Otišli su sa Kosova da bi izgradili bolji život, kao i mnogi drugi. U Beču su radili i štedjeli kako bi pomogli svojim porodicama. Ali nesreća na radnom mjestu 17. marta prekinula im je život.

Njihova imena - Pajtim Bajrami, Istref Zekaj i Asllan Musliu - brzo su postala poznata. A kako ih pamte oni koji su ih najviše voljeli?

Ko je bio Pajtim: "On je heroj porodice"

Za svoju porodicu, Pajtim je bio onaj koji je uvijek znao nasmijati druge, brat od kojeg se nikada nisu odvajali i otac kojeg su njegove kćerke s nestrpljenjem čekale da se vrati s posla svake večeri.

"Nikada se nije odvajao od mene. Radili smo zajedno, provodili smo vrijeme zajedno, uvijek smo bili zajedno", kaže njegov brat Bekri, godinu i po stariji od Pajtima.

Obojica su izgradila život u Austriji, nakon godina provedenih u emigraciji. Bekri je već skoro devet godina u Beču.

Pajtim je najprije emigrirao u Njemačku, sa 17 godina. Ali, nakon što je dobio državljanstvo, odlučio je da se pridruži bratu.

"Bila je to velika radost kada je došao. Postali smo još bliži. Uvijek smo zajedno putovali na Kosovo", prisjeća se Bekri.

Od djetinjstva, kada su zajedno išli u školu, pa do života u Beču, gdje su i vikende provodili zajedno sa svojim porodicama, Bekri je uživao u životu uz Pajtima punih 36 godina.

"Bio je prava spavalica. Kad smo išli u školu, uhvatio bi me za jaknu i govorio: 'samo da još malo sklopim oči'", prisjeća se Bekri sa osmijehom.

Godine provedene daleko od kuće nisu ga udaljile od porodice. Sa svima je održavao bliske veze – i s najužom i širom porodicom.

"Nije prošla sedmica da me nije nazvao", kaže njegov stric Adem. "Bio je veoma duhovit, veoma pristupačan. Nije volio da vidi ikoga tužnog."

Slično ga opisuje i njegova tetka Zyra.

"Kad god je dolazio, uvijek bi me nazvao i pozvao. Govorio mi je: 'dok sam ja ovdje, hoću da vas, moje tetke, vidim ovdje'. Bio je veoma veseo", prisjeća se ona, sjedeći pored Pajtimove majke.

Pajtimovu majku i oca, kojima je teško govoriti, proganja san njihovog sina da se što prije vrati na Kosovo.

Porodica kaže da je Pajtim napustio Kosovo isključivo zbog uslova rada i želje da pomogne porodici.

"Nije otišao zbog nečeg lošeg", kaže njegov stric. "Otišao je zbog posla, zbog porodice. Na neki način, on je heroj porodice."

Za sobom je ostavio dvije male kćerke, stare pet i dvije godine.

Ko je bio Istref Zekaj: "Imao je srce za sve"

Istref je proveo više od dvije decenije u Austriji. Ali za svoju porodicu, on je uvijek ostao isti: tihi brat, neumorni radnik i čovjek koji je davao sve od sebe za druge.

"Imamo mnogo lijepih uspomena… od djetinjstva pa sve do trenutka kada je preminuo", kaže njegova sestra Feridja.

Istref je bio šest godina mlađi od nje. Ima bezbroj uspomena s njim, ali sve imaju isti ton.

"Voljela bih da se sjetim nečega lošeg… da imam neki razlog da ne plačem. Ali nikada s njim nismo doživjeli ništa loše, kaže ona.

Istref je sa Kosova emigrirao prije 22 godine, u potrazi za boljim životom.

Njegov put bio je sličan putu mnogih kosovskih porodica. Jedan za drugim, trojica starije braće napustili su dom i izgradili život daleko od mjesta gdje su rođeni.

U Beču se Istref oženio Besom i postao otac dvjema kćerkama.

"Reći ću njegovim kćerkama da je on bio primjer najboljeg oca, najboljeg brata, najboljeg čovjeka", kaže Feridja.

Tako će svog brata zauvijek pamtiti i Zeka.

"Imao je srce veliko kao planina. Pomagao nam je, obezbijedio nam je sve što nam je nedostajalo", kaže on.

I Zeka povremeno odlazi sa Kosova da radi. Radio je u Austriji, ali ne u Beču.

"Svakog vikenda mi je govorio: 'hajde, Zeka, dođi u Beč da popijemo čaj zajedno. Ne boj se, nećeš se izgubiti, ja ću doći po tebe'", prisjeća se Zeka.

Njihova porodica je velika, šestero braće i dvije sestre. Kažu da će se Istrefa uvijek sjećati kao čovjeka koji je živio da bi pomagao drugima.

"Umro je sa svojim kolegama, radeći za svoju porodicu, za komad hljeba", kaže Zeka.

Sjeća se da su od djetinjstva bili nerazdvojni, provodeći cijele dane zajedno. Čak je i sadnja i tajno jedenje lubenica na poljima, daleko od kuće - jedno od prvih sjećanja koje mu se danas vraća s posebnom tugom.

Kao i Pajtim i Istref, stotine hiljada građana Kosova emigrirale su iz svoje domovine tokom posljednjih decenija.

I u novijim godinama ovaj trend se nastavlja - desetine hiljada ljudi svake godine traže prilike izvan zemlje.

Većina njih odlazi zbog nedostatka kvalitetnih radnih mjesta i zbog boljih uslova života u zemljama Zapadne Evrope.