"Odlučio sam da od danas ovo bude poslednja džuma (molitva petkom), iz razloga što sam krenuo drugim putem... Od danas, od vas tražim halal (blagoslov)..."
Ovim rečima je Osman Musliju 15. maja objavio okupljenima u džamiji u Drenašu – u centralnom delu Kosova – da se odriče od svojih dužnosti imama kako bi ušao u političku trku za poslanika u Skupštini Kosova.
Ovom odlukom on je prvi poznati slučaj da jedan predstavnik Islamske zajednice Kosova napušta versku funkciju kako bi se direktno uključio u politiku.
On se pridružio Pokretu Samoopredeljenje – partiji koja je završila na prvom mestu u poslednja tri izborna ciklusa u zemlji – uoči vanrednih parlamentarnih izbora 7. juna.
Kosovo je sekularna država u kojoj je odvojenost religije i države zagarantovano Ustavom.
Od društvenog aktivizma do politike
Musliju kaže za Radio Slobodna Evropa da njegov javni angažman nije novost.
Prema njegovim rečima, taj angažman je počeo pre rata 1998-1999. i nastavio se i posle njega, kao deo građanskog aktivizma, ili, kako sam kaže, "podižući glasa u vezi s nekim teškim i osetljivim temama, kako bi ova slobodu dobila smisao".
"Nikada to nisam uradio zato što je to zahtevala moja službena dužnost, već zato što je to nalagalo moje građansko poštenje. Zato ulazim u ovu trku kao ravnopravni građanin ove republike, noseći sa sobom više od 40 godina iskustva u društvenom aktivizmu", kaže Musliu, ne navodeći više detalja.
U njegovim objavama na Fejsbuku (Facebook) mogu se uočiti razne aktivnosti – od odavanja pošte palim pripadnicima Oslobodilačke vojske Kosova, preko izražavanja podrške kažnjavanju onih koji krše zakon, pa do komentarisanja fudbalskih utakmica.
Musliu naglašava da eventualni poslanički mandat ne vidi kao nastavak svoje verske uloge, već kao politički angažman u sekularnoj državi.
"Biću glas onog Kosova koje je jaka država i pravedno društvo, u kojem nijedan građanin nije zapostavljen ili marginalizovan iz regiona iz kojeg dolazi, pola ili vere kojoj pripada", kaže Musliu.
Uprkos takvom pozicioniranju, na njegovom Fejsbuk profili mogu se naći i objave s haštagom "s hodžom", kao i jedna u kojoj se navodi: "Nacija. Vera. Porodica", što podstiče dodatne diskusije o prožimanju verskog i političkog identiteta.
Jedni ulazak Muslijua u politiku vide kao proširenje demokratskog prostora, dok drugi to smatraju da je to problematično u pogledu odvojenosti religije od države.
Pravni okvir za kandidaturu
Član 45. Ustava Kosova garantuje pravo svakom građaninu koji je navršio 18 godina – pa i na dan izbora – "da bira i da bude biran".
To pravo može se ograničiti samo u slučajevima kada postoji sudska odluka o kršenju zakona.
Pravni stručnjak Vulnet Bugaku (Vullnet) iz Demokratskog instituta Kosova kaže da ne postoji ustavna ili zakonska prepreka koja sprečava građane da se kandiduju za javne funkcije, uključujući i one koji su ranije obavljali dužnosti u verskim institucijama.
U tom smislu kosovski pravni sistem prati evropske standarde o univerzalnim političkim pravima, bez obzira na profesiju ili raniju pripadnost.
"Ne postoji zabrana ni okolnost koja njemu ili bilo kome drugom ko je u prošlosti obavljao versku ili bilo koju drugu odgovornost, onemogućava da se kandiduje i učestvuje u izbornom procesu, bilo za poslanika Skupštine, bilo za odbornika u lokalnoj skupštini na lokalnim izborima", kaže Bugaku za RSE.
On dodaje da Ustav Kosova štaviše obavezuje državne institucije da podrže učešće građana u javnom životu i ostvarivanje prava na demokratski uticaj na donošenje odluka javnih organa.
Ustav Kosova, u članu 8. definiše zemlju kao "sekularnu državu i neutralnu u pitanjima verskih uverenja".
Iako najviši pravni akt ne zabranjuje učešće verskih predstavnika u izbornim trkama, Bugaku smatra da takve osobe, kako bi se izbegli nesporazumi u javnosti, treba da poštuju propise svojih verskih institucija ili da se potpuno povuku iz njih.
Islamska zajednica Kosova i institucionalne crvene linije
Islamska zajednica Kosova (IZK), koja predstavlja muslimansku zajednicu u zemlji – 93,49 odsto stanovništva prema popisu iz 2024. godine – svojim zvaničnicima je uputstvom iz 2014. zabranila da učestvuju u partijama i predizbornim kampanjama.
Ta odluka, prema potvrdi sekretara IZK-a Ahmeta Sadrijua, i dalje je na snazi.
On za RSE objašnjava da je Musliu podneo ostavku na poziciju imama po sopstvenoj volji, kao i da nije tražio nikakvu podršku te institucije u vezi sa svojom odlukom da se uključi u politiku.
"U trenutku kada je ušao na izbornu listu, on se automatski povukao, podneo ostavku na poziciju imama i više nije službenik Islamske zajednice", kaže Sadriu.
On dodaje da je IZK nepolitička institucija koja održava neutralnost prema muslimanskim vernicima u zemlji, koji, prema njegovim rečima, imaju različite političke orijentacije i podržavaju različite partije.
Ipak, on ne isključuje mogućnost da u nekim retkim slučajevima zaposleni u toj instituciji mogu da individualno izraze politička uverenja putem društvenih mreža ili javnih izjava.
Podeljena javnosti
U javnosti su reakcije podeljene.
Pojedini građani Prištine koje je anketirao RSE smatraju da je to pogrešna odluka za jedno versko lice, dok drugi to vide kao demokratsko pravo.
Agim Đinovci (Gjinovici) kaže da ne podržava odluku Muslijua.
"Imam je bio verska ličnost i nije trebalo da ulazi u politiku, iako na to ima pravo. Politika tera vodu na vodenicu kako njoj odgovara i tu je razlika, jer mu je promenila mišljenje", kaže on.
S druge strane, Naim Keljmendi (Kelmendi) misli drugačije.
"Ja to ne vidim kao devalvaciju. To je vrednost demokratije. To mu podiže vrednost kao građaninu i kao poslaniku, a ne više kao hodži. Do juče je služio veri, bio je hodža, ali neka se takmiči... On je tako odlučio i to je njegova odluka", kaže on.
Debata o granicama između religije i politike
Sociolozi i istraživači društvenih pitanja posmatraju ovaj slučaj iz šire perspektive.
Filozof i novinar Latif Mustafa smatra da uključivanje sveštenika u politiku nije problematično samo po sebi, sve dok oni deluju u okviru sekularnog diskursa.
Problem, prema njegovim rečima, nastaje tek kada se verski diskurs prenese u državne institucije.
"Kada bi jedan hodža ustao u parlamentu i rekao, na primer, 'to što radite Bog kažnjava', onda bismo mogli imati problem. Ali, ako se isti taj hodža obrati poslanicima rečima da 'to zabranjuje Ustav, to zabranjuju naši zakoni', onda on govori s kompetencijom političara koji se podvrgao sekularnom i demokratskom poretku", kaže Mustafa za RSE.
Štaviše, prema njegovim rečima, uključivanje sveštenika u politiku može doneti i dodatnu vrednost, zbog onoga što naziva "moralnim kapitalom" stečenim tokom verske službe.
Međutim, sociolog i profesor na Univerzitetu u Prištini Fadilj Maljoku (Fadil Maloku), vidi uključivanje Muslijua u politiku u širem političkom i izbornom kontekstu.
Osvrćući se na deklarisanu ambiciju Pokreta Samoopredeljenje da ostvari visok izborni rezultat, on kaže da ta partija pristupa trci s onim što on naziva "estetskim makijavelizmom", aludirajući na korišćenje određenih ličnosti radi izbornog efekta.
Na video snimku njegovog predstavljanja kao kandidata za poslanika, podeljenom na Fejsbuku, Musliju se vidi u pratnji predstavnika Samoopredeljenja kako pozdravlja prolaznike i moli se u džamiji.
"Po mom mišljenju, to je neka vrsta pomaka ovog političkog subjekta sa sekularizma na svojevrsni izborni pragmatizam, gde se verski identitet posmatra kao kapital i potencijal", kaže Maljoku za RSE.
Prema njegovim rečima, kandidatura Muslijua može da se tumači i kao oblik približavanja politike religiji i kao simptom transformacije albanske politike sa sekularizma ka korišćenju verskih elemenata identiteta.
"To, na neki način, takođe izražava krizu tradicionalnih političkih elita. Kada politika počne da koristi verski identitet kao sredstvo mobilizacije, programske debate se postepeno zamenjuju emocijama, dok politička racionalnost slabi", kaže Maljoku, dodajući da takav pristup može uticati na povećanje kulturne i verske polarizacije u društvu.
Mustafa ima drugačije mišljenje. On ne veruje da uključivanje sveštenika u politiku predstavlja opasnost za sekularnost države.
"Ugrožavanje sekularnog poretka dogodilo bi se kada bi jedna dobro strukturisana politička partija otvoreno istupila protiv ustavnog poretka... To bi bilo problematično", naglašava on.
Prema njegovim rečima, praksa je pokazala da glasači na Kosovu mogu podržati pojedince s verskom pozadinom zbog njihovih ličnih vrednosti, ali ne nužno i kolektivne političke projekte na verskoj osnovi.
Politička scena na Kosovu već je ranije zabeležila nekoliko pokušaja političkog organizovanja na verskoj osnovi, uglavnom s islamskom pozadinom, ali ti subjekti nisu uspeli da zadobiju širu podršku birača i ostali su marginalni u odnosu na glavne partije.
"Ovaj narod je više puta dokazao da verniku, na osnovu njegovih ličnih verskih ubeđenja i vrednosti koje ta osoba poseduje, može dati glas. Ali grupi, ne", zaključuje Mustafa.