Komentar Sereja Leščenka, priredila Biljana Jovićević
Čestitke. Upravo smo svjedočili viskobudžetnom spektaklu pod naslovom "Resetovanje", u kojem su glavne uloge igrali predsjednik najveće države na evropskom tlu, njegov premijer i poslanici u parlamentu.
Neću analizirati zašto zastupnici oligarha Rinata Ahmetova, Igor Kolomojski i Viktor Pinčuk nijesu glasali protiv Vlade premijera Arsenija Jacenjuka. Premjer već neko vrijeme uspješno sarađuje sa njima. Sve što je trebalo da uradite je da pogledate posljednji šou na ICTV i 1+1 i znali biste zašto ti glasovi nijesu stigli.
Suštinsko pitanje je zapravo o vjernosti “predsjednikove armije”, čije je glasanje pokazalo da je ili predsjednik izgubio svoj uticaj nad svojim “poslovnim krilom“ (što nije izgledno) ili ….
…. Ili je glasanje za obaranje Vlade Jacenjuka išlo po unaprijed pripremljenom scenariju u kojem je predsjednik Petro Porošenko ili bio aktivan učesnik ili je, u namanju ruku, iza scene dirigovao cijelom predstavom. Pojasniću vam kako.
U posljednjem krugu glasanja, sasvim iznenada, 20 poslanika iz Bloka predsjednika Porošenka nije glasalo za izglasavanje nepovjerenja Vladi.
U 7 sati i 50 minuta u popodnevnim satima, paralament je glasao za rezoluciju kojom je iskazano nazadovoljstvo kabinetom premijera Jacenjuka. Za je glasalo 247 poslanika, uključujući i 120 poslanika iz Porošenkovog bloka. Ovo parlamentarno glasanje nije imalo zakonskih posljedica. Ali samo 15 minuta kasnije, u 8 sati 5 minuta, održano je glasanje o mnogo značajnijoj rezulociji - glasanje o nepovjerenju Vladi.
Glasanje koje povlači za sobom moštvo konkretnih konsekvenci, uključujući i promjenu prvog čovjeka izvršne vlasti. To je bio momenat kada će parlament glasati o najvažnijem pitanju za predsjednika, zamjeni Vlade, šta je on i sam tražio nekoliko sati ranije. A za tu rezoluciju Porošnkov blok obezbijedio je 22 glasa manje. Ne dva glasa manje, već 22 koja su se nekako brzometno istopila u periodu od 15 minuta.
Pogledajmo pažljivije ko nije glasao. Lista uključuje biznismene koji se plaše samo jedne stvari - da ne izazovu Porošenkov bijes. Pogledajte imena onih koji nijesu glasali za rezoluciju: Ruslan Demčak, Gleb Zahorij, Boris Kozir, Andrij Pavelko, Oleksandar Tretiakov. Sve ljudi koji su lično odani Porošenku. Ili, na primje,r general Viktor Korol, koji je uspostavio bliske veze sa Porošenkom u nekoliko sastava Vrhovne rade. Predsjednik parlamenta Volodimir Hrojsman i njegov vjerni Vitalij Tkačuk takođe nijesu glasali za izlasavanje nepovjerenja Jacenjukovoj Vladi. Kao ni menadžer i poslovni partner Borisa Ložkina, Grigorij Šverk. U ovakvim situacijama svaki glasa je zlata vrijedan.
Generalno stoga izgleda čudno da organizujete glasanje o izglasavanju nepovjerenja Vladi onda kada je jasno da nemate dovoljno glasova da to podržite. Ali Hrojsman, koji je uvjek uspjevao da radi po legislativi, u ovom je opasnom momentu odlučio da ide naprijed sa glasanjem, umjesto da to pitanje ostavi po strani na dalje razmatranje.
No hajmo dalje, da pogledamo jednu važnu, a očiglednu činjecu - kako je poslanik Oles Dovij glasao. Dovij je čovjek iznutra, iz Porošenkove grupe poslanika biznismena koji se zovu Narodna volja. Kada je riječ o uticaju, on je već nadmašio svog prijatelja, Sergeja Berezenka. Dovij sakuplja glasove za Porošeneka u kritičnim situacijma i nikad ne govori ništa protiv Porošenkovih stavova o bilo čemu.
Dakle u nakritičnijem momentu, kada je u igri bilo glasanje o obaranju Jacenjuka, on je uklonio svoju glasačku kartu. Pogledajte rezulat glasanja – saopšteno je da je Dovij odsutan.
Ali cinazam situacije postao je očigledan, kada je, nakon što su glasovi prebrojani i postalo jasno da će Vlada preživjeti, Dovij uložio zahtjev zvaničnicima paralamenta da se njegov glas u korist rezolucije za nepovjerenje Vladi zabilježi!
Možda mi ne vjerujete i mislite da je možda Dovij zaista van sale Rade. Srećom, plenarna sesija Vrhovne rade se snimala. I u trenutku glasanja za nepovjerenje Vladi Jacenjuka, jasno se vidi da Dovij sjedi na svom mjestu, okrenut tako da razgovara sa Volodimirom Litvijnom i ... ne glasa.
Osim toga nije Dovij bio jedini koji je tražio da se njegov glas doda nakon što je sve poznato, već su to učinila još četri zastupnika Narodne volje. Svi oni su u trenutku glasanja uklonili svoje glasačke karte iz sistema.
Zašto su iz Narodne volje - čiji su članovi, inače proizvođači gasa Jarosav Moskalenko i Oleksandar Oniščenko Kadirov, uvijek dimili na Jacenjuka zbog povećavanja naknada koje plaćaju, i koji stalno traže načine da se umile Porošenku - odjednom odlučili da ne glasaju?
Zašto uopšte obraćamo toliko pažnje na nesrećnog Dovija?
Zato što je on taj koji sakuplja dugove za Porošenka na slobodnom političkom tržištu. Dovij je bio povezan sa Sergejom Berezenkom i Igorom Konenkom dugo godina i u mnogim projeketima još u vrijeme njihovog zajedničkog rada na Černovjetcki bloku. On je sada zadužen za okupljanje Porošenkovog bloka izvan okvira same koalicije. Dovij je predsjednikov vojnik koji mu je odaniji od mnogih članova Bloka Petro Porošenko. I ko je onda - sa svim ovim iznenađujućim manevrima uklanjanja njegove glasačke karte, pa potom traženja da se njegov glas dodaje nakon poznatog rezulata glasanja – "prodao cijelu utakmicu"?
Naravno, gubljenje njegov odanog glavnog Državnog tužioca generala Viktora Šokina bilo je bolno za predsjednika. No, on je morao da se obaveže na ovu žrtvu još u decembru, kada je meričkom potpredsjedniku Joeu Bidenu u Kijevu dao obećanje da će se riješti Šokina.
Sada, u februaru 2016, dobra prilika ukazala se, ne samo da preda Šokina, već i da ga „proda“ uz značajne koncesije za Porošnka, kao signal da se predsjednikova spremnost za „resetovanje“ nije dogodila zbog otpora u parlamentu.
U stvarnosti, nije čak ni sigurno da Šokin odlazi, utoliko više što je u posljednjih par sedmica Ukrajina vidjela nekoliko primjera u kojima su ljudi „povlačili“ svoje pismene ostavke.
Ali ako zaista ode, onda će lojalni Jurij Sevruk zauzeti njegovo mjesto. I usput budi rečeno, vršilac dužnosti Državnog tužitelja po zakonu nema pravo da traži od parlamenta ukidanje imuniteta ili naloge za hapšenje za bilo kojeg poslanika. Ali to, po svemu sudeći, nikoga ne opterećuje.
Pred očima cijele nacije, tajni dogovor je javno odigran i riječ „reset“ sada nije manje diskreditovana od riječi „deoligarhizcija“.
P.S: Kao i obično pitanje je šta dalje? Takav spektakl nije prošao bez ostavljanja tragova. Svi učesnici će platiti cijenu. Odbacujući „ blagi scenario “ promjene Vlade koja je ogrezla u korupciji, mi ćemo doći do mnogo prisilnijeg scenarija u kojem će bijes javnog mnjenja zahtijevati da svi plate mnogo veću cijenu, i tada prijevremeni izbori neće izgledati kao katastrofa, već kao pojas za spašavanje.
****
Blog se pojavio na websajtu "Ukrajinska Pravda". Sergej Leščenko je novinar, aktivista protesta na Euromaidanu 2013. – 2014, i sam član Vrhovane Rade – ukrajinskog parlamenta iz Bloka predsjednika Petra Porošenka.
