Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Amnesty International: Porodice IDIL-ovaca zlostavljane u Iraku


Prizor iz izbjegličkog kampa u Iraku, fotoarhiv

Više hiljada iračkih žena i djece za koje se smatra su povezani s tzv. Islamskom državom Iraka i Levanta (IDIL) su izolirani, zarobljeni i iskorištavani u Iraku, navodi se u posljednjem izvještaju organizacije Amnesty International (AI).

U kampovima za interno raseljene osobe njima se odbija pristup hrani, vodi i zdravstvenoj njezi. Mnogi su spriječeni da izvade lične karte i druge dokumente što znači da mnogi ne mogu raditi ili ići u školu. Suočavaju se sa strogim ograničenjima kretanja, bilo zato što nemaju odgovarajuću dokumentaciju ili zato što ih vlasti de facto drže u zatvoreničkim kampovima.

Žene se suočavaju sa seksualnim uznemiravanjem, seksualnim nasiljem i seksualnim iskorištavanjem. Plemenske vlasti i paravojske dosljedno sprečavaju povratak ovih žena i djece njihovim domovima držeći ih u kampovima za interno raseljene osobe.

Situacija sa ženama i djecom za koje se smatra da su povezani s IDIL-om već sad je očajna, ali vjerovatno će postati još gora, navodi Amnesty International "Osuđeni: Žene i djeca izolirani, zarobljeni i iskorištavani u Iraku" (The Condemned: Women and Children Isolated, Trapped and Exploited in Iraq).

Izvještaj je poslan 3. aprila 2018. iračkom premijeru Haideru al-Abadiju, međutim nikakav komentar nisu dobili do 13. aprila kad je ovaj izvještaj finaliziran.

Kolektivno kažnjavanje

Iračka vlada je 9. decembra 2017, nakon tri godine rata, proglasila pobjedu nad IDIL-om. Prema podacima iz januara 2018, ovaj sukob je iza sebe ostavio više od 2,6 miliona interno raseljenih ljudi dok oko 8,7 miliona ljudi treba humanitarnu pomoć. Samo poslije oslobađanja Mosula ostalo je raseljeno gotovo milion ljudi.

Istražitelji Amnesty Internationala obišli su osam kampova za interno raseljene osobe u guverneratima Nineva i Salah al-Din u periodu od 7. decembra 2017. i 29. januara 2018. Razgovarali su sa 92 žene, te 11 službenika u tim kampovima, članovima međunarodnih nevladinih organizacija te službenicima Ujedinjenih naroda.

Kao kršenja ljudskih prava koja je Amnesty registrirao, u izvještaju se ističe ograničen pristup hrani, vodi i zdravstvenoj brizi, neizdavanje ličnih dokumenata, ograničena sloboda kretanja, uznemiravanje i prijetnje, silovanje i seksualno iskorištavanje, kao i blokiranje povratka domovima, maltretiranja s kojima se suočavaju nakon povratka i ponovno vraćanje natrag u kampove za interno raseljene osobe.

Te žene i djeca su, navodi se u izvještaju, podvrgnuti i mučenjima, drže ih u nehumanim uvjetima, a neke žene i djeca su zbog navodne povezanosti s IDIL-om osuđene na smrt, pa i pogubljene. Zlostavljanja provode naoružani ljudi koji operiraju u kampovima, službenici u kampovima i drugi ljudi.

Žene i djeca se podvrgavaju i mučenjima – ističe se u izvještaju.
Žene i djeca se podvrgavaju i mučenjima – ističe se u izvještaju.

Amnesty International navodi da su na hiljade žena i djece stigmatizirani i kažnjeni zbog faktora na koje nisu mogli utjecati kao što su veze, čak i daleke, s muškarcima uključenim u IDIL ili zato što dolaze iz područja koja su bila njegova uporišta. Brojni odrasli muškarci i dječaci su, navodi Amnesty International, odvojeni od porodica, uhapšeni, a mnogi i pogubljeni bez suđenja. Među njima su i oni koji nisu učestvovali u borbama i koji su bili, na primjer, kuhari ili vozači.

Da su žene seksualno iskorištavane u svim kampovima istražiteljima Amnesty Internationala je potvrdilo 26 članova međunarodnih i lokalnih nevladinih organizacija, sadašnjih i bivših službenika UN-a, kao i 19 žena od kojih je devet kazalo da su lično bile prisiljavane na seksualno iskorištavanje. Imena sagovornica su u izvještaju izmijenjena kako bi se zaštitile.

"Zato što smatraju da sam ista kao borac IDIL-a, oni će me silovati i vratiti natrag. Oni žele svima pokazati šta mi mogu uraditi – uzeti mi čast. Ne mogu se osjećati sigurnom u svom šatoru. Želim da imam zidove oko sebe i vrata koja mogu zaključati… Svaku noć sebi kažem: 'Danas je noć kad ću umrijeti", kazala je za Amnesty International dvadesetogodišnja Dana, koja je preživjela nekoliko pokušaja silovanja i koju stalno prisiljavaju da stupi u seksualni odnos sa pripadnikom sigurnosnih snaga u jednom kampu. Ništa bolja situacija nije ni s onima koji su se vratili domovima.

"Ne mogu se osjećati sigurnom u svom šatoru." (ilustrativna fotografija)
"Ne mogu se osjećati sigurnom u svom šatoru." (ilustrativna fotografija)

Amnesty International u izvještaju navodi da su porodice koje su se uspjele vratiti bile napadnute, istjerane iz kuća, hapšene i zlostavljane, što je dovelo do njihovog vraćanja u kampove. Neke od žena kazale su da ne vide nikakvu budućnost za sebe i da razmišljaju o samoubistvu.

Ova organizacija je detaljno dokumentirala i zlostavljanja koja su počinili pripadnici IDIL-a, koja uključuju silovanja i odvođenja u ropstvo hiljada žena, posebno pripadnika jazidske zajednice, što je komisija UN-a ocijenila kao genocid, odvođenja i obučavanja djece za vojnike, samoubilačke napade i korištenje civila kao žive štitove. IDIL-ovci su ubijali i civile koji su pokušali pobjeći iz područja koja su kontrolirali, najčešće javno. Osim Jazida, glavne mete IDIL-a bili su kršćani, te šijitski Šabaci i Turkmeni.

Amnesty International navodi da se počinitelje tih zločina mora privesti pravdi, ali i da se žene i djecu koji nisu počinili zločine ne smije kolektivno kažnjavati jer bi to bilo sijanje sjemena za novi krug nasilja i zločina u Iraku.

Neke žene su govorile i o razlozima zašto su se njihovi muževi priključili IDIL-u. U izvještaju žena imenovana kao Asil je navela da su joj se sviđale religijske vrijednosti prema kojima "žena nosi hidžab i sjedi u kući", ali i da joj se "nije sviđalo nasilje koje su IDIL-ovci provodili".

"Mom suprugu su isprali mozak. Uvijek je bio jako religiozan. Kad je došao IDIL on je rekao da je to pravi put. Nisam se slagala s njim, rekla sam mu da IDIL neće dugo trajati i da treba misliti na naše sinove", govori pak četrdesetšestogodišnja Iman.

Dvadesetšestogodišnja Samar kazala je da se danas suočavaju s više zlostavljanja nego pod IDIL-om.

"Vlasti moraju okrenuti novu stranicu ili neće biti ništa bolji od IDIL-a", kazala je za Amnesty International Jasmina.

U potrazi za muževima

Žene s kojima su razgovarali istražitelji Amnesty Internationala navode kako očajnički pokušavaju doći do bilo kakve informacije o svojim muževima i sinovima koji su uhapšeni nakon što su ih uhapsili pripadnici iračke vojske ili kurdskih snaga.

U izvještaju ove organizacije se navodi da su hiljade muškaraca i dječaka predmet "prisilnog nestanka" – država ili državna agencija ih je uhapsila, zatvorila ili otela i oni se nalaze izvan zakonske zaštite na nepoznatoj lokaciji. Tamo ih se ispituje o njihovoj ulozi u IDIL-u, što često uključuje i mučenje. Oni su zatvoreni često jer nose ista imena kao i osobe čije imena se nalaze u kompjuterskoj bazi koja je sastavljana od 2014. godine na osnovu podataka dobivenih od informatora ili članova zajednice na područjima pod IDIL-om.

"Doveli su nas do škole. Odvojili su muškarce, uključujući i mog brata koji je bio jako bolestan, nije mogao ni hodati. On se nije mogao boriti u redovima IDIL-a, prodavao je slatkiše. Dok su ga odvodili, tukli su ga", opisala je Ruba istražiteljima Amnesty Internationala taj dan iz avgusta 2017. kad je posljednji put vidjela brata.

"Odvojili su muškarce, uključujući i mog brata." (ilustrativna fotografija)
"Odvojili su muškarce, uključujući i mog brata." (ilustrativna fotografija)

Sve ove žene i djeca danas se u kampovima suočavaju sa zlostavljanjima u nehumanim uvjetima za život, bez hrane i vode te zdravstvene njege.

"Vi se IDIL-porodica, za vas nema ništa", opisala je tako Isra tipičnu podjelu hrane i vode. Dvadesetšestogodišnja Nour je ispričala kako joj sin ima dijabetes i da joj u kampu u kojem boravi ne daju inzulin, osim ako ne plati, a da joj stražari ne dozvoljavaju da ode iz kampa u bolnicu u Kajari (Qayyara) u kojoj rade Ljekari bez granica i gdje je taj lijek besplatan. Izaći iz kampa ne mogu jer im vlasti ne žele izdati lične karte, pasoše, rodne i vjenčane listove. IDIL-ovci su im uglavnom oduzeli i uništili stare, a one dokumente koje im je izdao IDIL iračke vlasti ne priznaju.

"Jedni nam kažu da je ovaj kamp uspostavljen da bi se kaznile 'IDIL-porodice. Drugi nam kažu da je to da bi nas se zaštitilo. Kakva je ovo zaštita?", pita se Lina koja boravi u kampu Al-Šahama. U kampovima se stalno suočavaju sa zlostavljanjima.

"Ne možemo izaći same izvan kampa jer nije sigurno za nas. Međutim, isto je i unutar kampa. Nigdje nije sigurno", kazala je Dana istražiteljima Amnesty Internationala. Naoružani muškarci koji operiraju po kampovima, navodi se u izvještaju, prisiljavaju žene na seksualne odnose.

"Živim ovdje sa još šestoro tuđe djece jer je njihova majka uhapšena u Tikritu. Bila sam prisiljena spavati sa članovima policije, vojske i osiguranja jer mi je potreban svaki dinar. Spavala sam sa njih 15. Dali bi mi oko 70.000 dinara (oko 50 dolara). Lično znam još 15 žena koje su prisiljene na to", kazala je dvasetosmogodišnja Tala istražiteljima Amnestyja koja je, kazala je, imala tri neželjene trudnoće i pobačaja u devet mjeseci koji su izvođeni "ubrizgavanjem žutog lijeka".

Sjeme novih sukoba

Mona je kazala istražiteljima Amnestyja da se s majkom i djecom vratila iz kampa u selo kod Džede gdje je ostala četiri mjeseca.

"Nikad se nismo usudili izaći na ulicu. Ljudi su nas vrijeđali na ulici. Jednog dana je šeik (lokalni plemenski vođa) poslao naoružanog čovjeka koji nam je rekao da idemo ili natrag u kamp ili u zatvor. Nakon toga su nam uništili kuću", kazala je.

U izvještaju Amnesty Internationala se navodi da porodice koje se percipiraju da su povezane sa IDIL-om imaju jako malo opcija te da se "moraju suočiti sa omalovažavanjem, nesigurnosti, siromaštvom, eksploatacijom i izolacijom u kampovima za interno raseljene osobe ili sličnim pa i gorim tretmanom izvan kampova".

"Nemamo nikakvih prihoda. Naša djeca su nepismena. Naši muževi su mrtvi. Sjedimo ovdje i čekamo da umremo", kazala je Huda istražiteljima Amnestyja.

U izvještaju se iznose i konkretne preporuke iračkim vlastima, ali i međunarodnoj zajednici i organizacijama kao što su visoki povjerenik UN-a za ljudska prava i povjerenik UN-a za izbjeglice. Amnesty International je u izvještaju naglasio da nepravda koja se nanosi tim ženama i djeci može biti "sijanje sjemena za novi krug nasilja i zločina u Iraku", a jedan od novinara iz tih kampova nazvao je situaciju "tempiranom bombom".

"Nema boljeg mjesta za podizanje nove generacije terorista od ovih kampova", kazao je ovaj novinar istražiteljima. Amnesty International je u izvještaju naglasio da se o "pobjedi nad IDIL-om ne može govoriti vojničkom terminologijom".

Rehabilitacija 'mladunčadi Kalifata Islamske države'
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:01:13 0:00

"Da bi se okončali ciklusi zlostavljanja, marginalizacije i nasilja, iračka vlada i međunarodna zajednica moraju se obvezati na zaštitu prava svih Iračana", zaključuje se u izvještaju organizacije Amnesty International.

  • 16x9 Image

    Predrag Zvijerac

    Diplomirao anglistiku i kroatistiku. U novinarstvu od 2005. U mostarskom Dnevnom listu bio izvršni urednik, u sarajevskom Faktoru urednik vanjskopolitičke rubrike. Od oktobra 2017. radi kao novinar i producent za društvene mreže u digitalnoj jedinici Balkanskog servisa Radija Slobodna Evropa.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG