Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Povratnici ne žive od obećanja


Napuštena kuća u selu Komarica

Održivi povratak u BiH ne mogu osigurati prazne političke riječi, kažu oni koji su se vratili u svoja prijeratna mjesta stanovanja, a ne mogu da žive od sopstvenog rada. Ulaganja u poljoprivredu nisu dovoljna. Potrebna su ulaganja u druge proizvodne grane i krediti pod povoljnijim uslovima za razvoj privrede.

Odavno su prazna hrvatska sela na području Doboja, susjedne Dervente kao i u cijeloj Bosanskoj Posavini, gdje se i danas mogu vidjeti stotine uništenih domova, dok su obnovljene kuće uglavnom prazne. U selu Komarica, koje je imalo oko 1.000 stanovnika, danas živi pedeset puta manje.

"Ja mislim da se za još 150 godina ovakvim tempom ne bi moglo obnoviti, jer se obnavlja sporo i tako reći nikako. To nije obnova. To je mrcvarenje ljudi da se ne vrate", kaže Petar Čičak, stanovnik ovog sela.

Povratničke sredine pretvaraju se u sela staraca, navodi predsjednik dobojske mjesne zajednice Čivčije Izudin Šehić.

"Prije rata je bilo oko 900 stanovnika. Sad ih 30 posto živi u Čivčijama. Negdje oko 400. Stariji su to ljudi. Mlađi su uglavnom otišli u inostranstvo, tako da ni djece nemamo puno. Imamo negdje oko 40 djece. Hajde da mlađi ljudi, momci, idu za poslom, nego iseljavaju se kompletne porodice. To je najveći problem ", kaže on.

Oni koji su, pak, odlučili da se vrate i ponovo izgrade život na prijeratnim ognjištima suočavaju se sa brojnim problemima, najčešće ekonomskim.

Petar i Iva Stopić pored traktora sporne vrijednosti
Petar i Iva Stopić pored traktora sporne vrijednosti

Povratnici u dobojsko selo Komarica Iva i Petar Stopić do 2022. godine moraju da plaćaju rate kredita za traktor koji im je isporučen sredinom 2013. godine preko Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica. Oni trebaju vratiti trećinu sredstava. Prema ugovoru, poljoprivredna mašina vrijedi 23.000 eura.

"Mi smo dobili prikolicu i traktor. Svaki mjesec plaćamo 65 eura. Devet godina moramo da dajemo taj novac od svojih 150 eura penzije", priča Iva Stopić.

Kompletan traktor i prikolica ne vrijede toliko novca. Neko je napuhao cijenu, vjeruju oni.

"Kabina je sama 2.300 eura. Nije originalna kabina. Radili su je neki bravari u Zenici. Ne vrijedi više od 250 eura. Ne smiješ vrata otvoriti. Staklo ispada kad ga pipneš", dodaje Petar.

Poljoprivreda ne može biti osnovni izvor egzistencije povratnicima, ističe Mirsad Ramić iz Prijedora. Nakon povratka Ramić je otvorio zanatsku radnju sa troje zaposlenih koja je u proteklih dvadesetak godina postala preduzeće u kojem danas platu prima 70 ljudi, među kojima je najviše povratnika.

"Zadnje dvije mašine koje smo nabavili su dva miliona eura. To je ogromna investicija i, recimo, da su nas podržali sa tim subvencijama na dugoročne kamate, da stoji neko iza nas to bi bio jedan značajniji iskorak. Ne može se kupovinom motokultivatora, traktora, freza napraviti veći iskorak. Pričamo ovih 20 godina jednu te istu priču. Ne odmičemo. Nazadujemo", veli Ramić.

Pusta hrvatska sela kraj Doboja
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:03:35 0:00

U preduzeće koje se bavi obradom metala do sada je investirano više od tri miliona eura.

"Pretprošle godine smo imali jednu manju subvenciju. To je jedino što smo dobili od Federalnog ministarstva, odnosno dijela Federacije koja toliko priča o povratku, 90.000 eura je bilo od Federalnog ministarstva. U par navrata otprilike isti iznos smo dobili od Vlade Republike Srpske (RS)", navodi Ramić.

Privrednici u BiH žale se na visinu poreza i doprinosa jer iznose oko 70 posto. Na to ukazuju i u firmi za obradu drveta u opštini Doboj Jug. U pogonu je zaposleno tridesetak radnika, od kojih su većina povratnici.

"U ovom ambijentu je jako teško. Ako svi statistički podaci pokazuju da trebaju da se smanje porezi na platu i druge obaveze koje nas sleduju, vrijeme je da to pitanje neko pokrene i da se to uradi. Svi samo obećavaju, a od toga nikad ništa nema. Da je malo bolji ambijent sami mi bi mogli da zaposlimo sto radnika", priča vlasnik firme Edhem Ahmetović.

Ahmetović danas živi u Tešnju, dok je prije rata u BiH imao adresu u dobojskom selu Potočani. To je danas jedno od povratničkih mjesta u BiH.

"Niko nema perspektive. Niko nema budućnosti. Svi razmišljaju samo gdje će da odu. Selo je već raspolovljeno. To je činjenica. Ono što radi su džamija i džamijski odbor. Niko više", objašnjava Ahmetović situaciju u Potočanima.

Brojni poražavajući podaci izneseni su i na forumu pod nazivom "Stanje i perspektive povratka u Republiku Srpsku”, koji je nedavno održan u Doboju.

"Vrijeme čini svoje. Od 3.500 stanovnika bilo je oko 1.900 Bošnjaka. Mi smo prije rata bili mjesna zajednica Bosanskog Novog. Da bude kao prije rata - neće biti. Bojim se da će se na kraju etnički očistiti skroz. Neće biti nikoga. Mi stari ćemo umrijeti. Mladi odlaze. Traže sebi bolji život. Teško da će biti više ikoga što se tiče Bošnjaka”, kaže potpredsjednik Skupštine opštine Kostajnica Ismet Bosnić.

Provođenje Aneksa 7 Dejtonskog sporazuma, koji govori o povratku prognanih i izbjeglih, i jačanje državnih institucija su među najvažnijim stvarima za reintegraciju BiH. Povratnici u BiH suočeni su sa različitim oblicima diskriminacije posebno u oblastima obrazovanja i zapošljavanja, rekao je u Doboju član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović.

Diskriminacija povratnika: Šefik Džaferović
Diskriminacija povratnika: Šefik Džaferović

"Povratnici su diskriminirani kada je u pitanju obrazovanje, upotreba maternjeg jezika i kada je u pitanju zapošljavanje u institucijama. Moramo putem budžeta ili na druge načine da pomognemo ekonomiju u povratničkim zajednicama", kaže Džaferović.

Ministar raseljenih osoba i izbjeglica Federacije BiH Edin Ramić istovremeno kaže da je za povratak ljudi na svoje sve manje novca. Prema njegovim riječima, resorno Federalno ministarstvo sve više postaje usamljeni finansijski instrument za pomoć povratnicima.

"Jedino je ova institucija nešto značajnije usmjerena na proces podrške procesu povratka. Manje - više prestaju se finansirati ti projekti sa lokalnog, kantonalnog nivoa. Međunarodne organizacije se polako povlače iz ovog procesa koji nije završen. Nastojimo i na ovaj način ponovo reaktivirati tu priču, prije svega o procesu održivog povratka", veli Ramić.

U Vladi RS više ne postoji ministarstvo za ova pitanja. Umjesto ministarstva osnovan je Republički sekretarijat za raseljena lica i migracije.

Na pitanje Radija Slobodna Evropa zašto nadležni za povratak gotovo dvije decenije uglavnom deklarativno pričaju o diskriminaciji povratnika ili održivom povratku član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović odgovara ovako:

"Pričaćemo sve dotle dok ovu stvar ne uredimo onako kako ona treba da izgleda. Obeshrabrit se nećemo. Sve dok postoji ijedan čovjek koji hoće da se vrati svojoj kući, da živi kod svoje kuće, mi smo obavezni da učinimo sve što možemo."

Političke floskule povratnicima, kako kažu sami, više nisu dovoljne i ne mogu im osigurati pristojan život.

"Mislim da država može puno napraviti. Ne znam ko upravlja i diriguje poslovanjem banaka. Ne vidim razlog da ista banka u Austriji može da daje kredit za privredu sa kamatom od 1,6 ili 1,7 posto. Zašto kod nas ta banka traži 4,5, 5 ili 6 posto? Mislim da su banke naša rak - rana", naglašava Mirsad Ramić, privrednik iz Prijedora, koji je sam sebi osigurao ono što političari nazivaju održivim povratkom.

  • 16x9 Image

    Arnes Grbešić

    Novinarstvom se bavi od 1999. godine. Kao dopisnik RSE radi od 2001. Sa Silvijom Brčić, koleginicom iz Livna, proglašen je 2004. za najboljeg reportera zajedničkog projekta RSE - Radio 27.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG