Dostupni linkovi

Jusufović: Umjetnici iz 40 zemalja izlažu u Tuzli


Dženan Jusufović
Dženan Jusufović
U Međunarodnoj galeriji portreta u Tuzli otvoren je INTERBIFEP, veliki festival likovne umjetnosti, koji će trajati sve do 2. novembra. Ova manifestacija održava se po 15. put, sad već u obimu i formi koji odgovaraju ugledu što je onomad imala jedna od najvećih galerija u bivšoj zajedničkoj državi. Gost je direktor Dženan Jusufović.

RSE: Već nekoliko dana traje jedna od najvećih likovnih manifestacija kod nas, a neki bi rekli i u regionu. Da li je utemeljena ova tvrdnja?

Jusufović: Sigurno da jeste. Zadnjih desetak godina je bio malo opao kriterij i broj učesnika. Na XIII INTERBIFEP-u smo imali autore samo iz devet zemalja. Međutim, napravili smo novi iskorak na prošlom, XIV, i prvi put smo otvorili konkurs i uputili pozive u cijeli svijet - na likovne akademije, likovna udruženja, važnije galerije u svijetu. To je vjerovatno i doprinijelo samoj popularizaciji Festivala i ponovnom vraćanju INTERBIFEP-a na mjesto koje mu pripada ovdje u regiji.

RSE: Koliko umjetnika izlaže, odakle nam dolaze?

Jusufović: Ove godine smo domaćini za 126 umjetnika iz 40 zemalja svijeta. Bukvalno iz cijelog svijeta su stigli radovi, s tim što se na festival prijavilo preko 250 autora, iz 53 zemlje. Selektor, Ismar Mujezinović, je odabrao ovih 126 autora koji učestvuju ove godine.

RSE: Čuo sam dosta pohvala na račun selektora i koncepta postavke, unatoč različitim kategorijama?

Jusufović: Bilo je možda teže ove godine jer od ove godine smo uveli i dvije nove kategorije, pored crteža i grafike. Uveli smo i fotografiju i video art portret. Sam koncept i odabira i selekcije i na kraju krajeva i postavke je sigurno bio zahtjevniji i teži, ali, kako smo čuli, sve su kritike pozitivne.

RSE: Sretna okolnost je i to što se Ismar Mujezinović pomalo bavi svim ovim kategorijama?

Jusufović: Jeste, tako je. Mi smo prije tri godine imali poduže pregovore da bi Ismara ponovo vratili u Tuzlu i u galeriju, obzirom da on prije toga nije bio ni pozivan, a nije htio ni aktivnije da se uključi u rad jer je napravljeno par kardinalnih grešaka od strane rukovodstva galerije u odnosu na Ismeta Mujezinovića, pa i na njegovu porodicu. Mi smo sretni da u ove dvije godine sa njim dobro sarađujemo, a to se i vidi iz priloženog.

RSE: Imate i vrlo kompetentan međunarodni žiri, pa bih molio da naše slušaoce upoznamo sa imenima?

Jusufović: Ove godine članovi žirija su: zbor radova koji će biti nagrađeni na ovogodišnjem Festivalu će izvršiti dugogodišnji profesor umjetnosti i slikarstva sa trenutnim angažmanom na Fakultetu umjetnosti i dizajna u Ankari, Atilla Ilkayaz, Elise Del Prete kustosica, osnivač i umjetnički direktor Rezidencije za međunarodne umjetnike i kustose „Nosadela Due“ iz Bolonje i saradnik Akademije likovnih umjetnosti Univerziteta u Bolonji, te bosansk-ohercegovački akademski slikar, sa radnim adresama u Sarajevu, Ljubljani i Lovrečici u Hrvatskoj, Ismar Mujezinović.

Oni dolaze u Tuzlu 14. oktobra. Zvanično proglašenje nagrađenih autora bit će 17. oktobra. Mi se ne miješamo u njihov posao jer su profesionalci, a u odnosu na prošli INTERBIFEP, zbog dvije nove kategorije, sigurno će i oni imati malo više posla. Znajući kako je bilo prošli put, mislim da ni sada neće biti problema. Prošli put, iako su bila tri različita žirija, koji se od ranije nisu poznavali, usaglasili su se gotovo jednoglasno kod svih nagrada koje su podijelili.

RSE: Postoji lijepi običaj da učesnici ovog likovnog festival jedan od svojih izložaka ostavljaju Galeriji. Vi ste za ovih tridesetak godina dosta toga mogli nakupiti i mimo ranijeg fundusa. Kolika je unutrašnja zbirka?

Jusufović: Ova internacionalna zbirka sada broji oko 500 radova. Samo na prošlom INTERBIFEP-u, galerija je od donacija autora koji učestvuju na festivalu povećala svoj fundus za 72 djela. Ima tu i apsurdnih situacija sa kojima smo se mi sreli prošli put. Bez obzira što vama autor napiše da je to donacija i potpiše se, vi morate platiti carinu na taj rad. Našli smo se u situaciji da li da vratimo te radove ili da ih ostavimo. Na kraju smo našli neka sredstva i uspjeli smo platiti te troškove. Radovi su ostali u galeriji i to je dragocjeno. To je na kraju i najvažnije.

RSE: Računajući vaše naslijeđe od Jugoslovenske galerije portreta, radi se znači o 4.000 do 5.000 portreta?

Jusufović: Tako je. Po evropskim i svjetskim standardima mi smo galerija, odnosno više muzej srednjeg tipa. Preko 5.000 djela imaju muzeji srednje veličine. Pored internacionalnih djela imamo i zbirku portreta Ismeta Mujezinovića, Haima Pintu, skulpture. Dosta toga ima. Možda bi se prije trebali zvati muzej. Po našim standardima, pod galerijom se podrazumijeva i muzej.

RSE: Kako uopšte uspjevate sve ovo organizovati i čuvati vaše vrijedne eksponate i kolekcije? Kako valorizujete sve bogatstvo galerije? Galerija je onomad bila jugoslovenska galerija portreta. Dakle savezna. Sada je isključivo kantonalna, premda joj je nadimak međunarodna?

Jusufović: Tako je. To je bila četvrta po veličini galerija u Jugoslaviji, što se tiče portreta. Mi smo sada u nezavidnoj situaciji. Vidite kakva je situacija na državnom nivou. Kultura, koja treba da predstavlja zemlju, nije baš na zavidnom nivou u BiH. Nadam se da će se to promijeniti, ako ništa drugo naši političari mogu gledati susjedne zemlje, koliko ulažu i u kulturu i u sport i na koji način to prezentuju. Mi smo i kantonalni i opštinski. Dosta nam pomaže opština Tuzla i možda je to sreća da ovdje institucije kulture nisu u ovom kriznom vremenu zatvorene. Opština je uključena koliko može.

Međutim sa nivoa Federacije, za ovaj internacionalni festival portreta, najveći sa kojim mi predstavljamo cijelu državu, dobili smo samo 4.000 KM. To govori koliko se značaja tome pridaje, iako smo se javili na konkurs za projekte od značaja za Federaciju i za BiH. To je jedina finansijska podrška koju smo mi dobili. Nekad se osjećamo i pomalo zapostavljenim, kao da nismo dio BiH. Ali mora se raditi i ja se nadam da će ljudi nekad shvatiti šta znači kultura i sport. U sportu se polako popravljamo.

RSE: Kod nas su u fokusu ovih sedam institucija u Sarajevu, a niko ne razmišlja o institucijama u Tuzli, u Banja Luci, u Mostaru.

Jusufović: Često kažem da su značajne sve institucije koje se snalaze u BiH, ali se mora jednom napraviti neka sistematizacija, odnosno kvalifikacija tih institucija iz oblasti kulture. Slažem se da je Sarajevo glavni grad BiH, isto kao što je Beč glavni grad Austrije, međutim ne dešava se sve u Beču. Dosta važnih institucija kulture u Austriji se ne nalaze u Beču, već u Lincu ili u Gracu. Tako je i u Francuskoj. Ne bi bilo logično da se sve stvari dešavaju u glavnom gradu i da se sve institucije od značaja za državu nalaze u jednom gradu. Mi se sa tim i borimo.

Pripremali smo dokumentaciju tri godine, da se zbirke Ismeta Mujezinovića i „Tito u djelima likovnih umjetnika“, kolekcije koje se nalaze kod nas, proglase nacionalnim dobrom i one su time i proglašene od strane komisije. Sada ćemo krenuti da tražimo sredstva. Obratili smo se Univerzitetu u Beču, odsjeku za restauraciju i konzervaciju i već smo pokrenuli jedan projekat uređenja sa njima. Međutim, država, federacija, koji god nivo da se zove, mora napraviti jedan određeni pomak. Ima važnih institucija i u Mostaru i u Banjaluci i u Tuzli i u Zenici, čak i ako negdje nema neka važna institucija, treba je praviti. BiH je mala zemlja i mi se vrlo dobro možemo povezati. Institucije kulture između sebe odlično sarađuju, ali politički tu nije baš sve sjajno.

RSE: Vi imate sreće sa gradonačelnikom koji je naklonjen kulturi. Međutim uslovi u kojima svi živimo i radimo, posebno vi u ovoj oblasti, ne sluti na dobro. Ima li barem tračak svjetlosti negdje?

Jusufović: Nadam se da će se sa novim generacijama stvari promijeniti. Mi radimo, trudimo se. Bojim se jedino one najcrnje situacije da nam svi ljudi koji nešto vrijede, koji su mladi, kreativni i koji hoće da naprave neki pomak, ne odu iz BiH. To bi bilo najtragičnije. Onda će nam ostati zgrade i prostori sa možda nesposobnim ljudima, koji se neće ni truditi da naprave nešto. To je najveća tragedija koja može pogoditi BiH sada i u budućem periodu.

Treba da se radi strategija razvoja, i u oblasti kulture, za cijelu BiH - kako zadržati školovani kadar i kako im omogućiti da na najbolji način prezentuju svoj rad, a to su institucije kulture. Ako njih bude vodio pogrešan kadar, bojim se da nije baš neka svijetla budućnost. Mi radimo da bude dobro, a vidjet ćemo šta budućnost nosi.
XS
SM
MD
LG