Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Šta trebate znati o ruskoj predsjedničkoj utrci?


Vladimir Putin na obilježavanja Dana zaštitnika otadžbine, Moskva, februar 2016.

Piše: Robert Coalson, Radio Slobodna Evropa

Dok se Rusi pripremaju za odlazak na birališta predsjedničkih izbora, uobičajena pitanja niko ne postavlja. Niko se ne mora zapitati koji je predsjednički kandidat najefektnije vodio kampanju, ko je predstavio najsnažniju platformu, ko će ići u drugi krug. I niko se ne mora zapitati – a ko će pobijediti.

Aktuelni predsjednik Vladimir Putin će osigurati četvrti predsjednički mandat, ali to ne znači da trenutna dešavanja u Rusiji nisu poučna. Spomenimo ono što je ovaj izborni proces donio u prvi plan.

Putin iznad politike

Tehnički posmatrano, osam je kandidata koji učestvuju na predsjedničkim izborima, sedam je izazivača i aktuelni predsjednik Putin. Međutim, u stvarnosti, Putin je tokom cijele kampanje bio "u prolazu". Nije se uskladio sa bilo kojoj strankom, niti je tražio finansiranje kampanje, ali je, barem službeno, finansirao kampanju iz mnogi kvazidržavnih fondova i iz stranke Ujedinjena Rusija. Nije sudjelovao u televizijskim debatama. Zapravo, to nikad nije činio u svojoj "kampanji". Nije kreirao platformu za kampanju. Nije se rukovao sa brojim ljudima, ljubio bebe, niti odgovarao na unaprijed dostavljena pitanja novinara i birača.

Umjesto toga, cijela njegova kampanja sastojala se od nekoliko iznenadnih nastupa, epskih pojavljivanja poput onoga u obraćanju naciji 1. marta, kao i kratko pojavljivanje na stadionu punom pristalica 3. marta, tokom kojeg je ponudio nejasna obećanja kao "sve ćemo uraditi (za našu djecu i unuke) da budu sretni".

Međutim, značajnije je to što je Kremlj postavio Putina iznad i izvan politike. Šezdesetpetogodišnji političar koji državom vlada već 17 godina, postao je simbol Rusije poput babuški ili dvoglavog orla. Mogu se njegove pristalice žaliti na razne politike ili životne probleme, ali svoje nevolje ne povezuju sa Putinom.

Višedecenijska kontrola Kremlja nad državnim medijima i svim državnim procesima proizvela je takvo stanje u kojem je moguće gunđati zbog niskih penzija ili korupcije. Ipak, direktno prozivanje Putina se naširoko posmatra kao izdaja. Povremeno se mogu čuti i komentari da održavanje izbora narušava Putinov ugled.

Menadžment je ključan i počinje u startu

Godinama se čuju priče da je Rusija zemlja "dirigovane demokratije", ali svakim novim izbornim ciklusom taj stepen "menadžmenta" postaje impresivniji.

Kontrola izbora je najprije uslovljena činjenicom da se odvija u kontekstu strogo kontrolisanog opšteg političkog okruženja u kojem nema značajnijih nezavisnih aktera. Svaka sljedeća anketa pokazuje da većina Rusa "ne vidi drugu alternativu" od Putina, što je jedna od najznačajnijih karakteristika trenutnog političkog sistema.

Gari Kasparov, šahovska legenda i otvoreni kritičar aktuelnog ruskog predsjednika, u odgovoru na pitanje o navodnoj popularnosti Putina je napisao: "Volim odgovoriti pitanjem, ako je neki restoran popularan – da li je to zato što je jedini u gradu i što su ostali spaljeni do temelja?".

Politički stratezi Kremlja su proteklih 18 mjeseci radili na "scenskom postavljanju" izbora. U martu 2016. godine izvikanog čelnika Centralne izborne komisije Vladimira Čurova naslijedila je bivša ombudsmenka za ljudska prava Ela Pamfilova. Došlo je do zamjene mnogih guvernera u problematičnim regionima. Datum održavanja izbora je pomjeren kako bi odgovarao godišnjici ruske aneksije ukrajinskog poluostrva Krima.

Ključne nezavisne organizacije poput centra Levada, koji se bavi istraživanjem javnog mnijenja, i Golos, nevladine organizacije koja nadgleda tok izbora, označene su kao "strani agenti" i učinkovito su marginalizovane ili su – u očima mnogih Rusa koji prate državne medije – barem diskreditovane.

Vođa opozicije Aleksej Navaljni je takođe bio podređen osudi zbog pronevjere novca, u slučaju koji se u Rusiji naširoko shvata kao izmišljen i politički motivisan. Njegov brat Oleg je zbog problema sa osiguranjem osuđen na 3,5 godine zatvora. Izdržavanje kazne ističe za nekoliko mjeseci.

Obim "izbornog menadžmenta" seže sve do izvanrednog dizajna glasačkog listića na kojem se Putinovo ime pojavljuje na sredini bijelog papira. Teško je ne zapitati se – da li je odlučujuća odluka o diskvalifikovanju Navaljnog bila da se njegovo ime na glasačkom listiću abecedno pojavi tik iznad Putinovog?

Naravno, odjeljenje ruskog jezika ozloglašene "fabrike trolova" iz Sankt Peterburga je marljivo radilo u oblikovanju ljudske percepcije izbora i kandidata. Prošlog mjeseca na društvenoj mreži Telegram pojavio se profil osobe koja je navodno zaposlena u tom odjeljenju. On je u poruci od 15. marta objavio, kako je kazao, vladine instrukcije o tome kako treba odgovoriti na neizbježne tvrdnje o izbornoj prevari uključujući i brojne linkove na tekstove koji su, očigledno, već postavljeni u cyber-sferu upravo u tu svrhu.

Mala očekivanja javnosti

Mnogi Rusi, čak i mladi, tradicionalno se drže stabilnosti kao svoje najveće vrijednosti. Većina Rusa vjeruje da izbori nisu korektni, ali nije ih puno ni briga. Samo mali broj Rusa smatra da su izbori realno sredstvo za bilo kakve promjene. Ankete pokazuju da Rusi generalno daju prednost "reformama" ali samo kada je koncept jasno izražen.

"U društvu dominira stav da - ako iko može izvršiti transformaciju - onda je to, paradoksalno, aktuelna vlast", rekli su u decembru za dnevni list Vedomosti analitičar centra Levada Denis Volkov i politokog Andrej Kolesnikov. "Manjak alternative u politici znači da većinu anketovanih ime Vladimira Putina asocira na nadu i reforme."

"Ovaj model koji se godinama primjenjuje, u kojem predsjednik ispunjava nade svih društvenih grupa – on je, uzgred, glavni liberal i glavni nacionalista, pa tako i glavni imperijalista i glavni socijalista – u očima većine pretvara Putina u glavnog reformatora", navode Volkov i Kolesnikov. "Rusi su spremni za promjene, ali ne sa vlastiti trošak i, poželjno, bez njihovog aktivnog učešća."

Prijetnja silom iza fasade

Uprkos ruskom snažno upravljanom i kontrolisanom političkom prostoru, prisustvo sile je neizbježno. Javnost dobro zna da su policija i sudstvo vladini alati. Ne postoji pretpostavka da će se jedna grana vlasti suprotstaviti drugoj da bi zaštitila prava pojedinaca.

Putin je 2016. godine oformio Nacionalnu gardu od oko 400.000 pripadnika, specijalizovanih za suzbijanje nereda, koja igra važnu ulogu u rastjerivanju neadekvatnih opozicionih skupova i praćenju disidenata koje je vlada optužila za vođenje "ekstremističkih aktivnosti".

Dok vlada odmjerava poteze kako bi povećala izlaznost na predstojećim izborima, bilježe se brojni slučajevi pritisaka škola i državnih službenika na đake, studente i ostale radnike ukoliko ne izađu i daju glas.

Teško da prođe ijedan dan bez izvještaja da kancelarija opozicionara Navaljnog u nekom gradu nije bila pretresena. I ukoliko protestuje jedna osoba, što je u Rusiji legalan čin, vlast rutinski onemogućava.

Ukratko, javno razbijanje iluzija o opštoj saglasnosti u današnjoj Rusiji predstavlja čin velike hrabrosti.

S druge strane, "tolerisanje" može biti nagrađeno i jedno je od najčešćih vidova "unapređenja" srednjostaleške porodice. Anketa provedena u februaru otkriva da 96 posto Rusa rad u Federalnoj službi bezbjednosti (FSB) vidi kao "atraktivnu karijeru".

Opozicija u ćorsokaku

Rezultati skoro dvodecenijske "dirigovane demokratije" pokazuju da, zapravo, ne postoji politička putanja za bilo koju alternativu Putinovoj vlasti. Iskustva prethodnih liberala – od Nikite Beliha, bivšeg saradnika ubijenog opozicionara Borisa Njemcova koji je postao guverner oblasti Kirov i koji trenutno služi dugogodišnju kaznu zatvora zbog korupcije, do Ele Pamfilove lično – pokazuju da je "reforma iznutra" teško izvodljiva.

Vječiti liberalni predsjednički kandidat Grigorij Javlinski koji je rekao da će razmotriti prihvatanje službene dužnosti u slučaju Putinove pobjede, tvrdi da je učešće na izborima način reforme "iznutra". On iskušava glasače sa nerealnim izgledom da će natjerati Putina na usvajanje novih politika. Takođe, birače prisiljava da mu dodijele glasove kako bi se mogao pojaviti i u drugom krugu aktuelnih izbora.

Kritičari optužuju Kremlj za uznemiravanje i marginalizovanje svih legitimno nezavisnih političkih pokreta i stranaka, na način da im uskraćuje pravo na oglašavanje, prikupljanje novca, registraciju a pritom im i privodi aktiviste. Novinarka i predsjednička kandidatkinja Ksenija Sobčak je izjavila da će osnovati novu političku stranku na temeljima njene predizborne kampanje, te da će takmičiti na parlamentarnim izborima 2021. godine. Međutim, nepotrebno je misliti da će njena inicijativa biti išta drugačija.

Na predstojećim izborima dominirala je debata – treba li opozicija uopšte učestvovati na izborima. Navaljni poziva na bojkot dok Javlinski i drugi uvjerljivo tvrde da će, ako opozicija ne izađe na izbore, pojava univerzalne podrške Putinu biti dodatno ojačana. Ova debata, u ovom ili drugom obliku, vaskrsava svakim sljedećim izborima Putinove ere i ne postoji zadovoljavajuća odluka. Sama rasprava troši dosta političke energije.

Javlinski je 2011. godine u intervjuu za Radio Slobodna Evropa ponudio analizu ruskog političkog okruženja koja je danas više vjerovatnija nego u trenutku kada ju je pisao: "Nema društvene dinamičnosti. Nema motora koji bi povukao razvoj. Umor se diže. Neslaganja rastu. Otuđenost raste. Ne samo uslijed korupcije, nedostatka ljudskih prava, manjka imovinskih prava, nego i zbog toga što je sve – već dugo vremena – nepromijenjeno i prouzrokuje otuđenje. Promjena je moguća samo ako postoji alternativa".

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG