Umjesto kandidata koji će prezentirati projekte od značaja za građane na lokalnom nivou, u predizbornoj kampanji za lokalne izbore u Bosni i Hercegovini dominiraće nacionalne teme i porast tenzija, ocjenjuje za Radio Slobodna Evropa (RSE) politička analitičarka, Ivana Marić.
Podizanje tenzija već je počelo s problemima u vezi naziva jezika u Republici Srpskoj (RS), što je tema koja odgovara i Savezu nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Stranci demokratske akcije (SDA).
RSE: U Banjaluci je u ponedjeljak zakazana sjednica Skupštine RS-a, a na zahtjev Milorada Dodika, člana Predsjedništva BiH, koji je povukao pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa na pitanju angažmana strane agencije koja bi trebala pratiti izborni proces u BiH. Radi se o Međunarodnoj fondaciji za izborne procese, koja je učestvovala i na izborima u Crnoj Gori. Šta mislite zbog čega Dodiku smeta angažovanje ove agencije?
Marić: Radi se o posmatračima izbora koji nemaju apsolutno nikakvu mogućnost da utječu na rezultate izbora i neke malverzacije, tako da nas to navodi na mišljenje da, u stvari, Dodik ne planira baš da provodi legalne izbore i da vjerovatno planira neke prevare, čim mu smetaju posmatrači. Ne postoji drugi razlog da mu smeta, pa ne znam odakle da dođu i čiji posmatrači ako želite raditi sve pošteno.
RSE: U Bosni i Hercegovini se bliži predizborna kampanja, iako je ona na neki način već počela u pojedinim opštinama. Šta se može očekivati od kampanje, s obzirom na to da se radi o lokalnom nivou vlasti?
Marić: I ovaj put će teme sigurno biti neke državne teme koje nemaju puno dodira sa lokalnim i izborima koji se dešavaju. Na to smo već navikli. Nekad je možda i bilo spominjanja nekih lokalnih tema, međutim, sada su i dalje teme promjene Ustava, daljnji put u NATO, Evropsku uniju, dakle sve ono što nema apsolutno nikakvog dodira niti se tiče lokalnih zajednica. Počinje dizanje nacionalnih tenzija, sa povratnicima u Republiku Srpsku, sa Bošnjacima, i provokacijama vezano za naziv jezika, bosanski ili jezik bošnjačkog naroda.
To odgovara i SDA-u i SNSD-u. Zbog toga vidimo da često izvlače to pitanje kada im zatreba malo političke pažnje i političkih poena. Do sad smo se tu zavadili, takoreći, oko izbora u Crnoj Gori. Sreća da su izbori u Hrvatskoj već prošli, pa to nećemo raditi.
Međutim, sigurno će biti tenzija, sigurno će pomagati i Vučić (Aleksandar, predsjednik Srbije, prim. red.) nekom zapaljivom retorikom. Na Plenkovića (Andrej, premijer Hrvatske,m prim. red.) se više ne može toliko računati, jer je on Hrvatsku okrenuo u nekom drugom pravcu, ka Evropskoj uniji, ali sigurno će biti nekih nacionalnih tema, umjesto da sada slušamo kandidate koji nude različite politike na lokalnom nivou – šta će raditi, koji će biti infrastrukturni projekti, da li će podržavati razvoj malog poduzetništva i sve ono što je u njihovom domenu, što mogu raditi.
Apsolutno nećemo slušati te priče, već neke imaginarne teme, i onda, kad prođu izbori, nastavit će da rade ono što su i do sada najbolje radili, prije svega da uzimaju novac preko javnih nabavki.
RSE: Građane ste nedavno podsjetili na rezultate izbora, odnosno na to koliko su vladajuće stranke zapravo dobile glasova. Možete li objasniti ovu ocjenu, odnosno kakva je bila poruka koju ste željeli poslati?
Marić: Pitanje je prvo samog izbornog sistema u Bosni i Hercegovini koji bi trebao da podliježe određenim promjenama. Međutim, mi smo izabrali jedan izborni sistem koji možete nazvati malo zastarjelim, koji ne garantira da će ona osoba koja uživa najveće povjerenje građana i predstavljati te građane. Uzeli smo jednostavno većinski sistem i onaj koji dobije najveći broj glasova, on ide.
U suštini, vidimo da te osobe imaju, čak, i deset posto podrške birača. Tako se postavlja pitanje zašto ne koristimo neki drugi sistem izračunavanja izbornih rezultata, jer smo ih mi imali prije, dok smo računali po D'Hondtovoj metodi, pa smo prešli na Sainte-Laguëovu metodu. I to građane u suštini ne bi trebalo da zanima, međutim, to su te nijanse na koji način se obračunavaju glasovi koji, u stvari, idu u prilog većinskim strankama, i one zato ne žele ništa ni da mijenjaju.
Mislim da bi se morao izvršiti pritisak manjih stranaka, opozicionih stranaka, posebno građana, da uvedemo neki izborni sistem koji će garantovati da nas vode oni ljudi koji uživaju povjerenje 50 posto glasača koji izađu na izbore. Bar toliko, a ne da to bude deset, petnaest posto ili do 30 posto, jer to su jako odgovorne funkcije, odlučuje se o velikim iznosima novca i trebalo bi da bude neko ko uživa povjerenje barem većine.
To se može postići time da se uvede ili drugi krug glasanja, za općinske načelnike i za te funkcije koje mi direktno biramo, kandidate za člana Predsjedništva, predsjednik Republike Srpske i ostale neke funkcije, ili da uvedemo taj preferencijalni sistem, tako da mi glasamo, ne glasamo samo za jednu osobu, već da napravimo neku svoju preferenciju.
Ja se sjećam da smo mi imali ranije u jednom slučaju i tu vrstu glasanja, da mi odredimo od jedan do koliko je kandidata naše preferencije, tako da, ako ne pobijedi kandidat kojeg smo mi kao prvog naznačili, da se računa ovaj drugi kojeg smo naznačili kao našu preferenciju. Ja vjerujem da gospodin Džaferović (Šefik, član Predsjedništva BiH, prim. red.) ne bi bio izabran za člana Predsjedništva da smo imali takav sistem. Sigurno da bi druga preferencija bio neki drugi kandidat.
Isto je i za načelnike opština. To bi sigurno osiguralo da nas predstavljaju oni koje mi zaista želimo, a ne oni koji su dobili najveći broj glasova od svih onih koji su glasali, ali to je jako daleko od onoga što garantuje neku većinu, to je već od deset do trideset posto.
RSE: Ove će godine, u decembru, biti održani i izbori u Mostaru, kojih nije bilo od 2008. godine. Pojedine stranke već su unaprijed sklopile koalicije da zajedno budu na biračkim spiskovima, pa trenutno postoje tri različita politička bloka. Kakva su Vaša predviđanja u vezi sa mostarskim izborima?
Marić: Jednostavno, već su počeli 'Moramo se udruživati'. Ja sam inače protiv tih svesrpskih, svehrvatskih, svebošnjačkih udruživanja, posebno u ovakvim situacijama, jer posebno one stranke koje ucjenjuju druge stranke iz 'svog' nekakvog naroda da idu sa njima zajedno, one stranke koje idu kao prijetećim 'ako ne budemo mi zajedno, pobijedit će oni', kao neko 'tamo'.
Pa, to rade u Srebrenici, Dodik okuplja srpske stranke, SDA okuplja bošnjačke stranke, to rade u Mostaru, Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ BiH) okuplja hrvatske stranke, SDA bošnjačke – jer im to olakšava, onda nemaju opozicije. A ako odbiju, onda ih u narodu predstavljaju kao izdajice.
Na primjeru Mostara vidimo koliko je to, u stvari, pogrešno, da će se hrvatske stranke okupiti oko HDZ-a, bošnjačke oko SDA, evo, i srpske se čak okupile, ali nemaju neki veći utjecaj. Jednostavno, plašeći jedne od drugih, nakon izbora vlast će ponovo formirati upravo SDA i HDZ. Zašto onda plašite ljude tom strankom kojom već vladate, skoro 30 godina, u Mostaru, i s kojom ćete nastaviti koaliciju.
Opozicione stranke nemaju ni dovoljno hrabrosti ni kapaciteta da im se odupru, ne žele da preuzmu rizik da ih prozovu za izdajice, tako da jednostavno nasjedaju na tu priču. I građani se onda pitaju – zašto onda da izađu na izbore, ako je sve isto, ako imamo samo jednu opciju, iz svog naroda. To onda više nije višestranačje. To je onda svakom narodu po jedna stranka, onda imamo tri jednopartijska sistema, kako oni pokušavaju napraviti.
RSE: S obzirom na to da su tokom pandemije i vanrednih mjera u BiH otkrivene brojne afere u vezi sa nabavkom medicinske opreme, pokrenute su istrage. Hoće li to uticati na ishod izbora?
Marić: Vidjeli smo, svugdje u svijetu je bilo afera, nismo samo mi, jer to je takva prilika, kada su ljudi u panici, u strahu, onda, naravno, političari nisu otporni na to, vide priliku da zarade velike iznose novca, pogotovo, jer je to u jednoj nabavci, mogu za sebe prisvojiti par miliona. Ljudi više ne reaguju na afere, nekako smo se saživjeli s tim, svaki dan čujemo – ukrali deset miliona, milion.
Mislim da se to u RS-u neće toliko odraziti, jer i oni su imali afere, i sa nabavkom one mobilne bolnice, u stvari šatora za vjenčanja, pa isto tako je bilo oko nabavke testova od strane Turističke agencije, i mnogo toga. Mislim da to uvelike zavisi od toga šta su ponudili građanima što se tiče zdravstvene zaštite tokom pandemije, tj. kako su se nosili sa pandemijom.
Znači, prvo su podijelili i krizne štabove, na RS i Federaciju, pa onda, unutar Federacije, kantoni sa hrvatskom većinom su radili ono što oni žele, tako da se jedino u bošnjačkom dijelu osjetilo to neko nesnalaženje, da su se građani osjetili ostavljeni na cjedilu, tako da su se ljudi prepali.
Mislim da će se više sankcionirati stranke na vlasti, tj. SDA, Demokratska fronta (DF) više i ne znam da li postoji kao stranka, HDZ je toliko, uz pomoć Željka Komšića (član Predsjedništva BiH, prim. red.), homogenizirala hrvatsko biračko tijelo, da su potpuno izgubili opoziciju, Dodik ima toliko novca i moći da je razjedinio opoziciju i da izvlači iz njih najjače dijelove, od Bijeljine, od Doboja, tako da će se teško nositi, ali će opozicija, ipak imati određenu jačinu u Republici Srpskoj.
U Federaciji bi se moglo, u ovom dijelu gdje su većinom Bošnjaci, očekivati velike promjene, jer građani imaju izbor, tako da se može očekivati, čak, i malo veća izlaznost u ovom dijelu. Sigurno će doći do promjene vlasti, a toga su svjesni i u SDA, jer smo vidjeli sa ovim pokušajima da se odgode izbori, ako ne da se spoje na izbore 2022. godine. To je spriječeno samo uz investiranje iz međunarodne zajednice, jer nije bilo toliko nekog otpora od opozicije.
RSE: Jedno od najvažnijih pitanja za Bosnu i Hercegovinu svakako jeste i njen evropsko put. Kako se stanje pandemije odrazilo na evropski put Bosne i Hercegovine?
Marić: Ne znam da li se to uopće više može nazvati evropskim putem ili evropskom stanicom, jer mi se ne krećemo nigdje. Mi vidimo da smo među prvima krenuli tim putem, a da su nas već svi pretekli, da smo mi u regionu na začelju i da se apsolutno ne mičemo s mjesta, a našim političarima usta puna Evrope i Evropske unije, pa se proglašavaju najeuropejcima, pa slave ako dođu na posao, mi slavimo – ooo, to je veliki napredak na našem putu za Evropsku uniju ako usvoje budžet, mi i to slavimo. Znači, njihove redovne obaveze mi slavimo. Samo još trebamo početi slaviti što dišu.
Činjenica je da se njima ne žuri u Evropsku uniju, jer Evropska unija nisu samo beneficije, to se mora poštovati pravna država, vidjeli su kako se Hrvatska nosila prema tome, imamo primjer Ive Sanadera, i neke druge države koje su morale da sankcioniraju neke svoje korumpirane političare.
To je ono što ih najviše blokira, a od ovih sredstava koje bi država mogla dobiti od Evropske unije, od fondova, od korištenja fondova, nemaju oni puno koristi, lično. I oni, ako nemaju ličnu korist, oni neće u to ulaziti, bez obzira što se radi o stotinama hiljada eura koji bi bili od koristi građanima, bilo za infrastrukturne projekte, za ekonomiju, za bilo šta drugo. Oni će radije to odbiti, da ne bi riskirali da li će biti procesuirani zbog onoga što su do sada uradili.
Tako od te odlučnosti za Evropsku uniju ostaje samo verbalno, načelno, a u suštini rade sve da taj evropski put što duže potraje i da se desi nekad kad oni odu, kada ih se više ne može sankcionirati, kada dođe do zastare svih ovih procesa koje su oni radili.
I dok imamo ove političare koji su najviše upetljani u korupcije, sigurno je da ne možemo očekivati da će oni željeti da Bosnu i Hercegovinu uvedu u Evropsku uniju, već da će učiniti sve da se to što kasnije desi, ali će do tada stalno i dalje pričati kako su odlučni i da želimo ići u Evropsku uniju.
Facebook Forum