Dostupni linkovi

Reakcije na intervju Julije Koš: Poljaci su spašavali Židove


Odraz koncentraciononog logora Aušvic - Birkenau u prozoru

Objavljujemo reakciju veleposlanstva Poljske u Hrvatskoj na intervju koji je Julija Koš, istoričarka umetnosti, predavačica jevrejske istorije i Holokausta i autorka nekoliko knjiga i članaka o Holokaustu, dala Radiju Slobodna Evropa u vezi ustaškog pozdrava na grbu branitelja postavljenog u Jasenovcu.
***

Povodom intervjua s gospođom Julijom Koš, židovskom intelektualkom i umirovljenom bibliotekarkom Židovske vjerske zajednice u Zagrebu, objavljenog na portalu www.slobodnaevropa.org, koji je 10. prosinca 2016. vodila novinarka Branka Mihajlović, ljubazno Vam šaljem sljedeće informacije koje se tiču položaja židovske zajednice na od nacističke Njemačke okupiranom području nekadašnje Republike Poljske. Našu reakciju je prije svega izazvao sljedeći citat s netočnom tvrdnjom:

U Poljskoj divlja antisemitizam, gdje Jevreja više i nema jer su ih nacisti, uz obilatu pomoć Poljaka, uništili.

U vrijeme terora njemačke okupacije poljski je narod prema drugim narodima postupao hrabro i čestito, što iskreno ne znači da sramotnih primjera kao što je zločin u mjestu Jedwabno nije bilo. Međutim, na umu treba imati proporcije. Do siječnja 2016. godine 6.620 Poljaka dobilo je odlikovanje „Pravednik među narodima“, što je oko 25% svih dobitnika tog priznanja (ukupno 26.119 do 1. siječnja 2016.). Dio znanstvenika procjenjuje da je broj Poljaka koji su pomagali Židovima značajno veći: prema istraživanju povjesničara i diplomata Władysława Bartoszewskog, dobitnika odlikovanja „Pravnik među narodima“ i počasnog državljanina Izraela, u pomaganju Židovima sudjelovalo je najmanje nekoliko stotina tisuća Poljaka, a prema istaknutom američkom znanstveniku psihologu Hansu G. Furthu taj broj sezao je i do više od milijun poljskih državljana. Pri tome je većina Poljaka koja je pomagala Židovima do danas ostala anonimna, dok su suradnike nacista sudovi Poljske podzemne države gonili i kažnjavali smrću. Okupirana Poljska bila je jedina zemlja u Europi u kojoj je za pomaganje Židovima prijetila smrtna kazna za cijelu obitelj. Ujedno bila je to jedina zemlja čija je podzemna (ilegalna) vlast izvršavala smrtne kazne zbog odavanja Židova njemačkim vlastima.

Unatoč vlastitoj teškoj situaciji, opasnosti od smrtne kazne te golemog rizika postojali su Poljaci koji su bili spremni riskirati svoj život kao i živote svojih najbližih kako bi spasili bližnjeg. Pomoć je pružana individualno ili organizirano, za što je primjer djelovanje Odbora za pomoć Židovima „Żegota” (1942.) te Odbora za spašavanje židovskog stanovništva u Poljskoj (1944.). Među najistaknutijim članovima akcije pomaganja Židovima, između ostalih, bili su Zofia Kossak-Szczucka, Wanda Krahelska-Filipowicz, Irena Sendler, Lucjan Grobelny, Henryk Woliński, Ferdynand Arczyński, Władysław Bartoszewski i mnogi, mnogi drugi.

Posebno mjesto među njima zauzimaju oni Poljaci koji su za svoje junaštvo platili progonom, pa čak i vlastitim životom. Koliko ih je bilo nikada nećemo saznati, isto kao što nikada nećemo doznati točan broj svih onih koji su pomagali Židovima. Bez sumnje nije ih bilo malo. Svjedoče o tome prezimena mnogih poljskih obitelji, čija je jedina krivica bila to što su željeli spasiti svoje židovske sugrađane. Među njima su, između ostalih, Michał Kruk iz Przemyśla, Katarzyna Kazimierczak iz Radoma, Roman Blum i Franciszka Budziaszek-Resich iz Krakova, Ignacy Skorupko te Józef Krawczyk sa suprugom i 9-godišnjim sinčićem iz mjesta Boiska, obitelj Baranek iz sela Siedliska, osmeročlana obitelj Ulm iz mjesta Markowa, obitelji Dec, Lewandowski i Kuszek iz mjesta Pantalowice, 19-oro mještana sela Wola Przybysławska, 33-oje mještana sela Rekówka i Ciepielów, i mnogi, mnogi drugi. Događalo se također da su Poljaci zbog pomaganja Židovima ginuli i izvan granica domovine kao npr. Henryk Sławik, koji je akciju spašavanja vodio u Mađarskoj.

Interes za ove tihe junake pojavio se dosta kasno. Oni koji su pomagali i oni koji su zbog pomaganja Židovima bili pod represijom živjeli su i umirali u tišini. Proces odavanja počasti tim Poljacima u Izraelu je započeo dvadeset godina nakon rata. Odlikovan je samo maleni postotak zaslužnih, ipak ukupno je to više od 6 tisuća Poljaka, što Poljake stavlja na prvo mjesto u Europi. Doprinos onih koji su pomagali Židovima u Poljskoj je prepoznat tek nakon 60-ih godina prošlog stoljeća. Situaciju je otežavala „željezna zavjesa“ u Europi te nedovoljno znanje o akciji Instituta Yad Vashem. Obična skromnost je još jedan razlog zbog kojeg mnogi nisu zatražili priznanje za spašavanje Židova. Do danas postoje oni koji ne žele priznanja i odlikovanja tvrdeći da nisu napravili ništa izuzetno, jer pomagati drugome je obaveza svakog čovjeka.

Kao primjer službenog poljskog stajališta o poljsko-židovskim odnosima za vrijeme okupacije neka posluže riječi predsjednika Republike Poljske Andrzeja Dude izgovorene 17. ožujka 2016. prilikom svečanog otvorenja Muzeja Poljaka koji su spašavali Židove „Obitelj Ulm iz Markowa“: „Neka židovskom narodu kao i našem tragedija tijekom Drugog svjetskog rata bude potresna lekcija. Lekcija iz koje ćemo donositi zaključke mi i buduće generacije, kojima moramo prenijeti istinu. Istinu o Holokaustu, istinu o tome što je bilo; istinu o junaštvu, ali i ponekad tužnu istinu o podlosti. Jer istina gradi bratstvo među narodima te omogućava stvaranje prijateljskih spona. Samo se na istini može zasnivati dobra budućnost.“

Nadam se da gore navedene informacije na malo objektivniji način prikazuju teške poljsko-židovske odnose u okupiranoj Poljskoj.

U Poljskoj i dalje postoji židovska nacionalna manjina, iako je njezina brojnost neusporedivo manja nego u razdoblju prije Drugog svjetskog rata. Najbrojnija židovska organizacija u Poljskoj je Društveno-kulturna udruga Židova u Poljskoj. U našoj zemlji aktivno je 11 židovskih općina, od kojih je većina okupljena u Savezu općina židovske vjeroispovijesti u Poljskoj. Značajnu aktivnost ostvaruje i Židovski povijesni institut u Varšavi.

O odnosu poljskih vlasti, kako državnih tako i lokalnih, prema židovskoj zajednici u Poljskoj i njezinom doprinosu poljskoj kulturi svjedoče sljedeće činjenice: poljska vlada i Grad Varšava zajedno s nevladinim organizacijama suosnivači su nedavno otvorenog Muzeja povijesti poljskih Židova POLIN, kojeg pomažu i financijski; Ministarstvo kulture i narodne baštine i Grad Krakov redovito podupiru održavanje Festivala židovske kulture u Krakovu – jednog od najznačajnijih židovskih festivala u Europi.

Poljska ne bježi ni od suočavanja s tamnim stranicama svoje vlastite prošlosti, što mogu potvrditi riječi poljske premijerke Beate Szydło napisane ove godine povodom godišnjice zločina nad Židovima u gradu Kielcu: "osim časnih stranica poljske povijesti, trebamo pamtiti i događaje koje zaslužuju osudu (...) rekonstrukcija čak i bolne povijesne istine omogućuje izgradnju bolje budućnosti. Budućnosti oslonjene na dijalogu, sjećanju i pomirenju."

Filmovi o bolnim temama poljsko-židovske povijesti sufinanciraju se od strane Poljskog instituta filmske umjetnosti - državne kulturne institucije, koja dio sredstva dobiva od poljskog državnog proračuna i pod nadzorom je Ministarstva kulture.

U slučaju da Uredništvo bude zainteresirano za dodatne informacije na ovu temu spremni smo Vam proslijediti dodatne materijale.

S poštovanjem,

Veleposlanstvo Republike Poljske u Zagrebu

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG