Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Utjecaj Haškog suda na postdaytonsku BiH


(Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)

Autori: Marija Arnautović i Simon Jennings

Četrnaest godina je prošlo od dana kada su lideri balkanskih država, te svjetskih sila u američkoj zračnoj bazi Wright Petterson zaključili sporazum o miru u BiH, kasnije nazvan Daytonski - prema gradu u kojem je vojna baza smještena. Istim povodom se bavimo pitanjem koliko je osnivanje i rad Haškog suda utjecao na razvoj događaja u postdaytonskoj Bosni.

Mišljenja stručnjaka su podijeljena - dok jedni smatraju da je samim osnivanjem Tribunala mnogo učinjeno, drugi tvrde da nijedan sud, ni internacionalni ni domaći, ne može apsolutno utjecati na proces pomirenja i potpune pravde.

Mnogo toga je postignuto od potpisivanja Daytonskog sporazuma kada su u pitanju pravda i procesuiranje ratnih zločina, smatraju stručnjaci. Kada je riječ o postizanju pravde u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini jedan od najznačajnijih događaja je osnivanje Haškog tribunala, kao i suđenja koja su se odigrala na tom sudu, kaže Stefan Burgon, pravni savjetnik pri IFOR-u, koji je u Bosnu i Hercegovinu stigao odmah nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma. Stefan Burgon danas je advokat u Haškom tribunalu:

„Moje mišljenje je da su suđenja pred ovim Tribunalom imala značajnu ulogu u ponovnom uspostavljanju mira i sigurnosti u Bosni i Hercegovini, ali kada je u pitanju pomirenje, taj efekat je izostao. U proteklih 14 godina Bosna i Hercegovina je postigla veliki napredak, ali moramo biti svjesni toga da će ona morati preći još dug put prije nego što počne funkcionirati kao potpuno nezavisna i suverena država.“


Marko Hoare, britanski istoričar koji je radio kao ekspert pri Haškom tribunalu, smatra da u praksi to ne funkcioniše baš najbolje i da nema dokaza da je procesuiranje osoba osumnjičenih za ratne zločine pomoglo procesu pomirenja ili dovelo do katarze:

„Nema sumnje da je Tribunal zabilježio i neke značajne uspjehe, kao što je procesurianje osoba optuženih za opsadu Sarajeva, za masakr u Srebrenici, za silovanja u Foči i tako dalje, kao i presuda koja je izrečena Momčilu Krajišniku. To su sve uspjesi koji su opravdali postojanje Tribunala. Ali ne smijemo zaboraviti ni velike neuspjehe ovog suda, kao što je izostanak presude protiv bilo kojeg člana srbijanskog rukovodstva za zločine koji su počinjeni u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Takođe, još nijedan vojni ili policijski zvaničnik nije osuđen za zločine u Bosni, Milošević je umro prije nego što mu je presuđeno, a ni Ratko Mladić još nije uhapšen, niti mu se sudi u Hagu.“


Dugogodišnji novinar koji je pratio rad Tribunala u Hagu Emir Suljagić smatra da su ljudi u BiH previše očekivali od Tribunala u Hagu. Suljagić dodaje da procesu pomirenja ne može doprinijeti nijedan sud:

„Utoliko više što to nije bio dio jednog većeg političkog paketa, nego je bio ad hok institucija napravljena umjesto zaustavljanja ratnih zločina u BiH 90-ih godina - on je osnovan u maju 1993. Dakle, on je uvijek bio nekakvo, uslovno govoreći, rezervno rješnje. I to rezervno rješenje je ostalo samom prirodom - na kraju osnivač Tribunala su UN koje su ovdje stajale i sa strane promatrale dok su se u BiH događali najstrašniji zločini.“


Uticaj Tribunala umanjila je činjenica da je geografski tako daleko od Bosne i Hercegovine, naročito što se dugo vremena ovaj sud nije ni trudio da svoj rad približi i objasni ljudima u regionu, pojašnjava Stefan Burgon:

„Na početku svog postojanja Tribunal je uglavnom bio fokusiran na suđenja, i sva su sredstva bila usmjeravana na sudske procese koji su se tu vodili, što i jeste bila njegova primarna zadaća. Ali, istovremeno se stvorio veliki jaz između Tribunala i zemalja u regionu, i Tribunalu je kasnije trebalo mnogo vremena da taj jaz donekle premosti. Različite strane u Bosni i Hercegovini su taj propust Tribunala upotrijebile u svoju korist, pa tako ni proces pomirenja nije uspješan u onoj mjeri u kojoj se to očekivalo.“

Na pitanje koliko koliko su lokalni sudovi za ratne zločine doprinijeli stabilizaciji post-daytonske BiH, Marko Hoare odgovara:

"Ovi sudovi su jako važni jer oni su sad u mogućnosti da procesuiraju čak i osobe optužene za genocid u Bosni i Hercegovini - i ta suđenja su svakako u neku ruku vratila ljudima vjeru u to da je pravda moguća. Ali iako bosanski sudovi mogu uspješno procesuirati čak i one koji su okrivljeni za genocid, ipak se oni uglavnom bave niže rangiranim optuženicima. Dobro je da i Hrvatska i Srbija također procesuiraju osobe optužene za ratne zločine i mora se odati priznanje i tim državama, koje prolaze kroz dug i bolan proces demokratizacije, što su ipak postigle određeni napredak po tom pitanju. Ali, kada govorimo o pomirenju, doprinos lokalnih sudova je također zanemariv.“

Sud BiH ima mnogo veće šanse da doprinese pomirenju i stabilizaciji Bosne i Hercegovine, kaže Emir Suljagić:

„Ali morate imati na umu, da bi to bilo funkcionalno, bilo bi potrebno uspostavljanje nekakvih dodatnih transmisijskih, prijenosnih mehanizama koji bi - da li kroz nekakave javne tribine, kroz javne rasprave, kroz neke druge procese - omogućili prije svega suočavanje sa činjenicama, a potom i proces čiji bi krajnji cilj trebao biti to da ogromna većina stanovništva BiH koja nije učestvovala u zločinima prestane biti talac onih čije su ruke krvave.“

* * *

Pročitajte ostale priloge iz programa Pred licem pravde:

Bez kritike u Bramercovom izveštaju

Topnički dnevnici i dalje sporni

Granić svjedočio na suđenju Markaču

* * *
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.

XS
SM
MD
LG