Dugotrajni rat između SAD i Irana podstakao je mnoge zemlje Persijskog zaliva da preispitaju svoje odbrambene potrebe. Za Pakistan, koji je djelovao kao posrednik u pregovorima između Teherana i Vašingtona, sukob je stvorio priliku da stabilizuje svoju krhku ekonomiju i poboljša diplomatski domet.
Međutim, nova partnerstva između Islamabada i prestonica Bliskog istoka takođe mijenjaju bezbjednosnu dinamiku regiona, gurajući vojno slabije države Zaliva bliže većim i bolje naoružanim susjedima – Pakistanu i Indiji.
"Novonastajući bezbjednosni aranžmani u regionu više liče na preklapajuća partnerstva nego na fiksne blokove", rekao je za Radio Slobodna Evropa Alex Vatanka, viši saradnik Instituta za Bliski istok sa sjedištem u Vašingtonu, govoreći o odnosima Saudijske Arabije i Pakistana, UAE i Indije, kao i Kine i Pakistana.
Ovi aranžmani daju "državama više prostora za manevrisanje, ali i čine regionalne krize složenijim i težim za upravljanje", dodao je.
Kuvajt je, kao i druge države Persijskog zaliva, bio pod višestrukim iranskim raketnim i napadima dronova prije nego što je ratifikovao sporazum, što je prouzrokovalo štetu na infrastrukturi i žrtve. Ova zemlja je domaćin najmanje tri američke vojne baze sa procijenjenih 13.000 vojnika.
Sa tom metom na svojoj teritoriji, Kuvajt je postao druga država u Persijskom zalivu koja je ratifikovala sporazum o odbrani sa Pakistanom koji predviđa vojnu obuku, razmjenu osoblja i razmjenu obavještajnih podataka. Iako je potpisan u junu 2023. godine, sporazum je tek prošle nedelje dobio konačno odobrenje kuvajtskog kabineta, objavio je kuvajtski zvanični list Al-Kuvajt al-Jum 26. jula.
Susjed Kuvajta, Saudijska Arabija, prošle godine je potpisao sporazum o strateškoj međusobnoj odbrani sa Pakistanom koji uključuje klauzulu sličnu članu 5 NATO saveza u kojoj se navodi da će se "svaka agresija na jednu od zemalja smatrati agresijom na obje".
U međuvremenu, pakistanski zvaničnici kažu da je nacrt posebnog odbrambenog sporazuma između Turske, Pakistana i Saudijske Arabije već pripremljen i da čeka konačni konsenzus tri strane.
Pored toga, lideri "regionalne četvorke" ili R4 – Pakistana, Saudijske Arabije, Egipta i Turske – razgovaraju o bližoj sigurnosnoj saradnji od izbijanja sukoba SAD, Izraela i Irana u junu 2025. godine.
'Centar ravnoteže'
Analitičari kažu da je hitna potreba bogatih zemalja Persijskog zaliva da traže odbrambene sporazume sa Pakistanom i sklapaju saveze vođena ranjivošću njihove odbrane u slučaju iranskih raketa i dronova, uprkos tome što su saveznici najmoćnije zemlje na svijetu, Sjedinjenih Država.
Mušahid Husein Sajed, bivši pakistanski senator i odbrambeni analitičar sa sjedištem u Islamabadu, rekao je da je došlo do preispitivanja među zemljama Bliskog istoka jer "približno 16 [američkih] baza nije moglo da ih spase od iranskih napada raketama i dronovima".
Sajed je rekao da je Pakistan postao "centar ravnoteže" jer djeluje kao most između Teherana i Vašingtona u pogledu mira i ima kontakt sa Kinom.
Vatanka je rekao da Pakistan kombinuje vojne sposobnosti sa strateškom fleksibilnošću.
"Održava veze sa Saudijskom Arabijom, Iranom, Kinom i SAD bez potpunog pridruživanja bilo kom taboru, što ga čini korisnim sigurnosnim partnerom u multipolarnijem regionu".
Kako Pakistan širi svoj domet na Bliskom istoku, njegov mnogo veći sused, Indija, već je izgradio jake veze sa Izraelom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, koji su nekada bili među najbližim saveznicima Pakistana. Očigledno nezadovoljan zbog širenja odbrambenih veza Pakistana sa Saudijskom Arabijom i posredničke uloge te zemlje u iransko-američkom sukobu, Abu Dabi je u aprilu zatražio od Pakistana da odmah vrati zajam od 3,5 milijardi dolara.
Decenijama je Pakistan, naoružan nuklearnim oružjem, ostajao zavisan od kredita i finansijske podrške bogatih zemalja Persijskog zaliva, uključujući Saudijsku Arabiju, UAE i Katar. Krhka ekonomija Pakistana uglavnom je ostala zavisna od pomoći Sjedinjenih Država, posebno tokom rata u Afganistanu od 2001. do 2021. godine, kao i od kredita Međunarodnog monetarnog fonda.
"Za Pakistan, pokretački faktori su njegova krhka ekonomija i stalni rizik od izolacije od strane njegovog mnogo većeg južnoazijskog susjeda, Indije. Za države Persijskog zaliva, motivacija leži u jačanju njihovih odbrambenih kapaciteta kroz domaći vojni razvoj i tehnološki napredak koji su ih zbližili", rekao je Feroz H. Kan, penzionisani brigadir pakistanske vojske i profesor istraživanja na Pomorskoj postdiplomskoj školi u Kaliforniji.
Kan je za RSE rekao da su zemlje Persijskog zaliva izgubile vjeru u prethodnu sigurnosnu arhitekturu pod okriljem SAD jer su ih napali i Iran i Izrael.
"Sada su više zainteresovane za domaći sigurnosni aparat umjesto da se oslanjaju na snage iz vana", rekao je Kan.
Pakistan i Indija, naoružani nuklearnim oružjem, vodili su nekoliko ratova od sticanja nezavisnosti od Britanaca 1947. godine. Budući da je mnogo veća po veličini, broju stanovnika, ekonomiji i odbrambenim sposobnostima, Indija se tradicionalno smatra regionalnom silom u Južnoj Aziji.
"Kao dio svog strateškog značaja, Pakistan je izgradio ulogu za sebe na Bliskom istoku predstavljajući se kao istočna tvrđava muslimanskog svijeta", rekao je Kan. "Umjesto da pokušava da se takmiči sa mnogo većom Indijom u Južnoj Aziji, Pakistan je uspješno iskoristio sukob SAD i Irana da se pozicionira kao bliskoistočna sila".