Od oko 700 aktivnih radnika, kosovska kompanija za proizvodnju i preradu nikla i njegovih proizvoda Feronikl (Ferronikeli), danas broji samo 80 zaposlenih u administraciji, dok su proizvodne mašine već neko vreme potpuno zaustavljene.
Nekada jedan od glavnih okosnica metalurške industrije i ekonomije Kosova, kompanija koja je samo 2020. izvezla proizvode u vrednosti većoj od 80 miliona evra, danas se suočava sa sumornom stvarnošću: nulta proizvodnja, raskinuti ugovori i čekanje na povoljnije tržišne uslove.
Od njene privatizacije prošle su dve decenije, ali oporavak i dalje predstavlja izazov.
Od ekonomskog simbola do gotovo napuštenog kompleksa
Feronikl, koji se nalazi u gradu Glogovac – oko 34 kilometra od Prištine – godinama je bio simbol industrijske snage Kosova.
Danas industrijski kompleks izgleda gotovo napušteno. Većina radnika je ostala bez ugovora o radu, dok je proizvodnja potpuno obustavljena.
Zvaničnici kompanije izražavaju optimizam da će mašine biti ponovo pokrenute, ali tek kada, prema njihovim rečima, situacija na tržištu bude povoljnija.
Oni navode da je kompanija posvećena obnavljanju proizvodnje i da su, čak i tokom perioda obustave, realizovane investicije od više miliona evra u proizvodnu tehnologiju i zaštitu životne sredine, kako bi bili spremni u trenutku ponovnog otvaranja.
Zašto je proizvodnja stala?
Prema rečima Špenda Gudaćija (Shpend Gudaqi), šefa kancelarije za odnose sa zajednicom i odnose sa javnošću u kompaniji Njuko Feronikl kompleks (NewCo Ferronikeli Complex), glavni faktori koji su doveli do obustave proizvodnje povezani su s međunarodnim tržištima.
"Tokom poslednjih nekoliko godina, cena nikla na međunarodnim berzama i cena električne energije na evropskim tržištima bile su nepovoljne za održivu proizvodnju u fabrici", rekao je on za RSE.
Kao posledica toga, kompanija je bila primorana da preduzme drastične mere kako bi smanjila troškove.
"Jedna od najvažnijih odluka bila je gašenje električne peći u martu 2025. godine, kako bi se ublažili visoki troškovi električne energije", objašnjava Gudaći.
Feronikl troši do 420.000 megavat-sati električne energije godišnje.
Od 2017. godine, energija se kupuje direktno na inostranim tržištima, bez snabdevanja s Kosova.
Po trenutnim cenama na mađarskoj berzi HUPEX – više od 140 evra po megavat-satu – godišnji troškovi energije, u slučaju proizvodnje, dostigli bi više od 58 miliona evra, što povećava pritisak na održivost fabrike.
Raskid ugovora i tračak nade
Krajem 2025. godine, kompanija se suočila sa još težom odlukom: kolektivnim raskidanjem ugovora o radu za više od 600 radnika, iako su bili plaćeni skoro dve godine bez aktivne proizvodnje.
"Proces je sproveden u skladu sa Zakonom o radu, uz ispunjavanje svih obaveza prema zaposlenima do novembra prošle godine", rekao je Gudaći.
'Platom iz Feronikla izdržavao sam porodicu'
Za Redžepa Ademija (Rexhep), koji ima više od 50 godina, Feronikl nije bio samo radno mesto.
Punih 18 godina bio je glavni izvor ekonomske sigurnosti za njegovu porodicu. Zato je trenutak kada je obavešten o raskidu ugovora o radu bio jedan od najtežih u njegovom profesionalnom životu.
"Platom iz Feronikla izdržavao sam porodicu", kaže Ademi za RSE, prisećajući se godina kada je stabilnost kompleksa garantovala stabilnost i za stotine porodica u Glogovcu i šire.
Posle obustave proizvodnje, Ademi je uspeo da pronađe drugi posao, ali želja da se Feronikl ponovo pokrene i dalje postoji.
"Vratio bih se samo pod boljim uslovima i s većom platom, ne sa onom kakva je bila ranije", rekao je on.
Prema Ademijevim rečima, prosečna plata tehničkih radnika u Feroniklu bila je iznad 550 evra, u zavisnosti od iskustva, godina staža i posla koji su obavljali.
Neki mediji su ranije izvestili da će, kada tržišni uslovi omoguće nastavak proizvodnje u Feroniklu, pogođeni radnici imati prioritet da se vrate na svoja radna mesta.
A poslednja dešavanja na svetskim tržištima donela su oprezan tračak nade.
Od sredine decembra 2025. do januara 2026. godine, cena nikla je porasla s oko 14.200 dolara na 18.900 dolara po toni i taj rast bi mogao da utiče na preispitivanja planova proizvodnje.
Istorijat Feronikla
Feronikl je izgrađen 1984. i sastoji se od dve proizvodne linije, dve električne peći i dve rotacione peći.
Rudu nikla obezbeđuje se iz rudnika Čikatovo i Glavica, kao i iz Albanije i drugih zemalja.
Pad proizvodnje je počeo devedesetih godina, nakon što je tadašnji režim u Srbiji uveo represivne mera.
Dotad je kompanija bila jedan od glavnih proizvođača nikla u regionu.
Posle rata, 2006. godine, privatizovala ga je Kosovska poverilačka agencija, što je danas Kosovska agencija za privatizaciju.
Feronikl je prvobitno kupila kompanija sa sedištem u Londonu za 30,5 miliona evra, uz uslov da zaposli do 1.000 radnika i investira 20 miliona evra, u skladu s ugovornim obavezama.
Godinu dana posle privatizacije, proizvodnja je počela pod nazivom Njuko Feronikl (NewCo Ferronikeli).
Posle više od decenije rada, kompanija je 2018. promenila vlasništvo, prešavši pod upravljanje druge britanske kompanije, u čijoj vlasničkoj strukturi je bila i jedna kompanija iz Albanije.
Feronikl je 2022. potom prešao u ruke sadašnjeg turskog konzorcijuma Jildrim grupe (Yildirim Group).
Proizvodnja je ponovo pokrenuta 2023. posle skoro dvogodišnjeg prekida izazvanog naglim povećanjem cena električne energije na evropskim tržištima, ali je ponovo zaustavljena u novembru te godine, i taj prekid i dalje traje.
Proizvodni kapaciteti su tokom godina dostigli i do 6.000 tona nikla godišnje, čime je Feronikl bio jedan od najvećih izvoznika na Kosovu.
Samo u 2020. godini kompanija je ostvarila izvoz u vrednosti većoj od 80 miliona evra.
Kosovska agencija za privatizaciju nadzirala je rad kompanije do jula 2009. godine i, kao rezultat ispunjavanja ugovornih obaveza, odlučila je da je oslobodi daljeg nadzora i izveštavanja, navela je ta agencija u odgovoru na upit RSE.
Kritika na račun privatizacije i ekonomske posledice
Profesor Izet Ibrahimi, sa Fakulteta za geonauke Univerziteta Isa Boletini u Južnoj Mitrovici, kaže da bi državne institucije morale da se ozbiljnije angažuju i preispitaju proces privatizacije.
"Proces treba vratiti na tačku pre privatizacije i kompanije ponovo privatizovati na jasnim i transparentnim osnovama", rekao je on za RSE.
Prema rečima Ibrahimija, Feronikl je doprinosio i do 10 odsto bruto domaćeg proizvoda, dok je obustava proizvodnje produbila trgovinski deficit i negativno uticala na čitav industrijski lanac u zemlji.
"Zato što obustava proizvodnje u kompleksu ne utiče samo na plate radnika, već ima direktne posledice po državni budžet i ukupnu ekonomiju zemlje", rekao je Ibrahimi.
Kompanija Njuko Feronikl kompleks navodi da ima kontinuiranu saradnju s centralnim i lokalnim institucijama i da je, u okviru zakonskih okvira, naišla na razumevanje.
"Naše insistiranje je da se kompanija, iako privatna, tretira kao nacionalno bogatstvo i strateška imovina, jer je najveći izvoznik i jedan od glavnih poslodavaca na Kosovu", navodi se u saopštenju kompanije.
Gudaći dodaje da je kompanija otvorena za saradnju s institucijama, s ciljem pronalaženja rešenja koja bi omogućila povratak proizvodnje i radnika na njihova radna mesta.
RSE je pitao Vladu Kosova i Ministarstvo ekonomije da li je postojao neki zvaničan zahtev Feronikla za pronalaženje rešenja i da li postoje zakonske mogućnosti za preduzimanje bilo kakvih mera.
Ministarstvo ekonomije je navelo da Vlada ne interveniše u upravljanje privatnim kompanijama i da nije upoznato da je dotična kompanija direktno poslala bilo kakva pitanja toj instituciji.
Lančani efekti na ekonomiju
Obustava proizvodnje nije uticala samo na radnike Feronikla.
Državna kompanija Trainkos, koja pruža usluge železničkog transporta na Kosovu, u svom Poslovnom planu za 2025. predvidela je transport za izvoz i uvoz ruda i finalnog proizvoda Feronikla u vrednosti od oko milion evra, odnosno 430.000 tona rude.
Pored toga, nekoliko privatnih kompanija je takođe imalo aktivne ugovore za izvođenje radova na terenu, na koje je direktno uticala obustava proizvodnje.
Na Kosovu je proces privatizacije 2003. započela Kosovska poverilačka agencija i nastavila ga je Kosovska agencija za privatizaciju posle 2008. godine.
Dosad je privatizovano više od 2.300 imovine u vrednosti od stotine miliona evra.
Ipak, proces je kritikovan iz više razloga, povezanih s efikasnošću, transparentnošću i ekonomskim posledicama.