Dostupni linkovi

Mataušić: Očekujem dezavuiranje istine o Jasenovcu i Diani Budisavljević


Nataša Mataušić

Povjesničarka iz zagrebačkog Hrvatskog povijesnog muzeja Nataša Mataušić u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže kako će se vjerojatno revizionisti istine o Jasenovcu dignuti na noge oko njene knjige „Diana Budisavljević. Prešućena heroina Drugog svjetskog rata“.

Mataušić se već desetak godina bavi Dianom Budisavljević, Zagrepčankom austrijskih korijena koja je sa grupom suradnika u najcrnjim vremenima Drugog svjetskog rata pomagala srpskim ženama i djeci i uspjela spasiti bar 7.000 djece iz ustaških logora.

Upravo je ona redateljici Dani Budisavljević ukazala na djelo njene prezimenjakinje, što je rezultiralo vrlo zapaženim filmom „Diana“, a bila je od izuzetne pomoći i u projektu Radija slobodna Europa „Jasenovac, sjećanje s rizikom“.

Ovih je dana izdavačka kuća „Profil“ objavila dopunjeni doktorat Nataše Mataušić „Diana Budisavljević. Prešućena heroina Drugog svjetskog rata“.

Tko je bila Diana?

RSE: Knjiga je izišla prije nekoliko dana, kao rezultat vašeg istraživanja koje je trajalo godinama. Možemo li sada sa većom sigurnošću reći – tko je bila Diana Budisavljević, i koji je bio njen motiv za ovaj ogromni humanitarni podvig?

Nataša Mataušić: Diana Budisavljević rodila se u Innsbrucku u Austriji, dakle po svojem porijeklu je Austrijanka. U Zagreb dolazi 1919. godine kao supruga doktora Julija Budisavljevića. Vrlo vjerojatno se ona i osjećala kao Zagrepčanka, a ne kao Austrijanka. Već početkom Drugog svjetskog rata ona započinje svoj humanitarni rad, i to u prvom redu kao pomoć srpskim ženama sa djecom zatočenim u logorima. Njeni motivi nisu bili isključivo samo humanitarni, nego u prvom redu i moralni. To je na neki način bio i njen građanski otpor ustaškom režimu koji je tada vladao Zagrebom i cijelom Hrvatskom.

Dijanina deca
molimo pričekajte
Embed

No media source currently available

0:00 0:06:56 0:00

RSE: U knjizi se nužno dotičete „osinjih gnijezda“, odnosno pitanja o kojima se obično govori u povišenim tonovima – tko je i kako pomagao Akciji Diane Budisavljević, koja je bila pozicija Katoličke crkne i nadbiskupa Stepinca u tom trenutku… S koje strane očekujete najžešće reakcije na vašu knjigu?

Nataša Mataušić: Diana će uvijek reći da njena akcija ne bi bila moguća bez pomoći velikog broja ljudi. Među njima u prvom redu ističem Kamila Breslera, koji je tada bio djelatnik Ministarstva udružbe, dakle jednog ustaškog ministarstva. Ali to ne znači da je to ustaško ministarstvo bilo suradnikom Akcije Diane Budisavljević, nego isključivo kamilo Bressler, koji je mnogo stvari činio samoinicijativno, pa ponekad čak i tajno, kako bi Diani Budisavljević i njenoj Akciji osigurao ono što im je bilo potrebno.

Normalno, tu je i glavna sestra Hrvatskog crvenog križa Dragica Habazin, i mnogi liječnici poput Branka Kesića, Dragišića i mnogih drugih koji su na žalost ostali zaboravljeni, usprkos svih svojih napora i truda da pomognu toj djecu koja su u velikim transportima, a naročito u srpnju i kolovozu 1942. godine iz ustaških sabirnih logora stizali u Zagreb.

Dio djece koje su ustaše dovodile u Staru gradišku, potkamp u okvir koncentracionog kampa Jasenovac, koji je posebno napravljen za žene i djecu, fotografija iz 1941.
Dio djece koje su ustaše dovodile u Staru gradišku, potkamp u okvir koncentracionog kampa Jasenovac, koji je posebno napravljen za žene i djecu, fotografija iz 1941.

Mislim da će upravo ekipa oko revizionističkog publicista Igora Vukića najviše negativno govoriti o knjizi, jer je knjiga u totalnoj suprotnosti sa njihovim predrasudama i mišljenjima koja se ne temelje na povijesnim činjenicama. Naglasila bih još i veliku ulogu Caritasa Zagrebačke nadbiskupije koji je na Dianinu inicijativu kolonizirao preko 7.000 djece po župama i selima oko Zagreba. Dakle, tu je bila presudna uloga Caritasa, kojem je na čelu stajao zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Stepinac će tako krajem 1942. godine izdati poslanicu svim župama i župnicima oko Zagreba za prihvat i kolonizaciju djece. No indikativno je to da će on tu svoju poslanicu izdati tek mjesec dana nakon što je to službeno učinilo i Ministarstvo udružbe.

RSE: O odnosu ustaških vlasti prema Akciji Diane Budisavljević i ljudima koji su pomagali toj akciji govori i to da je Bresler bio smijenjen nakon što se saznalo za njegove aktivnosti…

Nataša Mataušić: Da. Bresler je bio smijenjen ne samo sa svog položaja načelnika Odjela za zaštitu i skrb djece u Ministarstvu udružbe, već i sa položaja člana Središnjeg odbora Hrvatskog crvenog križa. Dakle, bio je upravo zbog te pomoći maknut sa svih položaja, kao uostalom i Dragica Habazin.

Očekivano dezavuiranje istine

RSE: Latini su govorili „Veritas curat“, istina liječi. Može li ova knjiga pridonijeti razbistrivanju pojmova, smanjenju tenzija?

Nataša Mataušić: Razbistrivanju pojmova da, ali smanjenju tenzija – ne. Ja mislim da će sada te tenzije biti još naglašenije, da će se spomenuti revizionist Igor Vukić i kompanija njemu sličnih, pa vjerojatno čak i Katolička crkva dignuti na noge i pokušati na neki način dezavuirati moju istinu.

RSE: Govoreći o istini, možemo li usporediti vašu knjigu i film Dane Budisavljević, koji je postigao zapažen uspjeh. Film je umjetnost, njegovo je da pobudi empatiju i katarzu. Znanost je nešto drugo….

Nataša Mataušić: Tako je! Složila bih se s vama i naglasila da je Danin film jedno umjetničko djelo. On je ujedno i film koji ne može sve pokazati, koji ne može ispričati priču bez ostataka, ali upravo zato može pobuditi gledatelja na dalje istraživanje te teme ukoliko ih ona zanima. Mislim da će se Danin film i moja knjiga idealno nadopuniti, jer moja knjiga govori i o kontekstu vremena, spominje mnoge druge ljude, koje u filmu na žalost nije bilo vremena spomenuti. Užasno sam ponosna i na Danu i na njen film i na to što je film konačno uvršten u školski kurikulum.

Zašto je Diani uzeta kartoteka?

RSE: Kartoteka Akcije Diane Budisavljević je po završetku Drugog svjetskog rata oduzeta, sa njom se nije radilo… Je li posrijedi bio katastrofalni nemar ili neka svjesna odluka? Je li plan bio zatrti svaki trag Akcije Diane Budisavljević, ili možda na taj način probati prekinuti potencijalne traume djece – jesu li usvojeni, tko su im roditelji, što je s tim roditeljima… Možda je ideja bila – pustiti ih da žive, pa – što bude…

Knjiga o Diani Budisavljević
Knjiga o Diani Budisavljević

Nataša Mataušić: Mislim da je jedan od razloga bilo to što je civilne žrtve rata trebalo na neki način što prije zaboraviti, tim više što su to većim dijelom bila djeca. Kartoteka je Diani oduzeta u svibnju 1945. godine, dakle odmah po oslobođenju, i prenesena u tadašnje Ministarstvo socijalne politike u kojem je načelnica Odjela skrbi o djeci postala Tatjana Marinić.

Međutim, ne vjerujem da je kartoteka uništena, nego su se podaci iz nje vrlo vjerojatno koristili za novu kartoteku koja se danas nalazi u Hrvatskom državnom arhivu. Zašto je to učinjeno, zašto je Diani uzeta kartoteka? U popratnom pismo kada se oduzimala kartoteka navedeno je da nema razloga da se takva dokumentacija o stradanju djece nalazi kod privatne osobe. Jedan od razloga je možda bila i zaštita podataka o djeci, jer tu su pisale mnoge informacije za koje bi na neki način i danas sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka bilo zabranjeno da se ljudi njima javno koriste.

RSE: Na kraju, kada se ideologije ostave po strani, možemo li reći: postoje dobri ljudi, i oni drugi; postoje oni kojima je stalo, i oni drugi…

Nataša Mataušić: Potpuno bih se složila sa ovom vašom rečenicom i zaključkom ovog razgovora jer Diana je bila izuzetno dobra i plemenita osoba. Uz nju je bilo jednako tako još puno dobrih i plemenitih ljudi koji su u ta strašna ratna vremena pronašli snage i hrabrosti oduprijeti se zlu, odnosno režimu Nezavisne države Hrvatske, pa čak ponekad i po cijenu vlastitog života. Jer, nekoliko osoba koje nisu bile direktni članovi Akcije Diane Budisavljević, ali radili su na spašavanju djece je i smrtno stradalo.

XS
SM
MD
LG