Smrt devetnaestogodišnje Šejle Bakija koja je ubijena 30. septembra morala bi biti poslednja opomena institucijama da je neophodno reagovati na prijave prijetnji i nasilja. To je poručeno sa protesta građana i nevladinih aktivista održanog u četvrtak (7. oktobar) u Podgorici, kritikujući nadležne da nisu učinili sve kako bi spriječili tragediju.
Šejla Bakija je jedna od žrtvi nasilja u Crnoj Gori za čije ubistvo je osumnjičen njen vjerenik Ilir Đokaj. Krajem avgusta žrtva je podnijela prijavu protiv Đokaja zbog prijetnji u porodičnoj kući ali su nadležni okarakterisali kao prekršaj, a ne kao krivično djelo.
To je izazvalo gnijev javnosti i višednevne proteste protiv nadležnih. Ipak, Osnovno državno tužilaštvo tvrdi da su postupili pravilno i zakonito, kao i da nemaju ingerencije da preventivno djeluju, već da gone počinioce krivičnih djela, a da konkretno prijavljena prijetnja spada u prekršajnu odgovornost. Isto je potvrđeno i 6. oktobra iz Višeg državnog tužilaštva.
Sa protesta 7. oktobra grupa građana zatražila je održavanje hitne sjednice Vlade zbog ubistva Šejle Bakije na kojoj će se analizirati propusti i utvrditi odgovornost svih službenika.
„Zašto je Tužilaštvo dozvolilo da se u mladi ženski život ispali 11 metaka? Na Šejline molbe za spas niko iz Tužilaštva nije reagovao. Tražimo da se ovo nikad više ne ponovi. Svi smo mi Šejla”, rekla je na protestu Aleksandra Sekulić iz nevladine organizacije Sistem.
Povodom ubistva Šejle Bakija, reagovali su ranije iz vrha Vlade, uz poruke da se u ovom, kao i u sličnim slučajevima nasilja nad ženama, moralo reagovati preventivno.
Optužbe na račun Tužilaštva
Maja Raičević iz Akcije za ženska prava za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da odnos Tužilaštva prema Šejlinoj tragediji šalje jezivu poruku ženama da ne prijavljuju nego da trpe nasilje.
„Izjava Višeg državnog tužilaštva da je sve zakonito odrađeno po prijavi Šejle Bakije je ne samo obeshrabrujuća nego nam govori da u ovoj instituciji ne postoji minimum senzibiliteta, razumijevanja i namjere da se nešto mijenja u njihovoj praksi u ovakvim slučajevima. Ako je izgubljen jedan mladi život a imamo ovakvu poruku, šta ja onda da kažem ženama koje dolaze da prijave nasilje? Da im kažem nemojte da dolazite nego ćutite i trpite?“, pitala je Raičević.
Mustafa Pepić iz Pokreta za razvoj Tuzi kaže za RSE da će Šejlina smrt biti prekretnica, odnosno posljednja koja se dogodila nekoj ženi u Crnoj Gori i da će institucije u budućnosti morati da imaju više senzibiliteta i donositi odluke kojima će biti spriječene ovakve tragedije.
„Tvrdim da će se nadležni opametiti nakon svega. Trebalo je nešto ovako da se desi da bismo nešto naučili. Nijesmo bili spremni da djelujemo preventivno što je Šejla platila životom. Siguran sam da više niko u institucijama neće na ovakve slučajeve gledati kao do sada, strogo primjenjujući zakon a zapostavljajući realne rizike po žene koji se u Šejlinom slučaju jasno mogli naslutiti“, kaže Pepić.
Slučaj Šejle Bakije je potvrdio apsurd da je ženama u Crnoj Gori koje trpe nasilje prijava protiv nasilnika jedina mogućnost da se zaštite ali da u praksi ta prijava gotovo da ne znači ništa, kaže za RSE građanski aktivista iz Tuzi Liridon Vuljaj.
„Vidjeli smo nebrojeno puta da prijava nadležnima ništa ne znači a trebalo bi da po njoj reaguju i urade sve da krivično pravno zaštite žrtvu i spriječe dalje nasilje. Ovo je stvarno jeziva poruka za sve žene ali i sve građane. Šejla je prijavila prijetnje a Tužilaštvo procijenilo da je u pitanju prekršaj. Tužilaštvo je na taj način odbacilo Šejlinu prijavu“, smatra Vuljaj.
Građanski aktivista Danijel Kalezić poručuje da institucije treba da prestanu da djeluju sa pozicije arogancije i da proaktivnim djelovanje sprječavaju nasilje a ne da ga svojim odlukama podstiču
„Imamo nasilje institucija koje ovakvim arogantnim odlukama pomažu nasilnicima. Umjesto toga moramo da pošaljemo jasnu poruku da je Šejlina tragedija posljednja šansa za Tužilaštvo da djeluje sa više ljudskosti i senzibiliteta. Ne želimo društvo mizoginije nego društvo koje će da štiti žene, žrtve a kažnjava nasilnike“, zaključio je Kalezić.
Istraživanje pokazalo da je većina žena zabrinuta
Institucijama koje građani danas pozivaju na proaktivan pristup u borbi protiv nasilja nad ženama, prije tri godine su upućene jasne analize i preporuke šta treba promijeniti kako bi se sistemski zaštitile žrtve.
Naime, Organizacija za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) je 2018. godine sprovela detaljno istraživanje o nasilju nad ženama u Crnoj Gori sa jasnim preporukama policiji, sudskoj i izvršnoj vlasti kako da unaprijede oblast zaštite žena od svih oblika nasilja.
Istraživanje je pokazalo da 85 odsto ispitanica smatra da je nasilje nad ženama često a četvrtina njih je rekla da lično poznaje nekoga ko je izložen nasilju.
Gotovo 20 odsto ispitanica kazalo je da su iskusile fizičko i/ili seksualno partnersko ili nepartnersko nasilje nakon 15. godine.
Studija je pokazala da socijalne norme i stavovi doprinose rodnoj nejednakosti i nasilju nad ženama a da se nasilje ne prijavljuje dovoljno zbog nedostatka povjerenja u institucije.
Prema nalazima istraživanja žrtve su zabrinute da ih počinilac može povrijediti ako prijave nasilje. One su brinule i da ih policija ne bi štitila dok čekaju razvod ili suđenje.
„Ovo je takođe povezano s percepcijom o neefikasnosti institucija, pri čemu žene smatraju da je mala vjerovatnoća da će policija i pravosudni sistem brzo procesuirati bilo koji slučaj nasilja nad ženama“, piše u istraživanju od prije tri godine.
Glavni razlog za zabrinutost među ženama bio je taj da im ako nasilje prijave niko neće vjerovati.
Zbog toga bi se se policiji obratile samo u slučaju ozbiljnog fizičkog ili seksualnog nasilja.
Takođe, žrtve se plaše reakcija roditelja i osude okoline. Njih 43 odsto vjeruje da bi se većina njihovih prijatelja složila da „dobra žena treba da poštuje svog muža čak i kada se s njim ne slaže“.
Gotovo polovina ispitanica je rekla da ne zna šta da radi ukoliko doživi nasilje.
Kome da se žene žrtve nasilja obrate za pomoć?
Žene žrtve nasilja u Crnoj Gori zaštitu mogu potražiti u Upravi policije kao i nevladinim organizacijama SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Nikšić, Sigurnoj ženskoj kući, SOS telefonu za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica, Centru za ženska prava i Centru za romske inicijative.
Broj telefona Uprave policije na koji mogu prijaviti nasilnike je 122 a broj nacionalne SOS linije za žrtve nasilja u porodici je 080 111 111. Linija je besplatna, anonima i dostupna non-stop.
Broj Sigurne ženske kuće za žrtve nasilja koja obezbjeđuje sveobuhvatnu pomoć je 069 013 321. I preko SOS telefona za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica žene mogu dobiti pomoć putem brojeva 020 232 254 i 067 805 297, koji se mogu pozvati u bilo koje vrijeme, bilo kog dana.
Od devet do 17 sati radnim danima pomoć se može dobiti od Centra za ženska prava na broju 067 166 800 a non-stop Centru za romske inicijative putem telefona 067 104 700.
