Dostupni linkovi

Nova američka agenda slobode


Predsednik Amerike Barak Obama, govori u UN, Njujork, 3.septembar 2010.
Predsednik Amerike Barak Obama, govori u UN, Njujork, 3.septembar 2010.
Predsednik SAD Barak Obama je predočio novi pristup spoljnoj politici, naglašavajući ulogu njegove zemlje kao promotera ljudskih prava, pravde i demokratije u cilju osiguranja globalne bezbednosti i ekonomske stabilnosti.

U govoru na zasedanju Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, Obama je objasnio novu spoljnu politiku koju će voditi Vašington u narednim godinama.

„Ideja je jednostavna – sloboda, pravda i mir u svetu mora početi sa slobodom, pravdom i mirom u životu ljudi kao pojedinaca. Za SAD, to je pitanje od moralne i pragmatske važnosti", istako je Obama.

Obamini stavovi su na tragu njegovog sličnog govora u sredu na samitu UN o milienijumskim razvojnim ciljevima u kome je saopštio da „SAD menjaju način svog delovanja“. U tom govoru, Obama je istakao da će Vašington prestati da meri svoje doprinos razvoju u smislju potrošenih dolara i poslatih količina hrane i lekova. Umesto toga, američki predsednik je istakao da će Vašington „tražiti partnere koji žele da grade sopstvene kapacitete kako bi poboljšali život svojih građana“.

Amerika radi na izgradnji sveta koji podstiče otvorenost – tako da neuspešne zatvorene ili korumpirane ekonomije nikada ne smeju da zasene energiju i inovativnost ljudi - kaže Obama


Na početku svog mandata, Obama nije tako snažno naglašavao značaj ljudskih prava i demokratije kao stubova svoje spoljne politike.
Umesto toga, on se više fokusirao na „zajedničke interese“ država kao način da se promovišu ciljevi iz ekonomske kao i agende nacionalne bezbednosti SAD. No, Obamin govor u UN označava zaokret u tom pristupu, stavljajući naglasak Vašingtona na ohrabrivanje ekonomskih i političkih reformi unutar drugih zemalja.

„Danas, kao i u vreme ekonomskih kriza u prošlosti, pojedini lideri su ostavljali po strani ljudska prava zarad kratkoročne stabilnosti, ili pogrešne teze da ekonomski rast može biti ostvarne nauštrb slobode. Vidimo lidere koji se obrušavaju na civilno društvo, kao i korupciju koja guši preduzetništvo i efikasno upravljanje. Vidimo da se demokratske reforme odlažu unedogled“, kaže Obama.

Mada nije pomenuo nijednu zemlju po imenu sa represivnim režimom, Obama je kritikovao represiju vlada u Iranu, Venecueli i Egiptu nad civilnim društvom.

„Amerika radi na izgradnji sveta koji podstiče ovu otvorenost – tako da neuspešne zatvorene ili korumpirane ekonomije nikada ne smeju da zasene energiju i inovativnost ljudi“, naglašava u svom govoru Obama.

Obama je takođe pozvao građane država koje su se poslednjih decenija oslobodile totalitarnih režima da podrže civilno društvo i prava individua šitom planete:

„Svet kome teži, Amerika ne može sama da izgradi. Da bi i oni koji sada trpe represiju ostvarili ljudska prava, potrebno je da se čuje vaš glas. Apelujem naročtio na one zemlje koje su se oslobodile tiranije i inspirisale svet u drugoj polovini prošlog veka – od južne Afrike do južne Azije; od istočne Evrope do južne Amerike. Ne budite pasivni kada su disidenti posvuda u zatvorima i demonstrante tuku, jer deo cene za našu sopstvenu slobodu jeste i podrška slobodi drugih“.

Američki predsednik je ukazao i na važnost nevladinih organizacija i ostalih grupacija civilnog društva koje nadahnjuju slobodu.

„Civilno društvo je savest naših zajednica i Amerika će se angažovati u inostranstvu i sa građanima osim sa vladama. Mi ćemo prozivati one koji vršre represiju i služićemo kao glas onih koji su bez glasa. Promovisaćemo nove mehanizme komunikacije tako da ljudi budu osposobljeni da se međusobno povezuju“, naglasio je on.
Predsednik Amerike Barak Obama, Pensilvanija, 20. septembar 2010.

Obamin pristup se razlikuje od takozvane „agende slobode“ bivšeg američkog predsednika Džordža Buša – koji je išao dalje od podrške nevladinim organizacijama u sektoru civilnog društva, i podrazumevao je direktan uticaj na represivne režime.

Obamini savetnici opisiju njegov pristup kao „pragmatičan“, ističuči da se manje fokusira na retoriku a više na gradnju kapaciteta za zaštitu slobode i ljudskih prava u novim demokratijama. No, kritičari upozoravaju da tek treba videti da li će se Obama zaista pridržavati u praksi principa koje je izložio u UN.
To će već biti koliko danas testirano tokom Obaminog sastanka na marginama zasedanja Generalne skupštine sa predsednicima Azerbejdžana Ilhamom Alijevom i Kirgizije Rozom Otunbajevom. Režim u Bakuu je često kritikovan od organizacija za ljudska prava kao represivan, jer su opozicioni aktivisti i nezavisni novinari zastrašivani i hapšeni. Ove sedmice porodice dvojice uhapšenih azerbejdžanskih blogera apelaovali su na Obamu da tokom susreta sa Alijevom zatraži njihovo oslobađanje.

Organizacije za zaštitu ljudskih prava takođe dovode u pitanje spremnost vlasti u Kirgiziji da sprovedu istragu etničkih sukoba Kirgiza i Uzbeka ovog leta u kojima je poginulo nekoliko stotina ljudi, kao i da osiguraju pravičnio suđenje za optužene.

Zbog ogromnih rezervi nafte i gasa koje poseduje u Kaspisjkom moru, Azerbejdžan je ekonomski veoma bitan za SAD. Istovremeno, u strateškom smislu i Azerbejdžan i Kirgizija su od krucijalne važnosti za Vašington kao tranzitne rute za snabdevanje NATO snaga u Avganistanu.

Oksfam Internešenel, britanska nevladina dobrotvorna organizacija, pohvalila je Obamine ovonedeljne govore u UN. Međutim, Oksfam ističe da će „smatrati predsednika odgovornim za ispunjavanje obećanog“.

XS
SM
MD
LG