovoga jeste što koriste ovo da bi rekli 'vidite kakvi su Romi dolaze iz Mađarske samo da bi uzeli našu socijalnu pomoć'", kaže Muller za RSE i dodaje da je duplo državljanstvo koje imaju od ranije sada "njihova loša sreća".
Osim Mađarske i u Češkoj su također zabilježeni loši uslovi, segregacija, zlostavljanje, kao i etničko profiliranje. Muller kaže da im je i u Češkoj uskraćivana pomoć.
I komesarka za ljudska prava Vijeća Evrope Dunja Mijatović naglasila je nejednak tretman prema izbjeglicama romskog porijekla smještenim u Češkoj rekavši da odnos prema njima ističe "duboko ukorijenjene predrasude prema Romima koje još uvijek postoje u češkom društvu".
Važnost uključivanja u plan obnove
Jednak tretman Roma u društvu i uključenost u planove i politike Ukrajine bili su u fokusu i konferencije "Romi kao integralni dio društva u Ukrajini" organizovanoj 14. jula u Berlinu s predstavnicima vlada Njemačke i Ukrajine, međunarodnih ali i organizacija civilnog društva.
Evropa 1995. kada je rat u Bosni i Hercegovini završio, Evropa 1999. kada je rat na Kosovu završio, drugačija je od Evrope danas. U zadnjih 25 godina u Evropi je došlo do jačanja romskog civilnog društva.
Konferenciju su organizovali Centralno vijeće njemačkih Roma i Sinti, zatim ARCA, Omladinska agencija za zagovaranje romske kulture u Ukrajini, kao i Romski ženski fond iz Ukrajine.
"Cilj ove konferencije jeste da kažemo da Romi nisu zaboravljeni. Nisu zaboravljeni sada, da nisu zaboravljeni tokom mjera koje je uvela ukrajinska vlada, ni u mjerama koje je uvela Evropska unija," kaže Muller.
Dodaje i da su Romi već uključeni u plan oporavka Ukrajine.
"Ovo su već dobri koraci, ali nije dovoljno."
U dokumentu kojeg su romske organizacije iz Ukrajine u saradnji sa organizacijama u kojima rade Muller i Tomenko objavili pred konferenciju navodi se da politike na svim nivoima trebaju da imaju u vidu prava i interese Roma.
"Trebaju ići dalje od promocije društvene uključenosti i treba da prepoznaju potrebu borbe protiv anticiganizma, korijena svake društvene isključenosti i diskriminacije u svim relevantnim politikama."
Također se navodi da zemlje koje podržavaju provođenje ukrajinskog plana za obnovu trebaju osigurati da su uključena prava i interesi Roma.
Kada su u pitanju izbjeglice, u dokumentu se navodi da bi zemlje koje su ih primile treba sa razvijaju programe pomoći za Rome, da nude časove jezika, osposobljavanja kao i opciju da djeca pohađaju školu.
"Nikog nije bilo briga za Rome"
Muller također kaže da je u slučaju Ukrajine bitno i da se izbjegne scenarij sa kojim su se suočile romske zajednice nakon ratova u Bosni i Hercegovini i Kosovu.
"Kada je došlo do obnavljanja nakon rata, Romi su manje - više bili zaboravljeni. Kada pogledate u Dejtonski sporazum, nikog nije bilo briga za Rome i druge zajednice. Samo su bili važni Bošnjaci, Hrvati i Srbi. Na Kosovu se radilo samo o Srbima i Albancima. Niko nije brinuo o brigama i potrebama Roma."
I to je dovelo do situacije da Romi ni danas nisu dio ni Bosne i Kosova, kaže Muller.
Dodaje da je još uvijek 100.000 Roma s Kosova u izbjeglištvu.
"I trebamo da stvorimo proces kako se ovo ne bi desilo u Ukrajini," kaže Muller i dodaje da"moramo uključiti Rome u sve što radimo".
Prethodna iskustva Bosne i Kosova su do neke mjere doprinijela da Romi danas budu uključeni u dokumente sa planovima oporavka Ukrajine, ali ipak navodi da je važna i klima i okruženje Evrope u kojem se Evropa danas nalazi.
"Evropa 1995. kada je rat u Bosni i Hercegovini završio, Evropa 1999. kada je rat na Kosovu završio, drugačija je od Evrope danas. U zadnjih 25 godina u Evropi je došlo do jačanja romskog civilnog društva. I uticaja koji je doveo do borbe protiv anticiganizma i rasizma prema Romima koji se smatra uzrokom cijele te situacije. Sve dok se ne borimo protiv rasizma, naše društveno i ekonomske mjere neće pokazati nikakav ili će pokazati ograničen uticaj. Ovaj način razmišljanja nije postojao prije 25 godina," kaže Muller.
Podrška postoji, ali ne dovoljna
Romske zajednice imale su različite probleme u različitim dijelovima Ukrajine, od nedostatka stanovanja do zdravstvene zaštite. Kao i u drugim dijelovima Evrope postoji problem sa nedostatkom dokumenata, što kako kaže Muller predstavlja sada problem za dobijanje kompenzacije za kuće srušene u invaziji.
"Ljudi koji nemaju dokumente ne mogu ići van zemlje," dodaje Tomenko.
No, kaže, problem dokumenata će se riješiti "već nekako", ali da postoji problem diskriminacije i anticiganizma "o kojem se ne brinu svi, nego samo Romi."
"To je dodatan zid i ne možemo pristupiti svemu i biti uključeni u sve programe."
Ipak, kako kaže Tomenko postoji podrška.
"Možda ne sto posto koliko bismo mi željeli, ali postoje vidljivi koraci ako poredite situaciju prije rata kada su Romi bili većinom isključeni iz mnogih socijalnih programa."
Sa druge strane, navodi Tomenko, postoji široka mreža romskih organizacija širom Evrope koje pomažu romskim izbjeglicama.
"Na početku rata Romi su se brinuli za Rome", kaže ova mlada aktivistica.
No, potrebno je uraditi mnogo toga.
"Na kraju će veliki igrači poput recimo ukrajinske vlade biti ti koji će morati razumjeti da su Romi dio i da moraju biti uključeni u kreiranje politika", zaključuje Muller.
Facebook Forum