"Ima li neka majka koja ima tri ćerke i onda sina?", počinje objava jedne majke na Fejsbuku, koja u nastavku traži savete kako i ona da osigura da njeno sledeće dete bude dečak.
Saveti su brojni i raznoliki: prati kineski kalendar, ispiraj se sodom bikarbonom, promeni poziciju, ostani trudna na dan ovulacije, konzumiraj goveđe meso, a muž neka pije više kafe…
Ista pitanja dobijala je i specijalistkinja ginekologije, Merita Demiri Demolji (Demolli), koja kaže da uvek pokušava da razjasni roditeljima da ne postoje prirodne metode za određivanje pola.
"Metode koje kruže, poput određene dijete, položaja tokom odnosa ili 'planiranja' prema ovulaciji, nemaju naučno dokazanu osnovu", kaže ona za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Naglašava da se određivanje pola, koje se može naučno uraditi putem vantelesne oplodnje (VTO), radi samo kada postoje medicinski razlozi, a ne zbog "ličnih preferencija".
Ali, suočene sa željom da u porodici imaju sina, mnoge žene upućuju jedna drugu i kod određenog ginekologa, čije ime povezuju sa pričama o rođenju sinova nakon više ćerki u porodici.
Ginekolog na koga se one pozivaju, Riza Malaj, za Radio Slobodna Evropa nije bio dostupan za komentar o svojim praksama, pozivajući se na druge obaveze.
RSE je pokušao da kontaktira i neke od žena koje su iskazale interesovanje za određivanje pola deteta, ali u većini slučajeva one koriste anonimne profile u Fejsbuk grupama, što onemogućava kontakt.
U Krivičnom zakoniku Kosova nije predviđena posebna kazna za dela koja su povezana sa praksama koje navodno određuju pol deteta prirodnim metodama, a ni Zakon o zdravstvu ih ne pominje na poseban način.
Jedina zakonska ograničenja odnose se na medicinski potpomognutu oplodnju, jer postoji administrativno uputstvo koje zabranjuje zdravstvenim klinikama selekciju pola tokom VTO procedure.
Radio Slobodna Evropa pitao je Ministarstvo zdravlja kako prati rad ginekologa kada je reč o ovom problemu i koje mere preduzima kada se utvrdi da su zdravstveni radnici izvršili prekršaje, ali do objavljivanja teksta odgovor nije stigao.
Besarta Breznica, aktivistkinja za prava žena iz Mreže žena Kosova, poziva institucije na strožu kontrolu zdravstvenih klinika.
"Sve je to ispiranje mozga ljudi i legalna, ako ne i ilegalna krađa", kaže Breznica za RSE.
Ginekološkinja Demiri Demolji ističe da pritisak da se dobije dete određenog pola "može imati značajan uticaj i na emocionalno i na fizičko zdravlje žene".
"Ovakav pristup može dovesti do ishitrenih ili neetičkih odluka, koje mogu ostaviti dugoročne posledice na fizičko i psihičko zdravlje žene", upozorava ona.
Ali, posledice ne pogađaju samo majku, dodaje Breznica.
"Ako odrastaš kao devojčica u porodici gde vas je možda osam sestara i i dalje postoji želja da se obavezno dobije sin… one se neminovno osećaju kao da nemaju značaj i vrednost, kao sekundarne", kaže ona.
Prema njenim rečima, ovaj fenomen nastavlja da se neguje i kod mlađih generacija, iako potiče iz tradicionalnijeg načina razmišljanja.
"Istorijski gledano, na Kosovu su samo sinovi viđeni kao naslednici porodice, kao nastavak porodične loze. Ako porodica nije imala sina, smatralo se da je ta porodica nestala", objašnjava Breznica.
Ona to povezuje i sa potrebom za brigom o roditeljima u starosti, usled nedostatka domova za stare.
Za tu potrebu roditelji su se uglavnom oslanjali na sinove, a ne na ćerke, koje su tradicionalno odlazile da žive u kućama supružnika, često sa porodicom muža.
Takođe, porodičnu imovinu uglavnom nasleđuju sinovi, što dovodi do toga da je više od tri četvrtine imovine na Kosovu u vlasništvu muškaraca.
"Žene su, nažalost, žrtve ovog sistema", kaže Breznica.
Studije koje analiziraju želju roditelja na Kosovu da imaju sinove – mimo želje da jednostavno imaju decu oba pola – nisu rađene poslednjih godina.
Ranije, 2016. godine, objavljeno je istraživanje Fonda Ujedinjenih nacija za stanovništvo (UNFPA), koje je pokazalo da 47 odsto građana Kosova veruje da porodici "treba sin".
"Ova želja za sinom primećuje se u svim regionima, društvenim slojevima i etničkim pripadnostima na Kosovu", navodilo se u tom izveštaju.
U njemu su analizirani podaci iz popisa stanovništva iz 2011. godine na Kosovu i ustanovljeno je da su međe poslednjim rođenjima u kosovskim porodicama mnogo češće dečaci – što ukazuje na to da su roditelji prestajali da pokušavaju nakon što bi dobili sina.
Želja za sinovima je navela roditelje da budu sujeverni, pa su davali ćerkama ime po majci ili ime Škurte (Shkurtë), u nadi da se time "skraćuje rađanje devojčica".
Prema Agenciji za statistiku Kosova, ime Škurta ili Škurte nosi više od sedam hiljada devojaka na Kosovu, što ga čini jednim od najčešćih imena.
Ali, mimo sujeverja i saveta o "prirodnim metodama", određivanje pola na Kosovu je zabranjeno i u jedinom naučnom obliku.
Zabrana određivanja pola fetusa predviđena je i Zakonom o reproduktivnom zdravlju i vantelesnoj oplodnji (VTO) – zakon koji je vlada Aljbina Kurtija planirala da pošalje u parlament na glasanje 1. oktobra ove godine.
Međutim, 28. aprila, pošto nije izabran novi predsednik, deseti saziv Skupštine Kosova je raspušten i zemlja je ponovo na pragu vanrednih izbora.
Ovaj zakon je i ranije bio razmatran i stavljen na glasanje u Skupštini više puta, ali je nailazio na protivljenje i nekih poslanika koji su tada bili deo vladajućeg pokreta Samoopredeljenje.
Tim zakonom se predviđa zabrana selektivnog abortusa embriona određenog pola i izbor pola deteta putem VTO, osim u slučajevima naslednih bolesti povezanih sa polom.
A, mimo mitova i pravnih praznina, poruka stručnjaka ostaje jasna.
"Pol ne određuje vrednost deteta. Prioritet uvek treba da bude zdravlje majke i bebe", zaključuje Demiri Demolji.