Vlada Švedske jutros je donijela odluku o oslobađanju Biljane Plavšić. Iz zatvora će Plavšićeva biti puštena 27. oktobra, odnosno sljedećeg utorka, nakon što je odslužila dvije trećine od dosuđenih 11 godina kazne zatvora zbog ratnog zločina nad nesrbima u BiH tokom 1992. godine.
Odlukom Vlade Švedske, Plavšićeva se, u skladu sa zakonima ove zemlje, pušta na prijevremenu slobodu 27. oktobra, nakon što je odslužila dvije trećine kazne. Ovo odluku švedske vlade potvrdio je za RSE portparol švedskog Ministarstva pravde Martin Valfridsson.
Plavšićeva, koja je u zatvoru odslužila dvije trećine kazne za ratni zločin, uslovno je oslobođena, kaže Valfridsson:
„Nakon što napusti zatvor gospođa Plavšić može ići gdje god želi, može ostati i u Švedskoj, ali mi o tome ništa ne znamo. Ona je uslovno oslobođena, što podrazumijeva ista prava kao i za sve ostale, što znači ukoliko prekrši uslove, ili se na bilo koji način se ponaša nedolično, može biti vraćena na dosluženje ostatka kazne. Ukoliko želi, gospođa Plavšić može ostati i u Švedskoj i pretpostavljam da bi joj u tom slučaju švedske vlasti ponudile pomoć.“
Odlukom predsjednika Haškog tribunala Patricka Robinsona 15. septembra, Biljani Plavšić, koja sada ima 79 godina, odobreno je prijevremeno puštanje na slobodu jer je odslužila dvije trećine kazne od 11 godina, na koju je osuđena zbog zločina nad nesrbima tokom rata u BiH. Kao olakšavajuća okolnost uračunato je i dobro vladanje, priznanje krivice, sarađivanje sa Tribunalom, te slabo zdravstveno stanje.
Biljana Plavšić će iz zatvora u Švedskoj otputovati u Beograd, gdje namjerava da provede ostatak života, kaže predsjednik odbora za podršku Biljani Plavšić Svetozar Mihajlović, koji je skoro dvije godine insistirao na njenom puštanju na slobodu:
„Biljana Plavšić dolazi u Beograd i ona će praktično biti u Beogradu. Tamo će stanovati, što nije isključeno da ona, naravno, ide u posjetu i u Banju Luku i u druge dijelove gdje se ukaže potreba. Ali najveći dio vremena, praktično njena adresa će biti u Beogradu.“
Ogorčenje porodica žrtava
U obrazloženju odluke o prijevremenom puštanju na slobodu, predsjednik Tribunala je naznačio da je Plavšićeva, kako se navodi, „pružila dokaze značajne rehabilitacije tokom boravka u zatvoru, a uzeto je u obzir i to što je priznanjem krivice za progon muslimana i Hrvata u BiH još 2002. godine "prihvatila odgovornost u ranoj fazi postupka“. Plavšićeva je, takođe, izrazila kajanje zbog žrtava, uz nadu da će to pružiti utjehu njihovim porodicama, piše u odluci.
Udruženja žrtava i nevladine organizacije u BiH smatraju ovu odluku skandaloznom, uz ocjene da Haški sud nije ispunio svoju namjenu da žrtvama osigura pravdu. Predsjednica Društva za ugrožene narode u BiH Fadila Memišević kaže:
„Mi smo bili ti koji smo stalno izražavali nezadovoljstvo i protestirali, prvo zbog presude Biljani Plavšić, 11 godina, i zato što je ona oslobođena i najteže krivice, a to je zločin genocida, zato što je lažno priznala. I to se sad pokazalo - njeno priznanje nije bilo iskreno. Jedno je ogromno nezadovoljstvo. To je, ustvari, šamar preživjelim žrtvama genocida.“
Biljana Plavšić je priznala u oktobru 2002. krivicu za progon muslimana i Hrvata u 37 opština u BiH 1992. godine. Godinu dana kasnije Sud u Hagu osudio je na 11 godina zatvora. Napominjući da Plavšićeva nije ispoljavala pretjeranu volju da sarađuje s haškim tužilaštvom, predsjednik Haškog tribunala Patrick Robinson je ocijenio da je dovoljno to što je ona svjedočila u procesu protiv Momčila Krajišnika.
Plavšićeva se dobrovoljno predala sudu u Hagu odmah nakon što je je optužena u januaru 2001. godine.
Porodica očekuje Plavšić
Po izlasku iz švedskog zatvora, Biljana Plavšić - prvi osuđenik Haškog tribunala iz kruga optuženih i osuđenih za najteže ratne zločine koji je odslužio svoju kaznu - doputovaće u Beograd, potvrdili su za RSE članovi njene porodice.
“Ona će doći u Beograd, jer je srpski državljanin, ima srpski pasoš i stan u Beogradu”, objašnjava novinar Miroslav Lazanski, inače, blizak rođak nekadašnje predsednice Republike Srpske, jedine žene na optuženičkoj klupi Haškog tribunala, i prve osobe, iz kategorije najtežih ratnih zločina, koja je odslužila kaznu.
Porodica Biljane Plavšić s nestrpljenjem očekuje njen dolazak.
“Pravo da vam kažem očekujemo je već dugo. Ona se, hvala bogu, dobro oseća, ona je jaka ličnost, izdržala je to sve skupa. Ona ima 79 godina, to nisu male godine. Mi, kao porodica, hteli bi da izađemo, da je dočekamo, nemamo nikakve podatke, kad koji avion I tako dalje”, kaže njen brat Zdravko.
Lazanski, poznat u javnosti po dugogodišnjoj analizi vojno-političkih prilika, ima saznanja da će Biljanu Plavšić dočekati i premijer Republike Srpske Milorad Dodik – ako ne u Stokholmu, onda u Beogradu.
“Pretpostavljam da će po nju, kako je rečeno, otići predsednik Vlade Republike Srpske gospodin Milorad Dodik, koji je i najzaslužniji, na neki način, za njeno oslobađanje, jer je jedini od političara brino za nju sve vreme dok je ona bila u zatvoru. Gospodin Dodik je nju i posećivao, brinuo i zauzimao se. Tako da su njegove najveće zasluge što je ona i izdržala daj period, dve trećine, presuđene kazne”, kaže Lazanski.
Izlazak Bijane Plavšić na slobodu, sasvim sigurno, izazvaće i drgačije reakcije, prvenstveno onih koji su direktno ili indiretno bili žrtve ratne mašinerije kojom je i ona upravljala.
“Slučaj Biljane Plavšić pokazuje samo to da pravda nije pravična. Odnosno da zakon ne znači to da će svi interesi i sva osećanja biti zadovoljeni”, kaže antropolog Svetlana Slapšak, daodajući da je u celoj stvari najveće dostignuće to - što joj je suđeno.
“Mora se priznati da je ona orva koja je priznala šta je uradila!”
Ovu činjenicu značajnom smatra i sociolog Janja Beč Nojman:
“Ne zaboravimo da je ona prva od optuženih u Haškom tribunalu koja je rekla da se oseća krivom i to je nešto što je potpuno novo. Do njenog slučaja to nismo imali i nismo imali to da je tako nešto uradila jedna žena. Time se ne poništava ništa od svih zla koje je napravila i za koje je sa dokazima suđena, sa postupkom koji je, po meni, bio pravedan i po svim visokim standardima međunarodnog krivičnog prava. Znači rekla je da se oseća krivom. To je izuzetno važno”, objašnjava Nojman.
“Mislim da će na ovakvu odluku različito reagovati žrtve, različito oni koji su ćutačli i različito oni koji su saučestvovali u zločinu – ratnim zločinima i genocidu. Nije homogena reakcija ali je to, ipak, jedan veliki civilizacijski pomak da se sudilo i preko toga suđenja se distanciralo od ekstremnih oblika nasilja, kao što su ratni zločini i genocid koji se desio u Bosni protiv Bošnjačkog naroda.”
Po mišljenju Svetlane Slapšak, dolaskom u Beograd, u situciju koja joj je možda naklonjena, Plavšićeva, istovremeno i dosta rizikuje, jer – kako kaže – “područje privatnih emocija, vrlo retko dolazi u područje prava i zakona”.
“Kada dođe, onda je to za onoga ko hipotetički želi da se sveti, može da bude mnogo gore nego onome kome hoće da se sveti. Tako da bih predložila svima koji se osećaju veoma razočarano da razmisle o svome statusu građanina. Kao građani, moraju biti zadovoljni rezultatom. Puštena je i to je zakonodavstvo neke druge zemlje u kojoj takva pravila važe i to je nekako to. Zadovoljiti se time znači biti bolji građanin”, poručuje Slapšak.
Više u tekstu Plavšić pomilovana, porodice žrtava ogorčene
Odlukom Vlade Švedske, Plavšićeva se, u skladu sa zakonima ove zemlje, pušta na prijevremenu slobodu 27. oktobra, nakon što je odslužila dvije trećine kazne. Ovo odluku švedske vlade potvrdio je za RSE portparol švedskog Ministarstva pravde Martin Valfridsson.
Plavšićeva, koja je u zatvoru odslužila dvije trećine kazne za ratni zločin, uslovno je oslobođena, kaže Valfridsson:
„Nakon što napusti zatvor gospođa Plavšić može ići gdje god želi, može ostati i u Švedskoj, ali mi o tome ništa ne znamo. Ona je uslovno oslobođena, što podrazumijeva ista prava kao i za sve ostale, što znači ukoliko prekrši uslove, ili se na bilo koji način se ponaša nedolično, može biti vraćena na dosluženje ostatka kazne. Ukoliko želi, gospođa Plavšić može ostati i u Švedskoj i pretpostavljam da bi joj u tom slučaju švedske vlasti ponudile pomoć.“
Odlukom predsjednika Haškog tribunala Patricka Robinsona 15. septembra, Biljani Plavšić, koja sada ima 79 godina, odobreno je prijevremeno puštanje na slobodu jer je odslužila dvije trećine kazne od 11 godina, na koju je osuđena zbog zločina nad nesrbima tokom rata u BiH. Kao olakšavajuća okolnost uračunato je i dobro vladanje, priznanje krivice, sarađivanje sa Tribunalom, te slabo zdravstveno stanje.
Biljana Plavšić će iz zatvora u Švedskoj otputovati u Beograd, gdje namjerava da provede ostatak života, kaže predsjednik odbora za podršku Biljani Plavšić Svetozar Mihajlović, koji je skoro dvije godine insistirao na njenom puštanju na slobodu:
„Biljana Plavšić dolazi u Beograd i ona će praktično biti u Beogradu. Tamo će stanovati, što nije isključeno da ona, naravno, ide u posjetu i u Banju Luku i u druge dijelove gdje se ukaže potreba. Ali najveći dio vremena, praktično njena adresa će biti u Beogradu.“
Ogorčenje porodica žrtava
U obrazloženju odluke o prijevremenom puštanju na slobodu, predsjednik Tribunala je naznačio da je Plavšićeva, kako se navodi, „pružila dokaze značajne rehabilitacije tokom boravka u zatvoru, a uzeto je u obzir i to što je priznanjem krivice za progon muslimana i Hrvata u BiH još 2002. godine "prihvatila odgovornost u ranoj fazi postupka“. Plavšićeva je, takođe, izrazila kajanje zbog žrtava, uz nadu da će to pružiti utjehu njihovim porodicama, piše u odluci.
Udruženja žrtava i nevladine organizacije u BiH smatraju ovu odluku skandaloznom, uz ocjene da Haški sud nije ispunio svoju namjenu da žrtvama osigura pravdu. Predsjednica Društva za ugrožene narode u BiH Fadila Memišević kaže:
„Mi smo bili ti koji smo stalno izražavali nezadovoljstvo i protestirali, prvo zbog presude Biljani Plavšić, 11 godina, i zato što je ona oslobođena i najteže krivice, a to je zločin genocida, zato što je lažno priznala. I to se sad pokazalo - njeno priznanje nije bilo iskreno. Jedno je ogromno nezadovoljstvo. To je, ustvari, šamar preživjelim žrtvama genocida.“
Biljana Plavšić je priznala u oktobru 2002. krivicu za progon muslimana i Hrvata u 37 opština u BiH 1992. godine. Godinu dana kasnije Sud u Hagu osudio je na 11 godina zatvora. Napominjući da Plavšićeva nije ispoljavala pretjeranu volju da sarađuje s haškim tužilaštvom, predsjednik Haškog tribunala Patrick Robinson je ocijenio da je dovoljno to što je ona svjedočila u procesu protiv Momčila Krajišnika.
Plavšićeva se dobrovoljno predala sudu u Hagu odmah nakon što je je optužena u januaru 2001. godine.
Porodica očekuje Plavšić
Po izlasku iz švedskog zatvora, Biljana Plavšić - prvi osuđenik Haškog tribunala iz kruga optuženih i osuđenih za najteže ratne zločine koji je odslužio svoju kaznu - doputovaće u Beograd, potvrdili su za RSE članovi njene porodice.
“Ona će doći u Beograd, jer je srpski državljanin, ima srpski pasoš i stan u Beogradu”, objašnjava novinar Miroslav Lazanski, inače, blizak rođak nekadašnje predsednice Republike Srpske, jedine žene na optuženičkoj klupi Haškog tribunala, i prve osobe, iz kategorije najtežih ratnih zločina, koja je odslužila kaznu.
Porodica Biljane Plavšić s nestrpljenjem očekuje njen dolazak.
“Pravo da vam kažem očekujemo je već dugo. Ona se, hvala bogu, dobro oseća, ona je jaka ličnost, izdržala je to sve skupa. Ona ima 79 godina, to nisu male godine. Mi, kao porodica, hteli bi da izađemo, da je dočekamo, nemamo nikakve podatke, kad koji avion I tako dalje”, kaže njen brat Zdravko.
Lazanski, poznat u javnosti po dugogodišnjoj analizi vojno-političkih prilika, ima saznanja da će Biljanu Plavšić dočekati i premijer Republike Srpske Milorad Dodik – ako ne u Stokholmu, onda u Beogradu.
“Pretpostavljam da će po nju, kako je rečeno, otići predsednik Vlade Republike Srpske gospodin Milorad Dodik, koji je i najzaslužniji, na neki način, za njeno oslobađanje, jer je jedini od političara brino za nju sve vreme dok je ona bila u zatvoru. Gospodin Dodik je nju i posećivao, brinuo i zauzimao se. Tako da su njegove najveće zasluge što je ona i izdržala daj period, dve trećine, presuđene kazne”, kaže Lazanski.
Izlazak Bijane Plavšić na slobodu, sasvim sigurno, izazvaće i drgačije reakcije, prvenstveno onih koji su direktno ili indiretno bili žrtve ratne mašinerije kojom je i ona upravljala.
“Slučaj Biljane Plavšić pokazuje samo to da pravda nije pravična. Odnosno da zakon ne znači to da će svi interesi i sva osećanja biti zadovoljeni”, kaže antropolog Svetlana Slapšak, daodajući da je u celoj stvari najveće dostignuće to - što joj je suđeno.
“Mora se priznati da je ona orva koja je priznala šta je uradila!”
Ovu činjenicu značajnom smatra i sociolog Janja Beč Nojman:
“Ne zaboravimo da je ona prva od optuženih u Haškom tribunalu koja je rekla da se oseća krivom i to je nešto što je potpuno novo. Do njenog slučaja to nismo imali i nismo imali to da je tako nešto uradila jedna žena. Time se ne poništava ništa od svih zla koje je napravila i za koje je sa dokazima suđena, sa postupkom koji je, po meni, bio pravedan i po svim visokim standardima međunarodnog krivičnog prava. Znači rekla je da se oseća krivom. To je izuzetno važno”, objašnjava Nojman.
“Mislim da će na ovakvu odluku različito reagovati žrtve, različito oni koji su ćutačli i različito oni koji su saučestvovali u zločinu – ratnim zločinima i genocidu. Nije homogena reakcija ali je to, ipak, jedan veliki civilizacijski pomak da se sudilo i preko toga suđenja se distanciralo od ekstremnih oblika nasilja, kao što su ratni zločini i genocid koji se desio u Bosni protiv Bošnjačkog naroda.”
Po mišljenju Svetlane Slapšak, dolaskom u Beograd, u situciju koja joj je možda naklonjena, Plavšićeva, istovremeno i dosta rizikuje, jer – kako kaže – “područje privatnih emocija, vrlo retko dolazi u područje prava i zakona”.
“Kada dođe, onda je to za onoga ko hipotetički želi da se sveti, može da bude mnogo gore nego onome kome hoće da se sveti. Tako da bih predložila svima koji se osećaju veoma razočarano da razmisle o svome statusu građanina. Kao građani, moraju biti zadovoljni rezultatom. Puštena je i to je zakonodavstvo neke druge zemlje u kojoj takva pravila važe i to je nekako to. Zadovoljiti se time znači biti bolji građanin”, poručuje Slapšak.
Više u tekstu Plavšić pomilovana, porodice žrtava ogorčene
