Dnevnik za Radio Slobodna Evropa vodio Vuk Perišić, književnik, kolumnist i prevodilac.
Subota, 19. novembar 2011.
Neobičan početak dana. S nekolicinom entuzijasta obišao veliko podzemno sklonište u centru Rijeke. Izgrađeno je za vrijeme talijanske vladavine. Opći dojam tjeskoban. Vlaga, tama, zapuštenost i asocijacije na režime koji žive od rata i za rat.
Navečer, dopiru zvukovi s televizora. Ples sa zvijezdama. Nevjerojatno maloumna emisija koja (valjda) upravo zato uživa rekordnu gledanost. Dvoje licemjernih i neduhovitih voditelja prenemaže se i krevelji preko svake podnošljive mjere. Rasulo koje je jugoslavenski prostor doživio devedesetih godina nije samo državnopravno. Ono nije samo ekonomsko i moralno. Ono je bilo temeljito i trajno dokidanje svakog civilizacijskog kriterija.
Nedjelja, 20. novembar 2011.
Za Peščanik dovršavam tekst o nedostatnoj demokratskoj kontroli državnih financijskih poslova. Povod je, dakako, Grčka. Prisjećam se pjesme I sad umire Helada, a s Heladom i svi mi. U predizbornoj kampanji mnoge su male i marginalne stranke zadobile priliku da se pojave na televiziji. Ne zna se što je gore: njihov politički amaterizam i ignorancija na razini seoske krčme ili tipično fašistoidni tonovi: protivljenje pravu na abortus, Evropskoj Uniji, stranom kapitalu, Haaškom sudu... Htio sam se osvrnuti i na te stranke u tekstu za T-Portal ali nije bilo dovoljno prostora.
Ponedjeljak, 21. novembar 2011.
Razmišljam o odjecima i reagovanjima na Internetu, o svakojakim komentarima, blogovima i forumima. Teofil Pančić je o tom ološu pisao nadahnuto i duhovito. Ako se na problem gleda striktno krivičnopravno, mnoge online radenike trebalo
bi goniti, ali to je praktično nemoguće. Riječ je o situaciji koja izmiče pravu. No, s druge strane, to podzemlje daje nezamjenjiv uvid u labirinte, mentalne sklopove, način razmišljanja i pervertiranu emotivnost fašističkog uma. Pažljivim preturanjem po tom smetlištu dala bi se rekonstruirati precizna etiologija mržnje i rata, a već na prvi pogled jasno je do koje mjere su društva na jugoslavenskom prostoru moralno i psihološki unakažena.
Srećom postoje odškrinuti prozori gdje se može udahnuti izvanjski svijet, ili pobjeći od ove stvarnosti, svejedno. Ponedjeljkom se emitira Doktor House. Pedeset minuta užitka u raskrinkavanju licemjerja svakodnevice.
Utorak, 22. novembar 2011.
Nastavlja se predizborni kretenizam. Socijalistička radnička partija, autentični nasljednik nekadašnjih komunista, zaziva samoupravljanje i društveno vlasništvo, no oni barem nisu nacionalisti. Male nacionalističke partije, pak, uporno ponavljaju kako Slavonija može hraniti pola Evrope. To slušam od kad znam za sebe. Iz nepoznatih razloga još je u bivšoj Jugoslaviji promican mit o nadnaravnim prirodnim bogatstvima koja se kriju u panonskom blatu i dinarskom kamenu. Učili smo, primjerice, da "imamo" obilne količine ugljena, a riječ je bila, izuzevši iscrpljenu Rašu, o nekaloričnom lignitu, punom sumpora. Zato je zimi zagrebački i beogradski zrak imao onaj sumporni miris koji bi, u kombinaciji s maglom i vlagom, zadobivao specifičan bouquet. Jugoslavija je bila najveći svjetski proizvođač šljiva u Evropi, možda i u svijetu. Navodno zato što je šljiva voće koje ne zahtjeva posebnu njegu i trud.
Srijeda, 23. novembar 2011.
Evropska kriza posljedica je polovičnosti. U projekt ujedinjenog kontinenta krenulo se bojažljivo, s previše takta i obzira prema partikularnim suverenitetima. Sada je Evropa suočena s lažnom dilemom između odustanka od eura i uspostavom njene fiskalne suverenosti koja bi nadzirala budžetsko ludilo. Dakako, da bi
druga mogućnost bila bolja alternativa, no nije problem u tome. Ne postoji politička volja da se hrabro krene u projekt Sjedinjenih Evropskih Država, što se mora dogoditi prije ili kasnije. Ako umjesto toga Evropljani odaberu nacionalizam, prepustit će svoju sudbinu samovolji svojih državica i žalobnom životu u ustajaloj samodovoljnosti. Takav odabir ne bi bio ništa drugo nego svjesno prihvaćanje rizika nove epohe ratova.
Četvrtak, 24. novembar 2011.
Čitam izvrsnu knjigu Milutina Mitrovića Postmoderna vremena. Iako je zbirka članaka koje je Mitrović objavljivao proteklog desetljeća, knjiga pruža izvrstan uvid u stanje moderne svjetske ekonomije i njene paradokse. Pisana je onom jasnoćom izraza za koju su sposobni samo autori koji posjeduju besprijekornu jasnoću misli.
Ivica Dačić je izišao iz ormara u koga se ionako sklonio samo iz taktičkih razloga. Nasljednik Slobodana Miloševića izjavio je kako je poruka da Srbija neće ratovati za Kosovo – pogrešna. Osjećam gađenje, užas i zadah devedesetih godina. I nevjericu. Zbog drske spremnosti da se zbog jedne fikcije riskiraju ljudski životi. Dačić je svojom izjavom obvezao demokratsku javnost Srbije da ultimativno zahtjeva uklanjanje SPS-a s političke scene. To nije ni političko ni pragmatsko pitanje, nego pitanje moralnog opstanka demokracije u Srbiji.
Petak, 25. novembar 2011.
Večeras je u gradu predstavljanje knjige Ivana Čolovića Za njima smo išli pevajući – junaci devedesetih u izdanju sad već slavne Biblioteke XX vek. Rijetko posjećujem slične skupove, ali ovoga puta napravit ću iznimku.
Subota, 19. novembar 2011.
Neobičan početak dana. S nekolicinom entuzijasta obišao veliko podzemno sklonište u centru Rijeke. Izgrađeno je za vrijeme talijanske vladavine. Opći dojam tjeskoban. Vlaga, tama, zapuštenost i asocijacije na režime koji žive od rata i za rat.
Navečer, dopiru zvukovi s televizora. Ples sa zvijezdama. Nevjerojatno maloumna emisija koja (valjda) upravo zato uživa rekordnu gledanost. Dvoje licemjernih i neduhovitih voditelja prenemaže se i krevelji preko svake podnošljive mjere. Rasulo koje je jugoslavenski prostor doživio devedesetih godina nije samo državnopravno. Ono nije samo ekonomsko i moralno. Ono je bilo temeljito i trajno dokidanje svakog civilizacijskog kriterija.
Nedjelja, 20. novembar 2011.
Za Peščanik dovršavam tekst o nedostatnoj demokratskoj kontroli državnih financijskih poslova. Povod je, dakako, Grčka. Prisjećam se pjesme I sad umire Helada, a s Heladom i svi mi. U predizbornoj kampanji mnoge su male i marginalne stranke zadobile priliku da se pojave na televiziji. Ne zna se što je gore: njihov politički amaterizam i ignorancija na razini seoske krčme ili tipično fašistoidni tonovi: protivljenje pravu na abortus, Evropskoj Uniji, stranom kapitalu, Haaškom sudu... Htio sam se osvrnuti i na te stranke u tekstu za T-Portal ali nije bilo dovoljno prostora.
Ponedjeljak, 21. novembar 2011.
Razmišljam o odjecima i reagovanjima na Internetu, o svakojakim komentarima, blogovima i forumima. Teofil Pančić je o tom ološu pisao nadahnuto i duhovito. Ako se na problem gleda striktno krivičnopravno, mnoge online radenike trebalo
Već na prvi pogled jasno je do koje mjere su društva na jugoslavenskom prostoru moralno i psihološki unakažena.
Srećom postoje odškrinuti prozori gdje se može udahnuti izvanjski svijet, ili pobjeći od ove stvarnosti, svejedno. Ponedjeljkom se emitira Doktor House. Pedeset minuta užitka u raskrinkavanju licemjerja svakodnevice.
Utorak, 22. novembar 2011.
Nastavlja se predizborni kretenizam. Socijalistička radnička partija, autentični nasljednik nekadašnjih komunista, zaziva samoupravljanje i društveno vlasništvo, no oni barem nisu nacionalisti. Male nacionalističke partije, pak, uporno ponavljaju kako Slavonija može hraniti pola Evrope. To slušam od kad znam za sebe. Iz nepoznatih razloga još je u bivšoj Jugoslaviji promican mit o nadnaravnim prirodnim bogatstvima koja se kriju u panonskom blatu i dinarskom kamenu. Učili smo, primjerice, da "imamo" obilne količine ugljena, a riječ je bila, izuzevši iscrpljenu Rašu, o nekaloričnom lignitu, punom sumpora. Zato je zimi zagrebački i beogradski zrak imao onaj sumporni miris koji bi, u kombinaciji s maglom i vlagom, zadobivao specifičan bouquet. Jugoslavija je bila najveći svjetski proizvođač šljiva u Evropi, možda i u svijetu. Navodno zato što je šljiva voće koje ne zahtjeva posebnu njegu i trud.
Srijeda, 23. novembar 2011.
Evropska kriza posljedica je polovičnosti. U projekt ujedinjenog kontinenta krenulo se bojažljivo, s previše takta i obzira prema partikularnim suverenitetima. Sada je Evropa suočena s lažnom dilemom između odustanka od eura i uspostavom njene fiskalne suverenosti koja bi nadzirala budžetsko ludilo. Dakako, da bi
Dačić je svojom izjavom obvezao demokratsku javnost Srbije da ultimativno zahtjeva uklanjanje SPS-a s političke scene.
Četvrtak, 24. novembar 2011.
Čitam izvrsnu knjigu Milutina Mitrovića Postmoderna vremena. Iako je zbirka članaka koje je Mitrović objavljivao proteklog desetljeća, knjiga pruža izvrstan uvid u stanje moderne svjetske ekonomije i njene paradokse. Pisana je onom jasnoćom izraza za koju su sposobni samo autori koji posjeduju besprijekornu jasnoću misli.
Ivica Dačić je izišao iz ormara u koga se ionako sklonio samo iz taktičkih razloga. Nasljednik Slobodana Miloševića izjavio je kako je poruka da Srbija neće ratovati za Kosovo – pogrešna. Osjećam gađenje, užas i zadah devedesetih godina. I nevjericu. Zbog drske spremnosti da se zbog jedne fikcije riskiraju ljudski životi. Dačić je svojom izjavom obvezao demokratsku javnost Srbije da ultimativno zahtjeva uklanjanje SPS-a s političke scene. To nije ni političko ni pragmatsko pitanje, nego pitanje moralnog opstanka demokracije u Srbiji.
Petak, 25. novembar 2011.
Večeras je u gradu predstavljanje knjige Ivana Čolovića Za njima smo išli pevajući – junaci devedesetih u izdanju sad već slavne Biblioteke XX vek. Rijetko posjećujem slične skupove, ali ovoga puta napravit ću iznimku.