Dostupni linkovi

Most: Zašto je propao Dodikov pokušaj da Republiku Srpsku poveže sa Kosovom?


Milorad Dodik sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem u Banjaluci

Tema Mosta Radija Sloboda Evropa bila je najnoviji pokušaj Milorada Dodika da poveže status Republike Srpske sa problemom Kosova. Sagovornici su bili dva politička analitičara iz Bosne i Hecegovine - Srđan Puhalo iz Banjaluke i Ibrahim Prohić iz Sarajeva.

Bilo je riječi o tome zašto je Vučić prihvatio da sa Dodikom razgovara o statusu Republike Srpske u kontekstu Kosova da bi poslije rekao da te dvije stvari ne treba povezivati, da li Dodik i Vučić igraju igru lošeg i dobrog policajca, pa kad Dodik pokrene pitanje otcjepljenja Republike Srpske Vučić kaže da priznaje teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, kako je propao Dodikov pokušaj da u cijelu igru uvuče i rukovodstvo Hrvatske, kako je Stranka demokratske akcije podigla tenzije uputivši najoštrije prijetnje Miloradu Dodiku, kao i o tome da li podizanje tenzija odgovara nacionalnim strankama u Bosni i Hercegovini koje vladaju tom državom već više od dvije decenije.

Omer Karabeg: Sve je počelo s pričom o tome kako će Milorad Dodik da pošalje nekakve papire predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, a Vučić je onda rekao da ne zna kakvi su to papiri da bi se na kraju ispostavilo da su to zaključci Narodne skupštine Republike Srpske koji su usvojeni i objavljeni u novembru prošle i u februaru ove godine.

U njima se govori o pravu naroda na samoopredjeljenje i kritikuju Ustavni sud i Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu. Zašto Dodik šalje te zaključke Vučiću nakon više od pola godine, zašto mu nije odmah poslao kada su bili usvojeni?

Srđan Puhalo: Ja mislim da je sve u stvari počelo s onom informacijom o sastanku predstavnika Srbije i Kosova 4. septembra u Vašingtonu. Tim povodom je napravljena predstavu koja bi trebalo da pokaže Srbima u Srbiji i u Republici Srpskoj kako se vlast brine o njima. A s druge strane, trebalo je da se pošalje poruka međunarodnoj zajednici da su Republika Srpska i Kosovo povezani. To je onda izazvalo političku buru na potezu Bošnjaci - Srbi.

Ibrahim Prohić: Po mom sudu ovdje se radi o strateškim i istorijskim ciljevima koji su u svojoj osnovi imperijalni. Uostalom, ovo čemu svjedočimo posljednjih dana u Crnoj Gori je samo još jedna dodatna ilustracija svega toga.

Nema nikakve sumnje da je Vučić dobio dokument, o kome govorite, istog trenutka kada je on bio usvojen. Ako hoćete da budem sasvim precizan, on je suštinu tog dokumenta znao prije nego što je on došao u Narodnu skupštinu Republike Srpske. Ili da budem još precizniji - mislim da je Vučić sugerirao šta će pisati u tom dokumentu.

Radi se o uobičajenoj političkoj igri Beograda. Sjajni su na taktičkom, a patuljci na strateškom planu. Zato su izgubili sve ratove između 1991. i 1995. koje navodno nisu vodili. Dobili su jedino Republiku Srpsku. Ovo što sada gledamo u Crnoj Gori možda je pokušaj da se i u toj državi instalira Republika Srpska ili, što je još gore, da se od Crne Gore napravi Republika Srpska u okviru Velike Srbije.

Omer Karabeg: Mislite li da je ovo povezivanje Republike Srpske sa Kosovom urađeno uz saglasnost predsjednika Vučića? Zanimljivo je da je nakon sastanka sa Dodikom i predstavnicima Republike Srpske u Beogradu Vučić izjavio da se pitanje Kosova ne može povezivati sa Republikom Srpskom. Šta je cilj sve te igre?

Srđan Puhalo: Koliko mogu da primjetim, Vučić mnogo manje pomaže Kosovu nego Republici Srpskoj. Republika Srpska mu trenutno služi za bildanje mišića i pokazivanje patriotizma jer je pitanje šta može uraditi s Kosovom. To Miloradu Dodiku itekako prija.

S jedna strane, idu izbori i on se, kad je riječ o položaju Srba, pokazuje kao važan igrač u regionu, a s druge strane, na taj način kreira javno mnjenje. Nameće teme, vodi igru i pokazuje mišiće bez obzira što na kraju od toga neće biti ništa.

Anegdota

Omer Karabeg: Stranka Demokratske akcije je odmah oštro reagovala na Dodikove poteze i saopštila da “patrioti Bosne i Hercegovine neće dozvoliti da se otme ijedan pedalj njene teitorije”, a bošnjački član Predsjedništva Šefik Džaferović poručio je Dodiku da Republika Srpska može postojati i ne postojati u okviru Bosne i Hercegovine i da dobro povede računa o tome.

Ibrahim Prohić: To je uobičajeni način komunikacije između sestrinskih stranaka koje se baziraju na istoj ideološkoj matrici i istoj političkoj filozofiji. Ima jedna anegdota koja kaže da su svojvremeno Amerikanci ponudili Aliji Izetbegoviću da se ukine u to vrijeme vladajuća Srpska demokratska stranka, a on je navodno rekao: “Nemojte, znam ja s njima”.

Ako je ta anegdota tačna, a i ako nije, ona odslikava političku filozofiju i strategiju o kojoj govorim. Jer, oni jedni bez drugih ne mogu postojati. Jedino što je dosada uradio taj bošnjački član Predsjedništva, koga ste pomenili, bilo je što je u nekoliko navrata davao izjave koje, što bi rekao kolega Puhalo, bildaju mišiće. Ništa drugo i ne radi.

Dakle, riječ je o uobičajenoj igri gdje i jedni i drugi periodično izazivaju konflikte. Jedni nabace loptu, drugi je dočekuju i ponovo je vraćaju. To je uobičajena igra između političkih saveznika, odnosno partnera koji su konstantno u konfliktu. Konflikt je njihov modus vivendi. Oni su apsolutno nesposobni da riješe bilo koji društveni problem, ali su zato sjajni u vještini održavanja vlasti. A osnovna poluga njihovog održavanja na vlasti je konstantno izazivanje konflikata, strahova i nesigurnosti.

Riječ je o uobičajenoj igri gdje i jedni i drugi periodično izazivaju konflikte: Ibrahim Prohić
Riječ je o uobičajenoj igri gdje i jedni i drugi periodično izazivaju konflikte: Ibrahim Prohić

Omer Karabeg: Zanimljivo je da je slično upozorenje, kao gospodin Džaferović, Dodiku uputio i šef opozicione Srpske demokratske stranke Mirko Šarović. On je upozorio Dodika da je suludo i nepotrebno otvarati pitanje položaja Republike Srpske u kontekstu Kosova.

“To je pokušaj raspakivanja Dejtonskog sporazuma u kojem Republika Srpska ulazi u potpunu neizvjesnost”, kaže Šarović, i dodaje da se Dodik kocka sa Republikom Srpskom. Mislite li da je Šarović u pravu?

Srđan Puhalo: Naravno da će opoziciona Srpska demokratska stranka reagovati. Oni uvijek prate Dodika, kaskaju za njim. Pošto ne mogu da se slože s njim jer su opozicija, onda kažu - to je raspakivanje Dejtona, ko zna kako se to može završiti.

Ja tu vidim njihov pokušaj da se s Dodikom takmiče u odbrani Republike Srpske koju niko ne napada. A šta bi se desilo kada bi se raspakovao Dejtonski sporazum - mi pojma nemamo jer bi to bila stvar dogovora tri naroda, odnosno njihovih političkih elita. Ja tu vidim Šarovića kao nekoga ko pokušava da uđe u kolo, da postane važan, ali to mu nikako ne uspijeva, pa cupka okolo i nastoji da ga birači primjete.

U svemu tome ne vidim ništa relevantno, to je problem koji oni izmisle i oko kojeg se sukobe, a koji realno uopšte ne postoji. Oni su i piromani i vatrogasci. Mene strašno nervira što takvim stvarima uopšte posvećujemo pažnju. Jer oni to žele. Oni puste budalaštinu u javnost, a onda svi mi kao papagaji o tome pričamo, Inače, složio bih se s gospodinom Prohićem da nema Milorada Dodika bez Bakira Izetbegovića, niti Dodika i Izetbegovića bez Čovića. Oni jedni druge drže u životu. Oni su ti koji imaju ekskluzivno pravo da brane svoju etničku grupu, a svi ostali moraju da ćute i da slušaju šta će oni reći.

Dobri i zli policajac

Ibrahim Prohić: Samo da dodam. Nema Dodika bez Vučića i nema Čovića bez rukovodstva Hrvatske. Oni su svojevrsni glasnogovornici svojih mentora iz Beograda i Zagreba.

Kad je riječ o Dodiku i Vučiću, radi se o podjeli uloga. Karte miješa i adute raspoređuje, naravno, Vučić. Dodik je samo igrač koji igra s kartama koje mu se dodijele. Njihova igra se može uporediti sa onom igrom o zlom i dobrom policajcu, pa je jedan brutalan i agresivan, a drugi navodno saosjeća sa žrtvom i hoće da joj pomogne.

Da to ilustrujem s dva primjera. Dodik kaže secesija Republike Srpske, a onda sljedeći dan Vučić kaže da Srbija voli Republiku Srpsku, ali da poštuje Bosnu i Hercegovinu i priznaje njen teritorijalni integritet.

Onda Dodik kaže da treba povezati Republiku Srpsku i Kosovo, jer ako Albanci na Kosovu imaju pravo na secesiju zašto ga ne mogu imali i Srbi u Republici Srpskoj. Ta njegova izjava se nije ni ohladila, a Vučić izjavljuje da nema povezivanja Kosova i Republike Srpske.

Dakle, to je ta igra u kojoj su podjeljene uloge. Ja sam prije nekoliko godina postavio hipotezu da se problem Bosne i Hercegovine neće razriješti dok se ne razriješi problem Kosova. Možda ćemo se u njenu relevantnost narednih mjeseci i uvjeriti.

Omer Karabeg: Dodik je rekao da će svoje papire poslati i hrvatskom predsjedniku Zoranu Milanoviću jer se, kako on kaže, krše prava - ne samo srpskog - nego i hrvatskog naroda. Dodik računa da će preko svog saveznika Dragana Čovića u svoju akciju uključiti i Hrvatsku. Mislite li da će u tome uspjeti?

Ibrahim Prohić: Vjerovatno neće. Radi se o Dodikovom pokušaju da se reafirmira matrica iz ranih 90-ih kada su se pravili dogovori o sudbini Bosne i Hercegovine na relaciji Beograd - Zagreb. Međutim, Hrvatska je, uz sve slabosti, ipak uređena i ozbiljna država. Osim toga, kao članica Evropske unije, Hrvatska ima ograničeni suverenitet što znači da ne može voditi vanjsku politiku u skladu sa svojim pritajenim željama i ambicijama. Ne teba zaboraviti da je predsjednik vlade Andrej Plenković vrlo blizak sa strukturama u Briselu i da se neće upuštati u takvu avanturu.

Rukovodstvo Hrvatske se bavi Bosnom i Hercegovinom onda kada to njemu odgovora. Oni se povremeno bave takozvanom jednakopravnošću Hrvata u Bosni i Hercegovini, ali sve se završava na retorici. Dakle, ne postoje realni izgledi da Dodik uvuče Republiku Hrvatsku u njegovu i Vučićevu priču.

Srđan Puhalo: Dodik želi da napravi privid važnosti, pa će, eto, poslati zaključke Narodne skupštine Republike Srpske u Hrvatsku kao da hrvatska vlada nema pojma šta se dešava u Bosni i Hercegovini.

Hrvatsko rukovodstvo se bavi Bosnom i Hercegovinom onda kada procijeni da to njima odgovara, a ne kada ih Dodik pozove. Uostalom, oni su permanentno u većoj ili manjoj mjeri prisutni u Bosni i Hercegovini. Tako da od toga nema ništa.

'Izvorni' Dejton

Omer Karabeg: Milorad Dodik stalno govori da se treba vratiti izvornom Dejtonskom sporazumu i da je Republika Srpska oštećena zato što se taj sporazum ne poštuje u njegovom izvornom obliku. Šta u stvari Dodik podrazumijeva pod izvornim Dejtonskim sporazumom?

Srđan Puhalo: Podrazumjeva svoju interpretaciju Dejtonskog sporazuma. On smatra da je u nadležnosti Republike Srpske sve ono što u Dejtonskom sporazumu nije navedeno kao nadležnost države Bosne i Hecegovine.

Međutim, taj isti Dodik i njegova partija su aktivno učestvovali u donošenju odluka na koje se sada žale. Oni hoće da tuže Visoke predstavnike za Bosnu i Hercegovinu - što je potpuno besmisleno i glupo. Ali to kod određenog broja građana u Republici Srpskoj nailazi na odobravanje. U tome je vještina Dodikove vladavine. On govori opšte floskule koje dobro zvuče i koje ga ni na šta ne obavezuju. Ali mu daju alibi za sve ono što nije uradio. Jer, bože moj, sve bi bilo bolje, mi bismo bili Švajcarska samo da se držimo slova Dejtona.

Sada u Bosni i Hercegovini imamo sukob koji je potpuno banalan. Polemika se vodi o tome da li je Bosna i Hercegovina unija država ili je sastavljena od entieta. U Republici Srpskoj se na Bosnu i Hercegovinu gleda kao na uniju država, a u Federaciji kao na unija entiteta. I spremni smo dane i mjesece potrošiti na to da dokazujemo jedni drugima da nisu u pravu.

Okamenjena struktura, koja se zove Dejtonski sporazum, je nešto što se ne smije dirati iako se mnogi ustavi mijenjaju zbog promjenjenih okolnosti i prilagođavaju realnosti. A mi imamo kontra proces. Umjesto da Dejtonski sporazum prilagođavamo sadašnjem vremenu, pokušavamo da ga vratimo u izvorni oblik da bismo pokazali da je nefunkcionalan, da država Bosna i Hercegovina nije moguća i da je jedino rješenje njen raspad.

Ibrahim Prohić: Bosna i Hercegovina je zbog ovakvog Dejtonskog sporazuma i zbog ovakvih interpretacija jedina država u Evropi kojoj nije dozvoljeno da se razvija. Insistiranje na takozvanom izvornom Dejtonu znači zakivanje ustavno-pravne konstitucije koja ne može dovesti do funkcionalne države.

Bosna i Hercegovina je vraćena je u 90-te godine. U Beogradu i Zagrebu nisu arhivirani ratni ciljevi. I jedan i drugi igrač te osovine - Dodik i Čović - nastoje pokazati da država Bosna i Hercegovina nije moguća. Dodik želi pokazati da Bosna i Hercegovina ne može funkcionirati, pa zato treba da se raziđemo, a Čović želi dokazati da Bosna i Hercegovina nije funkcionalna sa dva entiteta i da zato treba formirati i treći - hrvatski entitet

Stari Dodikov trik

Omer Karabeg: Dodik je uoči ovogodišnjih novembarskih lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini, kao i svaki put do sada, zaigrao na nacionalnu kartu. U situaciji kada se vlast u Republici Srpskoj neuspješno nosi sa pandemijom, kada su mnogi radnici ostali bez posla i dobijaju minimalnu naknadu, Dodik je po ko zna koji put potegao pitanje otcjepljenja Republike Srpske.

U tome mu pomaže i Stranka demokratske akcije kojoj takođe odgovara da se uoči izbora preganja sa Dodikom o velikim nacionalnim pitanjima s obzirom da nije uspjela da kontroliše pandemiju i ne zna kako da riješi tešku ekonomsku situaciju u Federaciji BiH. Da li će i ovoga puta građani nasjesti na taj stari trik?

Srđan Puhalo: To će pokazati izbori. Ali, da li biste vi mijenjali taktiku koja se dosada pokazala vrlo, vrlo uspješnom? Naravno da ne bi. Ja čak mislim da ovo što Dodik sada radi i nije tako radikalno. Čini mi se da je ranije bilo izbora kada je retorika bila mnogo jača, pa su me ljudi iz Sarajeva zvali i pitali da li se mi ovdje spremamo za rat. Ovo je nešto na šta smo već navikli.

Ono što mene mnogo više brine od tih prijetnji secesijom je nešto što se ispod radara polako uvlači u javnost. U ovom trenutku vlast u Republici Srpskoj i Srbiji nastoji da građane Republike Srpske kulturno, mentalno, duhovno, sportski, umjetnički, naučno - kako god hoćete - odvoji od Bosne i Hercegovine. Stvorena je klima da sportista iz Republike Srpske, koji nastupa za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, nije više naš, zdušno se navija za reprezentaciju Srbije, kulturna saradnja sa Beogradom je mnogo veća nego sa Mostarom i Sarajevom. To je nešto što dugoročno može biti pogubno za Bosnu i Hercegovinu.

Postavlja se pitanje kako tome parirati kad niko iz Federacije ne reaguje, ali ne na način da se konfrontira i uzvikuje parole, nego da nešto učini da svijest o zajedničkoj državi što je moguće više ojača među građanima Bosne i Hercegovine. Bojim se da će to biti mnogo veći problem za Bosnu i Hercegovinu nego priča o otcjepljenju.

U ovom trenutku vlast u Republici Srpskoj i Srbiji nastoji da građane Republike Srpske kulturno, mentalno, duhovno, sportski, umjetnički, naučno - kako god hoćete - odvoji od BiH: Srđan Puhalo
U ovom trenutku vlast u Republici Srpskoj i Srbiji nastoji da građane Republike Srpske kulturno, mentalno, duhovno, sportski, umjetnički, naučno - kako god hoćete - odvoji od BiH: Srđan Puhalo

Ibrahim Prohić: Ne samo da će se to desiti nego se to dobrim dijelom već i desilo. Volio bih kada biste vi, kolega Puhalo, napravili istraživanje - jer znam da radite takve stvari - da vidimo koliko su bosanski Srbi za Bosnu i Hercegovinu, a koliko za Srbiju, ne kao svoju drugu, već prvu domovinu.

Podsjetiću na svojevremenu izjavu književnika Ivana Lovrenovića koji je rekao da je najpogubnija posljedica Tuđmanove politike prema Bosni i Hercegovini i bosanskohercegovačkim Hrvatima to što je ovdašnje Hrvate odrodio od njihovog zavičaja. Ta rečenica može se bez ostatka primjeniti i na politiku koju vodi Beograd prema Srbima u Bosni i Hercegovini. Mislim da je taj proces već toliko daleko odmakao da je to skoro završena priča.

A što se tiče vašeg pitanja, gospodine Karabeg, da li će građani na izborima ponovo nasjesti na stari Dodikov trik, politička situacija u Republici Srpskoj je zakovana. Dodik je udavio opoziciju i nema potrebe da na ovim izborima bude radikalan. Dobiće izbore gdje god hoće. Uostalom, on je već kupio mnoge gradove od Doboja do Bijeljine. Dodik je apsolutni vladar u Republici Srpskoj - to je puzajuća diktatura.

U Federaciji BiH situacija je nešto drugačija. Iz prošlih parlamentarnih izbora SDA je izašla oslabljena, pa je u Kantonu Sarajevo formirana prva vlada koja je konstituirana - ne na interesnom - nego na programskom principu, ali je ubrzo srušena.

Srušena je zato što je to bio model koji je dovodio u pitanje - ne samo opstanak SDA na vlasti - nego i čitav koncept etničkog predstavljanja kao ključnog faktora formiranja vlasti. Ta vlada je u simboličkoj ravni bila prijetnja svim strankama u Bosni i Hercegovini koje igraju na nacionalnu kartu.

XS
SM
MD
LG