Dostupni linkovi

Kakva je sudbina digitalnih zviždača nakon WikiLeaksa


Posteri zalepljeni prekoputa Ambasade Ekvadora u Londonu
Posteri zalepljeni prekoputa Ambasade Ekvadora u Londonu
Luke Allnutt, prevela Biljana Jovićević

Teško je ponekad odvojiti priču o Džulijanu Asanžu od one o WikiLeaksu. Ali prije Bradley Manninga (američkog vojnika preko kojeg je WikiLeaks došao do tajnih dokumenata SAD), prije optužbi za silovanje, kućnog pritvora, TV show na RT-u, i ekvadorskog poteza, WikiLeaks je kao organizacija i kao ideja puno obećavao. Za mnoge, era anonimnonih digitalnih zviždača bila je zora jasne nove ere radikalne otvorenosti.

WikiLeaks je bio samo početak. Šta god da mislite o Asanžu, bio je igrač promjene i iznjedrio je brojne klonove. Granica za očekivanja o potencijalu digitalnih zviždača bila je nebo. Niko je jato decentralizovanih organizacija, mnoge od njih bez statusa, a time teškog djelovanja protiv njih u tehničom ili pravnom kapcitetu.. Te organizacije su na internetu a time i u mogućnosti da zaobiđu put kojim vlade i korporacije pokušavaju uvesti cenzuru.

I naravno, uslijedilo je mnoštvo WikiLeaks klonova, mnogi od njih za specijalizovana tržišta: BalkanLeaks, Enviroleaks, MagyarLeaks. Vodeći mediji - koji su okretlai glave pred Asanžaovim metodama - pokušali su izgradnju svojih vlastitih poštanskih sandučića za anonimne zviždače.

Novinari su očekivali plijen (ništa lakše, zar ne?), neki aktivisti su očekivali pad režima a zagovornici otvorenosti su se nadali movom vrlom svijetu gdje će moć curenja informacija (ili makar straha od curenja) držati vlade i koropracije na oprezu.

Ali to se nikad nije tako dogodilo. Mnogi od digitalnih zviždačkih projekata, klonova WikiLeaksa ili su mrtvi ili primireni i pokušaji da se naprave sigurni ili anonimni "poštanski sandučići" su propali.

Moguće pretjeranu tvrdnju o radikalnoj transparentnosti obrađivao je Alasdair Roberts, akademik na Pravnog fakulteta na Univerzitetu Suffolk u Bostonu. On je napisao da su "zagovornici WikiLeaksa precijenili razmjere i značaj curenja informacije. Oni takođe previđaju mnoge načine na koje jednostavna logika radikalne transparentnosti - curenja, objavljivanja i čekanja na neizbježan bijes - može biti poražena u praksi."

Uvijek je tu bilo prilično tehno-determinizma and internet-centrizma

U WikiLeaks eri radikalne transparentnosti uvijek je bilo dosta tehno-determinizma i internet-centrizma: samo osmislite sigurno rješenje i podaci će procuriti.

Novina je, kako se tvrdi, da su tehnološke promjene eliminisale većinu praktičnih prepreka za izvšenje ovog programa - jer je digitalizovane podatke lakše propuštati, jer prikladno dizajnirane tehnologije mogu zaštititi anonimnost curenja, jer internet omogućava trenutno i univerzalno dijeljenje informacija, a možda i zato jer je lakše mobilizovati ogorčene građane.

Ali zaparavo ta tehnološka rješenja koja će omogućiti da se curenju informacija ne može ući u trag su zupravo bila mnogo teža nego što se očekivalo, pogotovo pod budnim i ispitivačkim očima istraživača privatnosti i sigurnosti.

"Poštansko sanduče"

Bivši WiliLeaker, Daniel Domscheit Berg, kao test je lansirao OpenLeaks 2011 i tražio od 3.000 hakera da tesitiraju sistem, ali 18 mjeseci kasnije još ne postoji aktivni sistem za ostavljanje dokumenata. “ The Wall Streeet Journal je napravio SafeHouse (Sigurna kuća), sajt po stilu sličan WikiLeaksu, ali su oštro kritikovani od strane sigurnosnih stručnjaka zbog rupa u sistemu.

Public Intelligence, sajt koji se oslanja na neke dokumente koji su procurili u javnost, sam je rasformirao svoj sistem za ostavljanje dokumenata „zbog nedevnog upada na njihov server“. Obrazložili su to ovako: „Sistem ćemo uspostaviti kada budemo sigurni da sa informacijama možemo sigurno upravljati“. Nastavite li sa pretragom zvižadčkih sajtova u Leak Directrory, utvrdićete da su mnogi od sajtova utihnuli ili su van funcije.

“Stvarno anonimno “poštansko sanduče" je veoma težak zadatak ili problem kada je riječ o kompjuterskoj nauci, naročito ako želite da ga napravite kao izvor sa otvorenim kodom (open source code)”, kaže Suelette Dreyfus, akademik i stručnjak za digitalno zviždanje.

To je takođe i skupo.

”Moja brza procjena na osnovu razgovora s tehničkim stručnjacima u tom području kaže da bi se cijena popela na skoro milion dolara da bi se sve uradilo kako treba, a potrebno je i vjerovatno barem 6-12 mjeseci – bez apsolutne garancije da će to i funcionisati", kaže Dreyfus.

„I to sve da se uradi veoma lako prenosiva, otvorena verzija "poštanskog sandučića", javno dostupnog i lakog za korištenje od strane bilo koje nevladine organizacije ili medijske kuće“, dodaje ona.

„Potreban vam je i projekt menadžer koji razumije novinarstvo, curenje podataka, civilni sektor i stručnjake za tehniku. I potreban vam je zaista povjerljiv tim programskih eksperata za koje je poželjno da budu razbacani po svijetu.To je jako, jako težak zadatak“, kaže ona.

Jedna od tih organizacija koje teže da stvori "poštansko sanduče" sa otvorenim kodom je GlobaLeaks.Cilj njihovog projekta je da stvore odgovrajući program dostupan organizacijama koje žele da naprave i uspostave zviždačku platformu. Prema Fabiu Pietrosantiu, jednom od utemeljivača GlobaLeaksa, cilj su što manje barijere za ulazak ljudima koji žele da naprave zvižadčku platformu.

„Naš cilj je da omogućimo svakome sa politički motivisanom voljom da započene zviždačku incijativu da ne bude zavisan od tehničkih spososbnosti da uspostvi sigurno 'sanduče'," kaže Pietrosanti.

„Želimo da dođemo do tačke kada će uspostavljanje zviždačke inicijative zahtijevati samo odlučnost i menadžerske sposobnosti uz korištenje veoma jednostavnog softvera GlobaLeksa, a sve objavljujući preko Tor2web mreže, omogućavajući javnu vidljivost preko socijalnih mreža, Facebooka, Twittera i alata iz digitalnih spremišta na sigurnim serverima", pojasnio je Pietrosanti.

Ali za druge ljude koji praktikuju zviždanje, ideja sigurnih i anonimnih "sandučića" je himera, sveobuhvatno tehničko rješenje koje će za transprentnost učiniti ono što su “tableti” kao biznis model trebalo da predstavljaju za novinske magazine.

Dijeljenje žita od kukolja

John Young
, koji vodi Cryptom web stranicu, koji takođe daje prostor za dokumente koji procure, kaže da su "sandučići" sa otvorenim kodom “kratkotrajni, promjenjivi, varljiv, služe samio sebi, a niko nije oslobođen rizika.“

Dok je digitalizacija baza podataka omogućila mnogo lakše kopiranje, dijeljenje i objavljivanje, takođe je omogućila mnogo lakše njuškanje po onome što dijelimo okolo. Aaron Caplan, jedan od predavača na Pravnom fakultetu Loyola u Los Anđelesu je napisao:

“Za svaku razmjenu podataka preko interneta, mailom ili websajtom, trag metapodataka automatski uključuje, između ostalog, IP adrese računara koji su uključeni. Na mnoge načine, lakše je biti anonimni davalac ili izvor koristići se tradicionalnim medijima, i to metodama usmene komunikacije, neoznačenom kovertom, ili telefonskim pozivom na zemni kabal. Internet čini daleko lakše nego ranije sprovođenje zakona o kontroli komunikacije na određene grupe – uključujući i komunikaciju između izvora i novinara.“

Imajući u vidu sve te rizike, mnogi od onih koji rade u digitalnoj zajednici zviždača su dodatano svjesni da je nemoguće ponuditi potpunu sigurnost i anonimnost. Zviždači su shvatili da imaju odgovornost da edukuju potencijalne izvore curenja podataka „umjetnosti anonimnosti“, mnogo više nego da im daju obećanja da će sve učiniti za njih.

Caludio Agosti, jedan od ljudi iz GlobaLeak projekta, kaže:

“Mi kao stručnjaci za informacije i privatnost smo analizirali sve zahtjeve sa sigurnosne tačke gledišta, imajući u vidu da naš cilj nije samo softver, već širi projekat koji takođe uključuje brigu o ličnoj sigurnosti zbog rada sa osjetljivim dokumentima.“

Bezbjednost je samo jedan od izazova sa kojima se digitalni zvižadački sajtovi suočavaju. Tu je i potencijalni politički pritisak od vlada ili spornih korporacija.

Dugo je zakonski rizik od držanja takvih informacija, zbog čega mogu biti isključeni ili izgubiti servisne provajdere, baš kao što se to desilo WikiLeaksu kada su im Amazon i PayPal uskratili usluge. Protivnici mogu i vrlo brzo pokušati da ugase sajt, preplavljući ga, na primjer, dječjom pornografijom.
Ilustracija
Ilustracija

Iz ponekad mamutske deponije podataka, dijeljenje žita od kukolja je mukotrpan zadatak koji često zahtijeva timove ljudi koji znaju što traže. Analiza, provjera i pakovanje zahtijevaju vremena i stručnosti, a to može biti skupo za organizacije bez sigurnog budžeta koji često imaju malo iskustva za navigaciju kroz bezbrojna logistička, pravna i tehnička „minska polja“.

"Većina njih su pokrenuti bez utemeljenja. To su uglavnom dobrovoljni sajtovi koji se bore za pokrivanje troškova i nemaju ni za platu zaposleninama. Mnogi neće prihvatiti državni novac kako bi ostali nezazavisni", kaže Dreyfus.

S medijima koji se suočavaju sa smanjenjima budžeta i sa NVO sektorom čije se finansiranje na minimumu, i nakon što se utiša euforija oko Wikileaksa, na zviždačke platforme će se ubuduće sve više gledati kao na udovoljavanje hirovima.

"Uhvati miša"

Ali uprkos mnogim utihnulim zvižadačkim projektima, Dreyfus, koja je radila sa Asanžom na knjizi „Underground“ (Podzemlje) o iskonskoj kulturi hakovanja, uvjerena je u budućnost online zviždačkih sajtova.

“Sajtovi su zapravo uspjeli mnogo više nego što sam očekivala u cjelini. Činjenica da ih je toliko izniklo i da se toliko njih još uvjek drži, pa i kreće polagano, a mnogi su još uvjek i aktivni, svjedoči o uspjehu a ne neuspjehu“, kaže Dreyfus.

Veliki je fokus na klasične sajtove za curenje informacija kao što je WikiLeaks, ali uspješene se priče mnogo češće kriju na sajtovima koji služe više kao utočište za komunikaciju. ”To znači da iako su imali dobru priču možda nijeste čuli za nju”, navodi Asanžova saradnica, “jer je njihov cilj bio specifičan i ticao se konkretno njihove zajednice i interesa”.

Na primjer, ona navodi da je BalkanLeaks otkrio priču o državnom tužiocu optuženom za pranje novca, “ali ako nijeste o tome čitali u Rusiji ili Bugarskoj, nijeste mnogli čuti za to”.

“Slično tome EnviroLeaks je objavio rad o kontroverznoj brani u Brazilu. Slično kao na prethodnom primjeru, ako nijeste zainteresovani za zaštitu životne sredine ili ne pratite medije u Brazilu za to nijeste mogli čuti”, kaže Dreyfus.

Decentralizovana, ponegdje i haotična, budućnost je ono što se može očekivati od digitalnih zviždačkih incijativa. Kao što predstavnik Cryptoma kaže: “Mnogostrukost proširuje ciljeve “.

Značaj i centralizovanost WikiLeaksa mogla bi biti izuzetak od pravila. Drugi model za budućnost mogao bi biti kolektivna anonimnost hakera u Anonymousu, sa svojim sitnim vezama i kulturi koja (barem u javnosti) izbjegava liderstvo. Prošle godine, od Anonymousa su procurili e-mailovi iz Stratfora, globalne agencije za bezbjednost, nakon hakovanja kompanijskih servera.

U decembru 2012., aktivisti Anonymousa pokreću Tyler, koji opisuju kao "WikiLeaks na steroidima". U promotivnom videu, aktivista iz ove grupacije je rekao da je "Tyler masivno distribuirana i decentralizovana šifrovana struktura u stilu Wikipedije i da je nesavladiva za cenzuru. TYLER će poboljšati ono što WikiLeaks ne može", ustvrdio je Anonymous.

Kod javnosti svakako ne manjka želje da se tajne otkriju. U Australiji, Griffith University i University of Melbourne sproveli su međunarodno istraživanje o stavovima ljudi prema zviždanju. Prvom fazom istraživanja, u koju je Dreyfus bila uključena, utvrđeno je da je podrška za zviždanje u Australiji jaka, sa 87 posto Australijanca koji vjeruju da bi zviždači trebali biti u mogućnosti stići do medija.

Zviždači i oni koji daju informacije, sa svim svojim izvorima, imaju tendenciju da proizvode naslove u medijima, ali kako Pietrosanti iz GlobaLeaksa ističe, zviždanje je samo jedan dio - radikalni dio, možda - većeg pokreta za transparentnost koji obuhvaća inicijative kao što OpenData (Otvorene baze podataka ) i OpenGov (Otvorena Vlada).

Baš kao što je industrija zabave angažovana u često uzaludnoj igri „uhvati miša“ na torrent sajtovima i peer-to-peer mrežama, tajnovite vlade i korporacije vjerovatno će voditi istu borbu protiv poplave zviždača u različitim oblicima, koji će, za razliku od WikiLeaksa, snagu crpiti iz decentralizacije i relativnosti tame.
XS
SM
MD
LG