Tokom rata u Bosni i Hercegovini, prema podacima Udruženja logoraša BiH, bilo je 657 logora i drugih mjesta zatočenja, kroz koje je prošlo više od 55.000 ljudi. U logorima su muškarci i žene mučeni, silovani i ubijani.
Stravične slike koje su zabilježili reporteri svjetskih TV kuća početkom 1992. godine na području Prijedora šokirale su javnost. Izgladnjeli i mršavi muškarci, na čijim tijelima su bile povrede od batina koje su dobijali, slike su logora Trnopolje, Omarska i Keraterm.
Samo oni rijetki su ponešto rekli novinarima:
„Onda su nas doveli do te iste kuće. Tu smo izašli iz trakotra.“
Logor u Omarskoj - iz arhiveU logoru Keraterm bilo je oko 5.000, a u Omarskoj oko 8.000 zarobljenih ljudi. Bili su bez hrane, vode i bilo kakvih higijenskih uslova. Više od hiljadu muškaraca i žena u ta dva logora su ubijeni. U logoru Trnopolje žene i djevojčice su silovane, kaže predsjednik Udruženja „Izvor“ Edin Ramulić.
„Logor je pogotovo poznat po silovanju i djevojčica i djevojaka koje su bile odatle odvođene od strane vojnika koji su svraćali zu logor i vršili ta silovanja. Sigurno u Evropi nemamo niti jednog grada kao što je Prijedor gdje imamo toliki broj neprocesuiranih ratnih zločina. Za razliku od Podrinja, gdje su dolazili čak iz drugih država da čine ratne zločine, i iz drugih opština, recimo u Srebrenici, u Prijedoru su sve zločine počinili apsolutno domaći prijedorski Srbi i svi oni, manje-više, žive mirno u Prijedoru,“ kaže Ramulić.
Ništa bolja situacija nije bila ni na području opštine Sanski Most gdje su registrovana 24 logora. Uslovi u kojima su boravili zarobljeni ljudi bili su identični onima na području Prijedora. Preživjeli logoraš Nihad Ključanin kaže da su ga svakodnevno pripadnici Vojske Republike Srpske tukli.
„Tu je bila tuča, tu je bilo ubistava, to su bila izgladnjivanja, to je bilo sve ono što je moglo da uništi pomisao da će čovjek ostati živ u toj ’92. godini,“ priča on.
Drastično kršenje ljudskih prava
Bivši logoraši i danas imaju traume od zlostavljanja.
„To je široka lepeza posljedica koje ostaju na osnovu dugotrajnog boravka u logoru i izloženosti konstantnom psihofizičkom maltretiranju. Mi, nažalost, nismo u mogućnosti angažirati psihologe i ljude od struke, iz medicine koji bi permanentno to radili,“ kaže predsjednik Udruženja Murat Tahirović.
Psiholog Ibrahim Prohić navodi da su logori u Bosni i Hercegovini devedesetih godina prošlog vijeka bili projekat nastao prije početka rata. On kaže da se radilo o drastičnom kršenju konvencije o ljudskim pravima.
„Ta dimenzija kao da je zaboravljena. Uglavnom se govori o toj nekoj političkoj pozadini i o političkim konsekvencama. Ali zaboravlja se da je to potpuno u suprotnosti sa članom 5. Evropske konvencije koji govori o zabrani nezakonitog lišenja slobode u svim uslovima, dakle i u ratnim uslovima. Ta dimenzija se poslije rata, evo više od 15 godina od završetka rata, ne potencira,“ navodi Prohić.
Uprkos golgotama kroz koja su prošli, status bivših logoraša zakonski nije regulisan. Zbog toga je Udruženje logoraša BiH pokrenulo sudske postupke protiv predstavnika vlasti - jer je to jedina populacija žrtava rata koja od države ne dobija ni marku.
*****
Svi prilozi iz ovosedmičnog programa Pred licem pravde:
Tužilaštvo BiH preuzima nadležnost nad svim ekshumacijama
Na području Hercegovine traga se za 750 nestalih
Kroz zatočeništvo u BiH prošlo preko 55 hiljada ljudi
Civilne žrtve rata u BiH i nakon 15 godina obespravljene
Suljević: Cijelo Sarajevo je bilo cilj
Uhićenja 18 godina nakon zločina u Kulinama
*****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)
Stravične slike koje su zabilježili reporteri svjetskih TV kuća početkom 1992. godine na području Prijedora šokirale su javnost. Izgladnjeli i mršavi muškarci, na čijim tijelima su bile povrede od batina koje su dobijali, slike su logora Trnopolje, Omarska i Keraterm.
Samo oni rijetki su ponešto rekli novinarima:
„Onda su nas doveli do te iste kuće. Tu smo izašli iz trakotra.“
„Logor je pogotovo poznat po silovanju i djevojčica i djevojaka koje su bile odatle odvođene od strane vojnika koji su svraćali zu logor i vršili ta silovanja. Sigurno u Evropi nemamo niti jednog grada kao što je Prijedor gdje imamo toliki broj neprocesuiranih ratnih zločina. Za razliku od Podrinja, gdje su dolazili čak iz drugih država da čine ratne zločine, i iz drugih opština, recimo u Srebrenici, u Prijedoru su sve zločine počinili apsolutno domaći prijedorski Srbi i svi oni, manje-više, žive mirno u Prijedoru,“ kaže Ramulić.
Ništa bolja situacija nije bila ni na području opštine Sanski Most gdje su registrovana 24 logora. Uslovi u kojima su boravili zarobljeni ljudi bili su identični onima na području Prijedora. Preživjeli logoraš Nihad Ključanin kaže da su ga svakodnevno pripadnici Vojske Republike Srpske tukli.
„Tu je bila tuča, tu je bilo ubistava, to su bila izgladnjivanja, to je bilo sve ono što je moglo da uništi pomisao da će čovjek ostati živ u toj ’92. godini,“ priča on.
Drastično kršenje ljudskih prava
Bivši logoraši i danas imaju traume od zlostavljanja.
To je široka lepeza posljedica koje ostaju na osnovu dugotrajnog boravka u logoru i izloženosti konstantnom psihofizičkom maltretiranju, kaže Murat Tahirović.
„To je široka lepeza posljedica koje ostaju na osnovu dugotrajnog boravka u logoru i izloženosti konstantnom psihofizičkom maltretiranju. Mi, nažalost, nismo u mogućnosti angažirati psihologe i ljude od struke, iz medicine koji bi permanentno to radili,“ kaže predsjednik Udruženja Murat Tahirović.
Psiholog Ibrahim Prohić navodi da su logori u Bosni i Hercegovini devedesetih godina prošlog vijeka bili projekat nastao prije početka rata. On kaže da se radilo o drastičnom kršenju konvencije o ljudskim pravima.
„Ta dimenzija kao da je zaboravljena. Uglavnom se govori o toj nekoj političkoj pozadini i o političkim konsekvencama. Ali zaboravlja se da je to potpuno u suprotnosti sa članom 5. Evropske konvencije koji govori o zabrani nezakonitog lišenja slobode u svim uslovima, dakle i u ratnim uslovima. Ta dimenzija se poslije rata, evo više od 15 godina od završetka rata, ne potencira,“ navodi Prohić.
Uprkos golgotama kroz koja su prošli, status bivših logoraša zakonski nije regulisan. Zbog toga je Udruženje logoraša BiH pokrenulo sudske postupke protiv predstavnika vlasti - jer je to jedina populacija žrtava rata koja od države ne dobija ni marku.
*****
Svi prilozi iz ovosedmičnog programa Pred licem pravde:
Tužilaštvo BiH preuzima nadležnost nad svim ekshumacijama
Na području Hercegovine traga se za 750 nestalih
Kroz zatočeništvo u BiH prošlo preko 55 hiljada ljudi
Civilne žrtve rata u BiH i nakon 15 godina obespravljene
Suljević: Cijelo Sarajevo je bilo cilj
Uhićenja 18 godina nakon zločina u Kulinama
*****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)