Piše. Nevena Bogdanović
"Imamo nauku koja je svetski prepoznata, a koju, ako ja to dobro vidim i dobro cenim, zapravo kažnjavamo što je uspešna", kaže profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu Ognjen Radonjić, komentarišući za Radio Slobodna Evropa (RSE) Nacrt Zakona o nauci i istraživanjima Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Vlade Srbije, o kom je u decembru 2018. godine pokrenuta javna rasprava.
Za predstavnike državnih fakulteta u Srbiji sporan je Član 126 Nacrta zakona, koji kaže da "fakulteti i inovacioni centri ne mogu angažovati istraživače u istraživačkim i naučnim zvanjima", što bi značilo da je neizvesna sudbina oko 1.800 istraživača na fakultetima u Srbiji koji rade na naučnim projektima, a nisu angažovani u nastavi.
Radonjić, koji je u autorskom tekstu za portal Peščanik analizirao Nacrt zakona, ističe da država ima oprečne postupke, jer je u martu prošle godine primila 1.000 mladih istraživača za rad na naučnim projektima, a šest meseci kasnije, Nacrt zakona predviđa zatvaranje njihovih radnih mesta u inovacionim centrima na fakultetima.
"Svi oni koji su tamo trenutno zaposleni, ne zna se tačno šta će biti sa njima jer nikakvu finansijsku obavezu država ne preuzima, već samo daje neke vrlo šture preporuke", kaže Radonjić.
"To je, na primer, da se za jedan broj ovih istraživača procene potrebe fakulteta, da li za njima ima potrebe u nastavi. E sad, nisu to odokativne odluke, broj nastavnika se određuje prema potrebama nastave", objašnjava Radonjić.
"Zatim, za ove institute koji imaju svojstvo pravog lica, da oni naprave procenu da li imaju potrebe za ovim istraživačima. Oni mogu da procene i da im niko ne treba. Pa je onda data preporuka da će preko Fonda za nauku, koji tek treba da se osnuje pod za sada nepoznatim kriterijumima, biti finansirano 20 odsto (istraživača). Kojih su to 20 odsto i koji će biti kriterijumi to ne znamo. I da se ostalima nađe mesto u privredi, ili u institucijama koje će Republika Srbija tek osnovati. Ne znamo ni koje su to institucije", ističe Radonjić.
Jedna od 1.000 mladih istraživača koji su u martu 2018. godine našli svoje mesto u struci je i Marijana Momčilović, studentkinja druge godine doktorskih studija na Odseku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Novom Sadu.
"Tada mi je prvi put omogućeno da radim na fakultetu i u struci, i to je za mene bila velika finansijska olakšica. Pre toga sam bila primorana da radim poslove koje prosto moram da bih platila školarinu. Školarina je na svakih dva meseca 30.000 dinara (oko 250 evra prim.aut.)", priča Momčilović.
Tema projekta na kom učestvuje je kvalitet obrazovnog sistema u Srbiji u evropskoj perspektivi. Trenutno analiziraju reforme koje se obavljaju kako bi se povećala upotreba informaciono-komunikacionih tehnologija.
"Moj ugovor, s obzirom na to da je produžen ove godine, traje do kraja 2019. godine. Ja imam status zaposlenog na Filozofskom fakultetu u zvanju istraživač pripravnik i zaposlena sam na osnovu tog projekta na kom sam konkurisala tada u martu. U nekim momentima imam osećaj kao da to sve (što radim) nije tako priznato, jer se od nas, iako smo zaposleni na fakultetu, zahteva da plaćamo školarinu", objašnjava naša sagovornica.
Mirjana Momčilović kaže da raspravu o nacrtu zakona o nauci prati, jer je zanima na koji način će se rešiti njen status i mogućnost daljeg ostanka na fakultetu.
"Smatram da je ovo bila zaista jedna velika šansa i jedan veliki podsticaj za sve nas koji smo mladi istraživači. Ali bilo bi zaista žalosno kada bi se to nama onemogućilo nekim daljim promenama", ističe Marijana.
Više od 100 primedbi
Državni sekretar u Ministarstvu prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Vladimir Popović za RSE kaže da će to ministarstvo razmotriti primedbu u kojoj istraživači traže izvesniju i sigurniju poziciju u dužem periodu na fakultetu. Na adresu ministarstva stiglo je 115 primedbi na Nacrt zakona.
"Mi ćemo sad te primedbe sagledati, sve dobro obrazložene prihvatiti, i svakako ćemo rešiti pitanje ovih istraživača koji nisu u nastavi a na fakultetima su. Njih ima oko 1.800 u celoj Srbiji", kaže Popović.
Prema najavi Popovića, reakcija ministarstva biće poseban program na period od pet godina za istraživače koji su na fakultetima, a nisu u nastavi.
"Mi smo (nacrtom zakona) planirali da ti istraživači i ubuduće budu angažovani, samo preko projekata Fonda za nauku, a to znači na onaj period do kad traju projekti na kojima su angažovani. Oni su taj status imali praktično i do sada, odnosno bili su angažovani samo u periodu koliko im traje projekat - to u ovom slučaju znači do kraja 2019. godine", kaže Popović.
Petogodišnji program rešenja, prema oceni stručne javnosti, svakako stoji u prvobitnom nacrtu zakona, te ne predstavlja nikakvu novinu. U Nacrtu piše da će se "rešavanje statusa istraživača sprovoditi u narednih pet godina od dana stupanja na snagu zakona".
Za profesora Radonjića sa Filozofskog fakulteta nejasno je angažovanje preko Fonda za nauku.
"Znači, oni će preko Fonda za nauku njima da dodele projekte - ok. Ali preko koje institucije ako nisu na fakultetu? Kako će oni da konkurišu za te projekte? Kako oni sad, kao pojedinci, udruže se - nađu se na kafi pa se dogovore? Kako oni konkurišu za projekte? Nije to slučajno ostalo nejasno, zato što ja ne mislim da oni imaju ideju šta će sa tim ljudima da rade", smatra Radonjić.
Važno sačuvati kadrove
Rektorka Univerziteta u Beogradu Ivanka Popović kaže za RSE da su predstavnici Univerziteta učestvovali na javnim raspravama, kao i da "dolazi do vrlo intenzivne razmene mišljenja" sa predstavnicima ministarstva, kako bi se rešio nastali problem.
"Mi svi sad već nestrpljivo iščekujemo koji bi to bio drugi predlog zakona, koji bi neke nedoumice, koje su se javile u osnovnom nacrtu, raspršio", kaže Popović.
Njihove suštinske primedbe upravo se odnose na status istraživača, jer smatraju da svi istraživači koji su zaposleni u različitim naučnoistraživačkim organizacijama u Srbiji treba da budu podjednako tretirani što se tiče finansiranja.
"Mi sada očekujemo, u veri da će ministarstvo sada prepoznati probleme koji postoje i zabrinutost jednog dela mladih istraživača, da ćemo doći do odgovarajućeg rešenja, jer realno, mi nemamo veliku naučnoistraživačku zajednicu u Srbiji i važno je da te najbolje kadrove sačuvamo", ističe Popović.
Drugi aspekt se odnosi na materijalne troškove istraživanja, kako bi se, prema rečima rektorke Popović, obezbedili ravnopravni uslovi bavljenja naukom.
"To se odnosi na status projektnog i institucionalnog finansiranja, gde smo mišljenja da u svim naučnoistraživačkim organizacijama mora da postoji i jedan i drugi vid finansiranja i o tome smo vodili dosta duge razgovore sa predstavnicima ministarstva i naišli smo na određeni stepen razumevanja", ističe rektorka.
Odsustvo strategije
Naučnim insitutima koji nisu u sklopu fakulteta, već imaju status zasebnih pravnih lica, Nacrt zakona predviđa institucionalno stabilno finansiranje, za razliku od ranijeg projektnog. Pojedini predstavnici fakulteta smatraju da će zbog toga manje novca ostati za fakultetske projekte, jer se ukupni budžet za nauku ne uvećava, te da se mora znati šta su granice institucionalnog finansiranja i kako će se novac deliti.
Međutim, državni sektretar Vladimir Popović kaže da su instituti su do sada bili u diskriminatorskoj poziciji i u negativnom položaju u odnosu na fakultete.
"Oni nisu imali nikakvu vrstu institucionalnog finansiranja, i to nije važilo samo za mlade istraživače, nego i za ljude u zvanjima naučnih savetnika. Mi smo sada kroz ovaj predlog zakona institutima ponudili institucionalno finansiranje, ali ono nije bezuslovno, ono je na period od pet godina, a nakon toga podleže evaluaciji", objašnjava državni sekretar Popović.
Predsednik Zajedince insituta Srbije Duško Blagojević kaže da predstavnici Zajednice nemaju nikakvih sistemskih primedbi na Nacrt zakona, kao i da su nekoliko tehničkih primedbi prosledili resornom ministarstvu.
Blagojević smatra da je šteta da se "jedan sistemski zakon dovodi u pitanje zbog prelaznih i završnih odredbi", koje su tehničko pitanje regulisanja sadašnjeg statusa, koji je "nasleđen i posledica je loših zakona i onoga što je u prošlosti bilo".
"Suština je da je to jedan dobar i reformski zakon koji uvodi red u naučni prostor, a spor oko tog Člana 126 je spor oko prelaznih i završnih odredbi. Taj spor može da se reši tako što bi svi oni fakulteti koji imaju taj problem mogli u direktnom razgovoru sa ministarstvom da to i reše, što je nacrtom i predviđeno kao mogućnost", kaže Blagojević.
Prema Blagojevićevom mišljenju, umesto javnih debata treba sesti za sto sa nadležnima u Ministarstvu prosvete i rešiti problem. Sa druge strane, profesor Radonjić ne deli Blagojevićev optimizam.
"Moje lično uverenje je, iako je bila javna rasprava o ovom dokumentu, gde je rečeno da je to samo nacrt, da tu mogu stvari da se promene, ja mislim da resorno ministarstvo neće to izmeniti, jer ne znaju šta će sa tim istraživačima. Prosto nemaju ideja. Nemaju ideja zato što mi generalno kao društvo patimo od hroničnog odsustva strategije - strateškog pristupa obrazovanju, strateškog pristupa nauci i privrednom razvoju", zaključuje Radonjić.
Iz ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja najavljuju da će 4. februara učestvovati na proširenom rektorskom sastanku predstavnika Univerziteta u Beogradu, gde će biti reči o spornim članovima nacrta zakona. Predlog Zakona o nauci i istraživanjima trebalo bi da uđe u skupštinsku proceduru u martu 2019. godine.
Naučna javnost podseća na to da, dok predstavnici vlasti u medijima insistiraju na tehničkom progresu, inovacijama i digitalizaciji, Srbija za nauku i istraživanje izdvaja 0,86 odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP), što je više nego duplo manje od EU proseka koji iznosi 2.04 odsto BDP.