Direktor Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice, organizatora XII festivala bh. drame koji će trajati do 20. maja, Hazim Begagić u intervjuu za RSE kaže kako ne postoji ni minimum podsticaja piscima da rade na svojim dramama.
Begagić: Festival drame ove godine smo otvorili, nekako malo specifično, jednom baletnom predstavom, ali to je prosto bio i naš cilj samim početkom sezone da balet kao integralni dio pozorišne umjetnosti približimo našoj publici. U takmičarskom programu u tih deset festivalskih večeri će biti prikazano deset predstava u konkurenciji, koje se bore za festivalske nagrade pred petočlanim stručnim žirijem u čijem su sastavu ove godine kolege iz regiona. Ono što me zaista veseli kao direktora festivala jeste da festival u potpunosti opravdava svoj međunarodni karakter, budući da se u glavnom programu nalaze predstave iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, Austrije i šest predstava koje su nastale u produkciji bh. teatara.
Begagić: Tako je. U pitanju je tekst savremenog bh. dramskog pisca Almira Bašovića, koji je rađen u koprodukciji tri bečka teatra – ’Potočari party -Priviđenje iz srebrnog vijeka’, u režiji mladog beogradskog reditelja Stevana Bodrože, zatim autorski projekat već izuzetno afirmiranog regionalnog pozorišnog stvaraoca Olivera Frljića, koji ulazi u konkurenciju festivala bh. drame budući da i on lično u nekoliko navrata ističe da se osjeća dijelom ovog prostora i porijeklom je iz Bosne i Hercegovine. Tu je i Prešernovo gledališče Kranj i predstava radnog naziva ’Izbrisani’, koja aktualizira pitanje državljana izbrisanih iz evidencije građana Slovenije početkom 90-ih godina, zatim predstava koju rediteljski potpisuje njen autor, dramski pisac Željko Hubat, inače dramaturg Narodnog pozorišta iz Beograda, koji je rođen u Tuzli, živio jedan dio života i u Zenici, rađeno u produkciji Šabačkog pozorišta, i konačno, autorski projekat Emira Hadžihafizbegovića u produkciji drame Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku.
Begagić: To su tri profesionalna sarajevska pozorišta: SARTR sa predstavom Tanje Miletić-Oručević ’Bio je lijep i sunčan dan’, Pozorište mladih, Emir Imamović, režija Dino Mustafić, ’Samo nek’ ne puca!’, Kamerni teatar, autor Abdulah Sidran, ’U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce’, u režiji Sulejmana Kupusovića. Raduje nas da imamo i pozorište iz Prijedora, kao drugu profesionalnu pozorišnu kuću u Republici Srpskoj, sa čuvenom Kulenovićevom ’Djelidbom’ – to je inače jedina predstava koja je rađena na osnovu dramskog teksta jednog nesumnjivog bh. dramskog klasika Skendera Kulenovića. Tu su i dvije predstave koje je koprodukcijski realiziralo Bosansko narodno pozorište Zenica sa svojim partnerima, prvo sa Bitef teatrom i Hartefaktom, Tanje Šljivar, ’Grebanje ili kako se ubila moja baka’, u režiji Selme Spahić, i autorski projekat Harisa Pašovića ’Mujo, Suljo i Fata u društvu spektakla’, u koprodukciji sa East West centrom iz Sarajeva. To su tih deset predstava koje su u konkurenciji.
Begagić: Upravo tako. Nažalost, kada uporedimo sa Sterijinim pozorjem, gdje imamo prijave od 70-80 predstava nacionalne dramaturgije, Marulićevim danima gdje je ta brojka nešto manja, ali opet daleko iznad ove bosanskohercegovačke. Slična situacija je i u Sloveniji sa četrdesetak prijavljenih predstava. Nas zaista ta brojka iz godine u godinu obeshrabruje. Mi smo uvijek prinuđeni da radimo te uslovno rečeno ’labavije’ selekcije gdje praktično dvije trećine prijavljenih predstava uđe u program. Međutim, ono na čemu zaista insistiramo - ne na samom broju predstava, koliko na njihovoj estetskoj i umjetničkoj razini u onim okvirima koje je festival proteklih godina uspio dostići. Jasen Boko, kolega iz Hrvatske, koji je evo drugu godinu selektor festivala, uspio je, čini mi se, da zadrži taj estetski dignitet samog festivala, tako da raduje sam kvalitet prijavljenih predstava, ali apsolutno obeshrabruje toliko mali broj predstava koje bh. teatri rade na temelju domaćeg dramskog stvaralaštva.
Begagić: Dominiraju svakako teme koje se tiču našeg i dalje tranzicijskog društva i ta neka postratna bh. stvarnost. Selektor je u svom izvještaju to i pomenuo i izrazio nadu da će u tom sadržajnom tematskom smislu doći do nekakvih pomjeranja narednih godina, što se iskreno i nadamo.
Begagić: Da, čini mi se da je baš tako. To je predstava prijedorskog pozorišta koja je prošla selekciju i prošlogodišnjeg brčanskog festivala, u režiji mladog Marka Misirače. Složio bih se s vama kada na taj način karakterizirate ovu zaista više nego zanimljivu i dobru Kulenovićevu dramu.
Begagić: Rekao bih da apsolutno može. Festival bh. drame ima svoju vrlo jasnu misiju i svoj vrlo jasan cilj – da na ovaj način, putem manifestacije koju organiziramo jednom godišnje, pokušamo dati nekakav svoj mali doprinos afirmaciji bh. dramskog stvaralaštva i savremene književne, odnosno dramske produkcije u Bosni i Hercegovini, bez koje apsolutno nema ni autentičnog bh. pozorišta. Međutim, mi preko ovog manifestacionog oblika kulture nismo u prilici učiniti nekakve značajnije pomake bez nekih drugih sistemskih rješenja. Činjenica zaista jeste da ne postoji ni minimum podsticaja bh. književnicima ili, konkretnije, dramskim piscima da rade na svojim dramama. Niko im ne omogućava ni minimum preduvjeta da se zaista tokom godine posvete pisanju i da im daje nekakav minimum garancije da će to što oni rade biti i scenski uprizoreno. Ono što je važno ove godine jeste da smo uspjeli uvezati studente dramaturgije sarajevske i banjalučke Akademije, kojima će se pridružiti i kolege iz Zagreba i Beograda, i u nekoliko dana druženja i rada sa kolegama profesorima iz okruženja, ako ništa, barem će uspostaviti te lične kontakte, ne bi li se ta struka i ta profesija uvezala i ne bi li iz toga proizašlo jačanje ugleda, značaja i važnosti kojeg je dramski pisac izgubio, ne znam ni ja kad i ne znam ni ja zašto.
Begagić: Zaista nije jednostavno. Festival bh. drame sa svim svojim festivalskim troškovima u principu košta oko 40-50 hiljada KM, međutim, mi festival uspijevamo završiti sa više nego duplo manjim sredstvima, koja pokušavamo osigurati na razne načine, pored onog redovnog modela finansiranja, a to su prijave na ove različite razine vlasti u Bosni i Hercegovini, konkurse koje oni raspisuju za projekte u kulturi. Zaista, sve više pažnje posvećujemo tim nekakvim alternativnim oblicima finansiranja, što u ovakvim ekonomskim, ali i kulturno-političkim okolnostima nije baš sasvim jednostavno. Važno je da imamo tim koji je u potpunosti posvećen tom poslu i da imamo vrlo dobre partnerske, poslovne i umjetničke relacije s ansamblima u Bosni i Hercegovini i regionu, koji je po principu razmjene predstava. Kada mi odlazimo tokom sezone u te teatre, imamo onda uzvratne posjete od tih kolega. Imamo apsolutno odsustvo bilo kakve naknade za te umjetničke ansamble koji nas posjećuju. I to je jedan od načina racionalnog vođenja festivala, koji nam omogućava da imamo ovoliki broj programa.
Begagić: Hvala vam mnogo na interesu za naš festival. Pozivam publiku da se svakako informiše o našim sadržajima i da posjeti Bosansko narodno pozorište Zenica.
RSE: Hazime, evo – festival je počeo prije tri dana, trajeće do 20. maja, pa da krenemo s programom: šta je već viđeno, šta će i ko će se to pojavljivati na sceni Bosanskog narodnog pozorišta?
Begagić: Festival drame ove godine smo otvorili, nekako malo specifično, jednom baletnom predstavom, ali to je prosto bio i naš cilj samim početkom sezone da balet kao integralni dio pozorišne umjetnosti približimo našoj publici. U takmičarskom programu u tih deset festivalskih večeri će biti prikazano deset predstava u konkurenciji, koje se bore za festivalske nagrade pred petočlanim stručnim žirijem u čijem su sastavu ove godine kolege iz regiona. Ono što me zaista veseli kao direktora festivala jeste da festival u potpunosti opravdava svoj međunarodni karakter, budući da se u glavnom programu nalaze predstave iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, Austrije i šest predstava koje su nastale u produkciji bh. teatara.
RSE: Da pojasnimo, radi se o četiri teksta bh. pisaca za koje su bile zainteresovane kuće izvan naših granica?
Begagić: Tako je. U pitanju je tekst savremenog bh. dramskog pisca Almira Bašovića, koji je rađen u koprodukciji tri bečka teatra – ’Potočari party -Priviđenje iz srebrnog vijeka’, u režiji mladog beogradskog reditelja Stevana Bodrože, zatim autorski projekat već izuzetno afirmiranog regionalnog pozorišnog stvaraoca Olivera Frljića, koji ulazi u konkurenciju festivala bh. drame budući da i on lično u nekoliko navrata ističe da se osjeća dijelom ovog prostora i porijeklom je iz Bosne i Hercegovine. Tu je i Prešernovo gledališče Kranj i predstava radnog naziva ’Izbrisani’, koja aktualizira pitanje državljana izbrisanih iz evidencije građana Slovenije početkom 90-ih godina, zatim predstava koju rediteljski potpisuje njen autor, dramski pisac Željko Hubat, inače dramaturg Narodnog pozorišta iz Beograda, koji je rođen u Tuzli, živio jedan dio života i u Zenici, rađeno u produkciji Šabačkog pozorišta, i konačno, autorski projekat Emira Hadžihafizbegovića u produkciji drame Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku.
RSE: Da ukratko prođemo i kroz ovih šest predstava naših teatara.
Begagić: To su tri profesionalna sarajevska pozorišta: SARTR sa predstavom Tanje Miletić-Oručević ’Bio je lijep i sunčan dan’, Pozorište mladih, Emir Imamović, režija Dino Mustafić, ’Samo nek’ ne puca!’, Kamerni teatar, autor Abdulah Sidran, ’U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce’, u režiji Sulejmana Kupusovića. Raduje nas da imamo i pozorište iz Prijedora, kao drugu profesionalnu pozorišnu kuću u Republici Srpskoj, sa čuvenom Kulenovićevom ’Djelidbom’ – to je inače jedina predstava koja je rađena na osnovu dramskog teksta jednog nesumnjivog bh. dramskog klasika Skendera Kulenovića. Tu su i dvije predstave koje je koprodukcijski realiziralo Bosansko narodno pozorište Zenica sa svojim partnerima, prvo sa Bitef teatrom i Hartefaktom, Tanje Šljivar, ’Grebanje ili kako se ubila moja baka’, u režiji Selme Spahić, i autorski projekat Harisa Pašovića ’Mujo, Suljo i Fata u društvu spektakla’, u koprodukciji sa East West centrom iz Sarajeva. To su tih deset predstava koje su u konkurenciji.
RSE: Ove godine je na festival prijavljeno četrnaest predstava. Brojka baš i ne fascinira kad se poredi sa autorima i kućama koje se prijavljuju na nacionalne smotre u susjednim zemljama.
Begagić: Upravo tako. Nažalost, kada uporedimo sa Sterijinim pozorjem, gdje imamo prijave od 70-80 predstava nacionalne dramaturgije, Marulićevim danima gdje je ta brojka nešto manja, ali opet daleko iznad ove bosanskohercegovačke. Slična situacija je i u Sloveniji sa četrdesetak prijavljenih predstava. Nas zaista ta brojka iz godine u godinu obeshrabruje. Mi smo uvijek prinuđeni da radimo te uslovno rečeno ’labavije’ selekcije gdje praktično dvije trećine prijavljenih predstava uđe u program. Međutim, ono na čemu zaista insistiramo - ne na samom broju predstava, koliko na njihovoj estetskoj i umjetničkoj razini u onim okvirima koje je festival proteklih godina uspio dostići. Jasen Boko, kolega iz Hrvatske, koji je evo drugu godinu selektor festivala, uspio je, čini mi se, da zadrži taj estetski dignitet samog festivala, tako da raduje sam kvalitet prijavljenih predstava, ali apsolutno obeshrabruje toliko mali broj predstava koje bh. teatri rade na temelju domaćeg dramskog stvaralaštva.
RSE: Da li je prilikom selekcije opredjeljujuće bilo neko tematsko određenje, odnosno, koje teme dominiraju na festivalu?
Begagić: Dominiraju svakako teme koje se tiču našeg i dalje tranzicijskog društva i ta neka postratna bh. stvarnost. Selektor je u svom izvještaju to i pomenuo i izrazio nadu da će u tom sadržajnom tematskom smislu doći do nekakvih pomjeranja narednih godina, što se iskreno i nadamo.
RSE: Ovaj veteranski tekst, Skenderova ’Djelidba’, nekako se uklapa u sve ovo, premda je desetljećima aktuelan, ali prečesto izbjegavan. Evo, sad se pojavio kao nešto što je sjajno rješenje za ovu situaciju.
Begagić: Da, čini mi se da je baš tako. To je predstava prijedorskog pozorišta koja je prošla selekciju i prošlogodišnjeg brčanskog festivala, u režiji mladog Marka Misirače. Složio bih se s vama kada na taj način karakterizirate ovu zaista više nego zanimljivu i dobru Kulenovićevu dramu.
RSE: Da li se na osnovu relativno skromne ponude može govoriti o svojevrsnoj krizi našeg teatra, o krizi kulture uopšte?
Begagić: Rekao bih da apsolutno može. Festival bh. drame ima svoju vrlo jasnu misiju i svoj vrlo jasan cilj – da na ovaj način, putem manifestacije koju organiziramo jednom godišnje, pokušamo dati nekakav svoj mali doprinos afirmaciji bh. dramskog stvaralaštva i savremene književne, odnosno dramske produkcije u Bosni i Hercegovini, bez koje apsolutno nema ni autentičnog bh. pozorišta. Međutim, mi preko ovog manifestacionog oblika kulture nismo u prilici učiniti nekakve značajnije pomake bez nekih drugih sistemskih rješenja. Činjenica zaista jeste da ne postoji ni minimum podsticaja bh. književnicima ili, konkretnije, dramskim piscima da rade na svojim dramama. Niko im ne omogućava ni minimum preduvjeta da se zaista tokom godine posvete pisanju i da im daje nekakav minimum garancije da će to što oni rade biti i scenski uprizoreno. Ono što je važno ove godine jeste da smo uspjeli uvezati studente dramaturgije sarajevske i banjalučke Akademije, kojima će se pridružiti i kolege iz Zagreba i Beograda, i u nekoliko dana druženja i rada sa kolegama profesorima iz okruženja, ako ništa, barem će uspostaviti te lične kontakte, ne bi li se ta struka i ta profesija uvezala i ne bi li iz toga proizašlo jačanje ugleda, značaja i važnosti kojeg je dramski pisac izgubio, ne znam ni ja kad i ne znam ni ja zašto.
RSE: Mene kao hroničara uvijek fascinira činjenica da neko uspije skupiti novac za festival.
Begagić: Zaista nije jednostavno. Festival bh. drame sa svim svojim festivalskim troškovima u principu košta oko 40-50 hiljada KM, međutim, mi festival uspijevamo završiti sa više nego duplo manjim sredstvima, koja pokušavamo osigurati na razne načine, pored onog redovnog modela finansiranja, a to su prijave na ove različite razine vlasti u Bosni i Hercegovini, konkurse koje oni raspisuju za projekte u kulturi. Zaista, sve više pažnje posvećujemo tim nekakvim alternativnim oblicima finansiranja, što u ovakvim ekonomskim, ali i kulturno-političkim okolnostima nije baš sasvim jednostavno. Važno je da imamo tim koji je u potpunosti posvećen tom poslu i da imamo vrlo dobre partnerske, poslovne i umjetničke relacije s ansamblima u Bosni i Hercegovini i regionu, koji je po principu razmjene predstava. Kada mi odlazimo tokom sezone u te teatre, imamo onda uzvratne posjete od tih kolega. Imamo apsolutno odsustvo bilo kakve naknade za te umjetničke ansamble koji nas posjećuju. I to je jedan od načina racionalnog vođenja festivala, koji nam omogućava da imamo ovoliki broj programa.
RSE: Hazime, hvala mnogo na ovom razgovoru. Ja želim puno, puno predstava i još mnogo, mnogo festivala.
Begagić: Hvala vam mnogo na interesu za naš festival. Pozivam publiku da se svakako informiše o našim sadržajima i da posjeti Bosansko narodno pozorište Zenica.
