Dostupni linkovi

U centru za raseljene: 'Dvaput prskanje, jednom maske i to je sve'


Borivoje Todorović

Imam šta imam. Jedem, sebi napravim i šutim, priča za Radio Slobodna Evropa (RSE) Borivoje Todorović, član jedne od stotinjak porodica koje žive u alternativnom smještaju za raseljene osobe i izbjeglice u Domu penzionera u Doboju.

U ovom centru na sjeveru Bosne i Hercegovine, u entitetu Republika Srpska, živi stotinjak porodica raseljenih tokom posljednjeg rata u BiH, u uslovima koji su daleko od savršenih za život. Pandemija im ga je dodatno iskomplikovala.

U dvije sobe sa suprugom i troje djece u Domu živi i Mladen Pantić. Kaže da su nakon izbijanja pandemije COVID-19 ljudi na toj adresi uglavnom bili prepušteni sami sebi.

"Dolazili su dvaput nešto prskati po hodniku. Dolazili su i te maske dijeliti jednom. Jednom su podijelili po masku koja traje dva sata", pojašnjava Pantić.

Srećom, kaže njegov susjed Radoslav Savić, koji je porijeklom iz okoline Maglaja, bolesnih u Domu nije bilo. Iako je mogao da se kreće, jer ima 60 godina, kaže da se u vrijeme vanrednih prilika zbog pandemije najviše oslanjao na prijatelje i rodbinu, jer nema redovnih primanja.

"Uvijek su pomagali nekome familija, nekom komšija, tako da su se snalazili kome šta treba. Živim od svojih sredstava, tako da kažem. Vidim prijatelja dadne mi 2,5 ili 5 eura, ili rođaka... eto od toga", pojašnjava Savić.

Radoslav Savić
Radoslav Savić

Aktivno 98 kolektivnih centara

U Bosni i Hercegovini, prema podacima Unije za održivi povratak, postoji još 98 aktivnih kolektivnih centara u kojima žive ljudi koji su izbjegli ili raseljeni, tokom rata od 1992. – 1995. godine u Bosni i Hercegovini. Većina nije u mogućnosti da se vrate na svoju imovinu, ili je prije izbijanja sukoba u Bosni i Hercegovini 1992.godine, nisu ni imali.

Dom penzionera u Doboju jedan je od najvećih. U njemu su brojne generacije i odrasle u posljednjih dvadeset godina koliko postoji. I Pantićeve kćerke školuju se u uslovima koji su daleko od onih kakve imaju njihovi vršnjaci. No, Pantić se ne žali.

"Srećom da sam već prije korone imao obezbijeđen i internet i kompjuter. Tako da smo uspjeli to sve ispratiti i propratiti. Žena je tamo s njima, pošto nije zaposlena, imala vremena da sjedi da to rješava", kaže on.

Mladen Pantić
Mladen Pantić

Čekanje na projekte zbrinjavanja

Iako je do 2020. godine trebalo svi da budu zatvoreni, nisu još jer se čeka na završetak projekata za stambeno zbrinjavanje, koji su još uvijek u toku u okviru Regionalnog stambenog programa (RSP).

Na to čekaju i u Domu penzionera u Doboju, gdje je u prigradskom naselju Bare počela izgradnja zgrada sa 134 stana. Prve stanovnike očekuju aprila 2022. godine.

"Čekaš i ne znaš, a mogućnost da sam uzmeš i nešto gradiš i praviš nemaš. Guraš dan za dan", kaže Pantić.

Više od tri miliona ljudi tokom ratnih godina napustilo je svoje matične zemlje: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku i Srbiju.

Prema podacima državnog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, više od 96.000 ljudi u Bosni i Hercegovini još uvijek boravi u kolektivnim centrima.

Da bi se konačno završilo poglavlje raseljeništvo u bivšoj Jugoslaviji, presudnu ulogu ima Regionalni stambeni program, kao zajednički višegodišnji projekat četiri zemlje uz novčanu pomoć donatora od kojih je najznačajniji EU.

Regionalnim stambenim programom se želi osigurati krov nad glavom za oko 27.000 porodica ili oko 74.000 osoba.

Kolektivni centar u Doboju
Kolektivni centar u Doboju

Za BiH je regionalnim programom predviđeno oko 200 miliona konvertibilnih maraka (KM) donatorskih sredstava. Ovim novcem predviđeno je da se izgradi 3.200 stambenih jedinica i osigura dom za više od 10.000 građana.

Prema posljednjim podacima koje je na web stranici objavilo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH u julu 2018. godine, u BiH je u statusu raseljenih bilo 32.145 porodica, odnosno 96.830 raseljenih osoba.

***Saradnja na tekstu Arnes Grbešić

XS
SM
MD
LG