U brčanskom Domu kulture u toku su XXIX pozorišni susreti BiH.Naš gost je Jakov Amidžić, direktor smotre za koju je proslavljeni pozorišni pisac, Dušan Kovačević, svojevremeno rekao kako zamjenjuje nekadašnje Sterijino pozorje.
Amidžić: Teatar ide dalje i taj živi susret glumca i publike će izgleda vječno trajati. Bez obzira na to šta sve okruženje činilo da se to ne dešava, ono se ipak dešava.
Amidžić: Krenuli smo sa Bosanskim narodnim pozorištem iz Zenice. Na tekst Tanje Šjivar, u režiji Selme Spahić, išla je predstava Grebanje ili Kako se ubila moja baka. Gostovalo je i Gradsko pozorište iz Podgorice na tekst Tene Štivičić, Sedam dana, u režiji Alise Stojanović. Nakon toga Narodno pozorište Sarajevo, Almir Imširević, Kada bi ovo bio film, u režiji Dine Mustafića. Sarajevski ratni teatar, Bio je lijep i sunčan dan, u režiji Tanje Miletić Oručević. Gospođa ministarka, Satirično kazalište Kerempuh, u režiji Olivera Frljića. Vuk Karadžić, Srbija, Bunar, u režiji Egona Savina. Pozorište Prijedor, Skender Kulenović, Djelidba, u režiji Marka Misirače. Koncert za pticu rugalicu, Šemsudin Gegić, u režiji Irfana Mensura. U čast pobjednika će Vlado Kerošević, koji ujedno na ovom Festivalu obilježava 35 godina glumačkog rada, izvesti predstavu L. N. Tolstoja, Krojcerova sonata, u režiji Nebojše Bradića. To večer ćemo dodijeliti nagrade i završiti Festival.
Amidžić: Po jedna predstava iz Hrvatske, Srbije i Crne Gore.
Amidžić: Festivali su jako ranjivi na ustajalost. Mi pokušavamo sve to da razbijemo novim pristupima selektora, koji su u suštini odgovorni za festivalski program. Oni su jedini odgovorni za izgled Festivala. Svaki selektor nađe nit koja mu je bitna za formiranje jednog festivala koji je ovog značaja.
Susreti pozorišta/kazališta u Brčkom su jedan od značajnijih regionalnih festivala. Pozorišta/kazališta iz regiona spremaju predstave za Susrete u Brčkom. Selektor stvarno ima obavezu da tu nit, koju on nađe, kroz Festival dovede do kraja. Ove godine je Janko Ljumović, direktor crnogorskog Narodnog pozorišta iz Podgorice, uspio da nađe tu nit i uspio je svojim izborom toliko da zainteresuje publiku da svako večer, pored redovnih mjesta, imamo i toliko pomoćnih mjesta zauzetih u našoj sali.
Amidžić: Imamo veliki Festival. Na drugim festivalima, kada vidite selekciju i koja pozorišta gostuju, već znate u kojem će gradu sljedeće godine direktor tog festivala da režira. To svi znaju. Mi smo izvan toga i iznad priče oko bilo kakvog uticaja na žiri, a pogotovo na rad selektora jer to je autonomna odluka svih tih ljudi. Svi od tih ljudi imaju svoju teatarsku čast. Mi se trudimo da uvijek dovedemo časne teatarske uposlenike. Oni na koncu moraju izaći pred publiku i javnost i reći da stoje iza toga.
Amidžić: Nadam se da je Dušan tom izjavom potakao ostale. On je veliki prijatelj Brčkog i našeg Festivala. Vidimo da se polako i Sterijino pozorje vraća tom svom izvoru i načinu rada koji je za teatar jako bitan.
Kvalitetan prateći program
Amidžić: Mi pokušavamo, i mislim da uspjevamo, nagrađivati pisce na dva načina. Sve češće imamo tekstove mladih pisaca na Festivalu. Kazališta se pripremaju za naš Festival, a samim tim uzimaju tekstove savremenih pisaca. Već pisci znaju zašto rade. Druga bitna odrednica ovog Festivala je da daje jednu izuzetnu vrijednu nagradu najboljem bosansko-hercegovačkom savremenom piscu, što je nama jako bitno. Time u ovoj našoj državi, koja sve manje brine o kulturi, ipak brinemo da piscu, koji dobije nagradu, omogućimo da u miru napiše novu dramu. Time smo na dva načina pomogli bosansko-hercegovačkim dramskim piscima. Nadam se da će i drugi festivali podstaknuti i svoje pisce da imamo, kao nekada, mnoštvo novih dramskih tekstova.
Amidžić: I ove godine smo uz naš Festival pripremili jedan jako dobar i kvalitetan prateći program. Ove godine ćemo u tom pratećem programu imati okrugle stolove poslije svake predstave. Imali smo već jednu krasnu izložbu o Aliji Isakoviću na teatarskim scenama u postavci doktora Srđana Vukadinovića. Imaćemo predstavljanje nekoliko bitnih teatarskih uposlenika, glumaca, koji su obilježili savremenu dramu, savremeno pozorište i film. Imaćemo razgovore sa Emirom Hadžihafisbegovićem, Vladom Keroševićem, Branislavom Lečićem i Milanom Štrljićem. Time ćemo omogućiti, i brčanskoj publici i javnosti, da se prezentira rad tih jako bitnih teatarskih i filmskih uposlenika, umjetnika. Mislim da će i ove godine publika biti zadovoljna našim izborom.
Amidžić: Na žalost, nemamo novih vijesti oko novog prostora, novih institucija i sadržaja. Vrijeme je takvo u Bosni, u regionu, da kultura mora malo trpjeti, kao i publika. Strpiti ćemo se. Nadamo se da će bolja vremena brzo doći.
Amidžić: Do sada sam imao puna usta hvale, ali na žalost mi smo jedna mala sredina. U posljednje vrijeme nam se dešavaju veliki problemi. Prethodna Skupština je, bez obzira što su prethodni gradonačelnici na sve načine pokušali da osiguraju dovoljna sredstva za kulturu, smanjila proračun za pola miliona maraka. To je ogroman novac i sada imamo ogromne probleme da dovedemo ovu priču do karaj. Tolika je želja publike i glumaca da se nađu u Brčkom da ćemo mi ipak uspjeti.
Bilo bi ružno kukati. Borimo se koliko možemo. Pred salom u kojoj se izvode predstave, stoji svjetleća reklama na kojoj piše Skupština Brčko distrikta, a ne pozorište ili Dom kulture. To je odraz mentalnog sklopa ljudi koji pokušavaju u stranu da stave kulturu, da to već počinje i fizički da boli. Izborit ćemo se mi za našu poziciju. Nadam se da će nova Skupština imati više razumijevanja.
RSE: Prošlogodišnje susrete si ocijenio kao najbolje ikada održane. Sudeći prema onome što je viđeno i planirano, ovi opasno prijete?
Amidžić: Teatar ide dalje i taj živi susret glumca i publike će izgleda vječno trajati. Bez obzira na to šta sve okruženje činilo da se to ne dešava, ono se ipak dešava.
RSE: Kakvu to privilegiju ima brčanska publika?
Amidžić: Krenuli smo sa Bosanskim narodnim pozorištem iz Zenice. Na tekst Tanje Šjivar, u režiji Selme Spahić, išla je predstava Grebanje ili Kako se ubila moja baka. Gostovalo je i Gradsko pozorište iz Podgorice na tekst Tene Štivičić, Sedam dana, u režiji Alise Stojanović. Nakon toga Narodno pozorište Sarajevo, Almir Imširević, Kada bi ovo bio film, u režiji Dine Mustafića. Sarajevski ratni teatar, Bio je lijep i sunčan dan, u režiji Tanje Miletić Oručević. Gospođa ministarka, Satirično kazalište Kerempuh, u režiji Olivera Frljića. Vuk Karadžić, Srbija, Bunar, u režiji Egona Savina. Pozorište Prijedor, Skender Kulenović, Djelidba, u režiji Marka Misirače. Koncert za pticu rugalicu, Šemsudin Gegić, u režiji Irfana Mensura. U čast pobjednika će Vlado Kerošević, koji ujedno na ovom Festivalu obilježava 35 godina glumačkog rada, izvesti predstavu L. N. Tolstoja, Krojcerova sonata, u režiji Nebojše Bradića. To večer ćemo dodijeliti nagrade i završiti Festival.
RSE: Uglavnom pet domaćih i tri predstave iz susjedstva?
Amidžić: Po jedna predstava iz Hrvatske, Srbije i Crne Gore.
RSE: Ponekada u nezahvalnoj ulozi selektora i ovaj put je bio stručnjak iz komšiluka. Čini mi se da je pažnje vrijedno njegovo opredjeljenje koje rješava neke stare festivalske dileme, a bogme i probleme?
Amidžić: Festivali su jako ranjivi na ustajalost. Mi pokušavamo sve to da razbijemo novim pristupima selektora, koji su u suštini odgovorni za festivalski program. Oni su jedini odgovorni za izgled Festivala. Svaki selektor nađe nit koja mu je bitna za formiranje jednog festivala koji je ovog značaja.
Susreti pozorišta/kazališta u Brčkom su jedan od značajnijih regionalnih festivala. Pozorišta/kazališta iz regiona spremaju predstave za Susrete u Brčkom. Selektor stvarno ima obavezu da tu nit, koju on nađe, kroz Festival dovede do kraja. Ove godine je Janko Ljumović, direktor crnogorskog Narodnog pozorišta iz Podgorice, uspio da nađe tu nit i uspio je svojim izborom toliko da zainteresuje publiku da svako večer, pored redovnih mjesta, imamo i toliko pomoćnih mjesta zauzetih u našoj sali.
RSE: Prošli put je to bio Darko Lukić. Na taj način izbjegne se saradnja na nekom drugom nivou ili iz nekih drugih planova i čisto estetska opredjeljenja dolaze u obzir?
Amidžić: Imamo veliki Festival. Na drugim festivalima, kada vidite selekciju i koja pozorišta gostuju, već znate u kojem će gradu sljedeće godine direktor tog festivala da režira. To svi znaju. Mi smo izvan toga i iznad priče oko bilo kakvog uticaja na žiri, a pogotovo na rad selektora jer to je autonomna odluka svih tih ljudi. Svi od tih ljudi imaju svoju teatarsku čast. Mi se trudimo da uvijek dovedemo časne teatarske uposlenike. Oni na koncu moraju izaći pred publiku i javnost i reći da stoje iza toga.
RSE: Možda je i zbog toga, čini mi se, Dušan Kovačević, kada je bio vaš gost, rekao da je Brčko danas ono što je Sterijino pozorje bilo onomad?
Amidžić: Nadam se da je Dušan tom izjavom potakao ostale. On je veliki prijatelj Brčkog i našeg Festivala. Vidimo da se polako i Sterijino pozorje vraća tom svom izvoru i načinu rada koji je za teatar jako bitan.
Kvalitetan prateći program
RSE: Na ovom Festivalu se isključivo igraju predstave na tekstove pisane na jednom od četiri jezika nastalih od nekada zajedničkog. Da li brčanska smotra na izvjestan način stimuliše mlade autore da pišu za teatar?
Amidžić: Mi pokušavamo, i mislim da uspjevamo, nagrađivati pisce na dva načina. Sve češće imamo tekstove mladih pisaca na Festivalu. Kazališta se pripremaju za naš Festival, a samim tim uzimaju tekstove savremenih pisaca. Već pisci znaju zašto rade. Druga bitna odrednica ovog Festivala je da daje jednu izuzetnu vrijednu nagradu najboljem bosansko-hercegovačkom savremenom piscu, što je nama jako bitno. Time u ovoj našoj državi, koja sve manje brine o kulturi, ipak brinemo da piscu, koji dobije nagradu, omogućimo da u miru napiše novu dramu. Time smo na dva načina pomogli bosansko-hercegovačkim dramskim piscima. Nadam se da će i drugi festivali podstaknuti i svoje pisce da imamo, kao nekada, mnoštvo novih dramskih tekstova.
RSE: Naravno da svi susreti pozorišta, bez obzira na formu okupljanja, na činjenicu da li su takmičarski ili revijalni, postaju dobra prilika da se zaljubljenici u teatar jedni drugima izjadaju, ali i da učestvuju u korisnim razgovorima na okruglim stolovima, radionicama, predavanjima. Kako taj dio susreta protiče?
Amidžić: I ove godine smo uz naš Festival pripremili jedan jako dobar i kvalitetan prateći program. Ove godine ćemo u tom pratećem programu imati okrugle stolove poslije svake predstave. Imali smo već jednu krasnu izložbu o Aliji Isakoviću na teatarskim scenama u postavci doktora Srđana Vukadinovića. Imaćemo predstavljanje nekoliko bitnih teatarskih uposlenika, glumaca, koji su obilježili savremenu dramu, savremeno pozorište i film. Imaćemo razgovore sa Emirom Hadžihafisbegovićem, Vladom Keroševićem, Branislavom Lečićem i Milanom Štrljićem. Time ćemo omogućiti, i brčanskoj publici i javnosti, da se prezentira rad tih jako bitnih teatarskih i filmskih uposlenika, umjetnika. Mislim da će i ove godine publika biti zadovoljna našim izborom.
RSE: Odavno imate problem sa prostorom. Ima li pomaka?
Amidžić: Na žalost, nemamo novih vijesti oko novog prostora, novih institucija i sadržaja. Vrijeme je takvo u Bosni, u regionu, da kultura mora malo trpjeti, kao i publika. Strpiti ćemo se. Nadamo se da će bolja vremena brzo doći.
RSE: Vlasti Brčko distrikta pokazuju veliko razumijevanje za Festival, ali za kulturu dolaze sve gori dani.
Amidžić: Do sada sam imao puna usta hvale, ali na žalost mi smo jedna mala sredina. U posljednje vrijeme nam se dešavaju veliki problemi. Prethodna Skupština je, bez obzira što su prethodni gradonačelnici na sve načine pokušali da osiguraju dovoljna sredstva za kulturu, smanjila proračun za pola miliona maraka. To je ogroman novac i sada imamo ogromne probleme da dovedemo ovu priču do karaj. Tolika je želja publike i glumaca da se nađu u Brčkom da ćemo mi ipak uspjeti.
Bilo bi ružno kukati. Borimo se koliko možemo. Pred salom u kojoj se izvode predstave, stoji svjetleća reklama na kojoj piše Skupština Brčko distrikta, a ne pozorište ili Dom kulture. To je odraz mentalnog sklopa ljudi koji pokušavaju u stranu da stave kulturu, da to već počinje i fizički da boli. Izborit ćemo se mi za našu poziciju. Nadam se da će nova Skupština imati više razumijevanja.
