Različita tumačenja Josipovićevog posjeta Bleiburgu

U Hrvatskoj različite reakcije na nedjeljni posjet predsjednika države Ive Josipovića Bleiburgu. Opća je ocjena da je riječ o vrijednom koraku u smanjivanju unutarnjih hrvatskih prijepora i liječenju traumatskih mjesta iz Drugog Svjetskog rata, no, neki smatraju da se hrvatski predsjednik trebao pokloniti samo nevinim žrtvama tog Križnog puta na mjestima stradanja u Hrvatskoj i Sloveniji, a ne i pred spomenikom na Bleiburškom polju, koji je postao simbolom neoustaštva i rehabilitacije NDH.

„Mislim da smo, evo, zatvorili jednu priču, naravno, da će se povjesničari još dugo baviti, ne samo Bleiburgom nego i Drugim svjetskim ratom u cjelini, ali mislim da bi Hrvatska politika trebala zaključiti Drugi svjetski rat i da bi se trebala okrenuti budućnosti Hrvatske,“ izjavio je hrvatski predsjednik Ivo Josipović u nedjelju nakon polaganja vijenca na spomenik na Bleiburškom polju gdje su se u svibnju 1945, u bijegu pred partizanima, predale tisuće ustaških i drugih poraženih vojski s područja ondašnje Jugoslavije, nad kojima je kasnije Titovi partizani počinili zločine, ne štedeći ni civile.

Povjesničar Ivo Banac:

„Vrlo je važno da je to prvi hrvatski predsjednik koji je otišao na Bleiburg, to nije napravio ni Tuđman, nije napravio ni Mesić, Josipović jest i to znači da je to veliki korak naprijed. Naravno, nastavlja dr Banac, Josipović se i 'amortizirao' kako bi zaštitio svoj 'lijevi bok' , on je sa sobom odveo i predstavnike SAB-a i predstavnike SDSS-a, koji su, prema Bančevom mišljenju, davali izjave koje nisu bile prikladen ni za Tezno, ni za Bleiburg.“

Naime, u odavanju počasti bleiburškim žrtvama s hrvatskim su predsjednikom u mjestu Tezno u Sloveniji, gdje je pobijeno od 15-20 tisuća uglavnom pripadnika ustaško-domobranskih jedinica, ali i hrvatskih civila, bili i predstavnici Saveza antifašističkih boraca Hrvatske i saborski zastupnik iz redova srpske manjine dr Milorad Pupovac, no, oni nisu željeli produžiti s Josipovićem za Bleiburg, jer kako su izjavili 'nemaju tamo što tražiti'.

„Predsjednik zna za što ide, a ja znam zašto ne idem," izjavio je Pupovac.

"Sasvim je jasno da Bleiburg nije mjesto stradanja, Bleiburg je mjesto obnove ideologija koje su htjele oživjeti one vrijednosti i ona shvaćanja koja su i dovela do ovakvih zločina.“

Vrijedan korak

I antifašisti su se zaustavili samo u Teznom.

„Samo u Teznom gdje je bilo i nevinih žrtava, ali nikako na Bleiburg gdje ova proustaška linija pokušava rehabilitirati NDH," kaže Ivan Fumić.

Poznati publicist i antifašista Slavko Goldstein:

„Mislim da je odlazak na Tezno i Bleiburg predsjednika Josipovića, a na Tezno i Saveza antifašističkih boraca, jedan vrijedan korak prema liječenju traumatskih mjesta i rana koje još uvijek tište ovo društvo. Dakle, vrijedan korak, mislim da će imati dobrog odjeka, ali time nije završena rasprava niti konfliktna situacija.“

IDS-ov saborski zastupnik Damir Kajin:

„Ja sam apsolutno siguran da je predsjednik Josipović deklarirani humanist, demokrata, nadasve antifašist. Ja sam svjestan, nastavlja Kajin, i da su njegove namjere iskrene, ali kad bi se mene pitalo ja nikad u Bleiburg ne bih išao. I, predlažem da Hrvatski Sabor čak odustane i od pokroviteljstva tih komemoracija u Bleiburgu, pogotovo pred spomenikom na kojem piše 'u čast i slavu pobijene Hrvatske vojske' koja nije bila ni časna, ni hrvatska, a ni slavna. Ako se želi odati pošta nevinim ljudima, a treba je odati, onda neka se to radi u Hrvatskoj i Sloveniji. Nema nikakve dvojbe da je zločina bilo, ti se zločini komunističke vlasti ne smiju skrivati, nedužne žrtve treba rehabilitirati, kršćanski pokopati i oplakati. Ali, da su baš, za razliku od Jasenovca, svi bili nevini, ta teorija je 'nategnuta'."

Potrebna gesta

Povjesničarka Zorica Stipetić također ističe da je Bleiburg mjesto simbolike, a ne stvarne grobnice, a kad je nešto mjesto simbolike, kaže dr Stipetić, onda se treba vidjeti kojim se to simboilima i vrijednostima odaje poštovanje:

„Čini mi se da je predsjednik Josipović gotovo zadovoljavajuće obrazložio svoj dolazak na Bleiburg, ali ipak ne previše decidirano, jer,tamo su ga, potsjeća dr Stipetić, dočekali ljudi s kojima se pozdravio, kao Ilija Abramovič, predsjednik Počasnog bleiburškog voda, koji su godinama slavili upravo NDH i to jest mjesto obnavljanja te ideologije. Ima kontroverzi, kaže dr Stipetić, i u medijskom naglašavanju i obrazloženjima kako je predsjednik 'išao nevinim žrtvama'. Nisu sve nevine žrtve nevine dok im se to ne dokaže, jer bi po toj logici onda i Hitler bio nevina žrtva, i Mussolini. Osvetu moramo osuditi i svako nasilje nad čovjekom, ako nije suđen, ali vezivati to uz 'nevinost' je jedna manipulativna stvar.“

Josipovićevo polaganje vijenca na spomenik u Bleiburgu osudio je u priopćenju u ponedjeljak i Centar za društvena istraživanja 'Branko Horvat' i Margelov institut u Zagrebu.

Iz redova vladajućeg HDZ-s pohvale. Saborski zastupnik Andrija Hebrang Josipovićevu gestu smatra 'velikim iskorakom u konačnom pomirenju na hrvatskoj sceni.'

Novinar i teolog Drago Pilsel smatra, međutim, da je riječ o 'trulom kompromisu' :

„Mislim da je gesta potrebna i da kraj svađa ustaša i partizana treba doći, ali mislim da je predsjednik Josipović napravio jedan 'truli kompromis'.U trenutku kad on postavlja cvijet na spomenik na kojem piše 'u čast i slavu poginuloj hrvatskoj vojsci' on nastavlja hraniti jedan mit, htio on to ili ne, jer tamo nije poginula hrvatska vojska, tamo se predala hrvatska vojska.“

Nakon mirotvornih inicijativa i poteza u Bosni i Hercegovoni hrvatski je predsjednik, zaključuje kolumnist Marinko Čulić, očito smatrao da i u samoj Hrvatskoj treba završiti s prijeporima o Bleiburgu, na žalost, cijela stvar nije dobro osmišljena:

„Previše je tu otvorenih stvari da bi čovjek mogao staviti ruku u vatru, kako je to nekakav čin koji će definitivno staviti točku na prijepore oko Bleiburga, a najmanje da će to biti jamstvo Hrvatske kao moderne države.“